Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-26/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV (ranije PV), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Bezbradica Jelavić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelavić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Masnec, odvjetnici u Jastrebarskom, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-612/2015-50 od 7. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-612/2015-50 od 7. veljače 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P Ob-612/2015-50 od 7. veljače 2023. odlučeno je: "I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, nalazeća na kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], opisana kao kuća br. [adresa], dvorište i oranica u [adresa], površine 811m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Stan na I. katu koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, nusprostorija i podrum, predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te da je tužiteljica LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica predmetne nekretnine u ½ idealnog dijela, a tuženik PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva, u zemljišnim knjigama na ½ idealnog dijela nekretnine na ime tužiteljice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve a temelju ove presude, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 9, opisana kao Jablanje, oranica, ukupne površine od 1249m2, predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te da je tužiteljica LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica predmetne nekretnine u ½ idealnog dijela, a tuženik PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ½ idealnog dijela nekretnine na ime tužiteljice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve na temelju ove presude, u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da osobno vozilo M1, marke Smart FORTWO 0.6 PURE, god. proizvodnje reg. oznaka [registarska oznaka], crne boje, broj šasije: [broj šasije], god. proizvodnje 2001.g., osobno vozilo M1, marke MERCEDES KLASA S 320 CDI, god. proizvodnje 2001, broj šasije [broj šasije], reg. Oznaka [registarska oznaka], te osobno vozilo L5, marke SAMOGRADNJA C-202623, godina proizvodnje 1966., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da je tužiteljica LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica predmetnih osobnih vozila, a tuženik PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan priznati i trpjeti upisa prava vlasništva u evidenciji motornih vozila Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave Zagrebačke, PP Jastrebarsko na ½ idealnog dijela osobnog vozila marke Smart FORTWO 0.6 PURE, god. proizvodnje reg. oznaka [registarska oznaka], crne boje, broj šasije: [broj šasije], god. proizvodnje 2001.g., osobnog vozila M1, marke MERCEDES KLASA S 320 CDI, god. proizvodnje 2001, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], te osobnog vozila L5, marke SAMOGRADNJA C-202623, godina proizvodnje 1966., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], a sve na temelju ove presude, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOOa, sve u roku od 15 dana.“

II.Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Nalaže se tuženiku PV iz [adresa] da tužiteljici LV iz [adresa], O [adresa] isplati iznos od 1.245.705,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi iz čl. 29. St. 2. ZOO- a, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 21.930,87 Eur/ 165.238,12 kn, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je odluka u suprotnosti s materijalnim ispravama koje prileže u spisu. Smatra da su povrijeđena i ljudska prava žaliteljice iz članka 6. i 8. Europske konvencije o zaštitu ljudskih prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbene razloge, da preinači presudu na način da uvaži tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da ukine presudu i vrati spis na ponovni postupak pred drugim raspravnim sucem. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV.

3. U odgovoru na žalbu tuženik pobija sve žalbene navode kao proizvoljne i neosnovane te predlaže u cijelosti odbiti žalbu tužiteljice. Traži trošak sastava odgovora na žalbu uvećan za PDV.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članak 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje izvanbračne i bračne stečevine u odnosu na 1/2 dijela nekretnina i pokretnina naznačenih u tužbi i alternativni tužbeni zahtjev za isplatu polovice vrijednosti nekretnina i pokretnina stečenih za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice i povrat novčanog iznosa koji tužiteljica tvrdi da je uložila u nekretnine tuženika, odnosno ukupan iznos od 1.245,705,68 kn (165.333,56 EUR), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima.

7. Budući da je tužiteljica tvrdila u tužbi da je njezina izvanbračna zajednica sa tuženikom trajala od 2001. do 2009. (brak su sklopili 21. kolovoza 2009.), a nakon toga bračna zajednica da je trajala do 2015. kada je njihov brak završio razvodom, prvostupanjski sud je polazeći od odredbe članka 553. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19. i 47/20. – dalje ObZ/15), kako je postupak pokrenut nakon 1. rujna 2014., pravilno odlučivao prema odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13 i 5/15. – dalje ObZ/03).

7.1. Odredbom članka 3. ObZ/03 propisano je da se odredbe ovog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

7.2. Nesporno je da stranke nisu imale zajedničko dijete.

7.3. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a na tužiteljici teret dokaza o postojanju izvanbračne zajednice u periodu od 2001. do 2009., kao i da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, da će o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud je upravo analizirajući postojeću dokumentaciju u spisu i priklopljene spise utvrdio činjenice koje su bitne za pravilnu primjenu odredbe članka 3. ObZ/03. Tako je utvrđeno da je tuženik bio u braku s ZV i da je njihov brak razveden presudom Općinskog suda u Jastrebarskom broj P2-28/03 od 10. veljače 2004., pravomoćnom 8. ožujka 2004. Iz spisa Općinskog suda u Jastrebarskom broj P2-22/08 utvrđeno je da je tužiteljica bila u braku s ĆV, koji je razveden presudom broj P2-22/08 od 19. studenog 2008., pravomoćnom 2. siječnja 2009.

8.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su zakonski uvjeti od kada bi mogla postojati izvanbračna zajednica nastupili najranije 2. siječnja 2009., od kada su obje stranke zadovoljile zakonom propisani uvjet da se radi o zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca. Suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz razloga što su stranke bile u ranijim brakovima, unatoč postojanju emotivne zajednice i zajednice života između stranaka koju opisuje tužiteljica, ista ne udovoljava kriterijima izvanbračne zajednice u smislu odredbe članka 3. ObZ/03, koja bi po svojim učincima glede prava stjecanja imovine bila izjednačena s bračnom zajednicom.

8.2. Pri tom je neosnovan žalbeni navod da se prvostupanjska presuda ne može s uspjehom ispitati zato što je osim formalnog postojanja ranijih brakova stranaka sud u svom obrazloženju naveo i da na temelju suglasnih, jasnih i uvjerljivih iskaza brojnih svjedoka nezainteresiranih za ishod postupka (npr. EV, DV, RV, ZV kao i u dijelu suglasnog iskaza tuženika) proizlazi da je u vrijeme kad tužiteljica tvrdi da je tuženik bio s njom u emotivnoj vezi isti bio u intimnoj vezi i s drugim ženskim osobama. Naime, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je i dokazati da je između stranaka postojala trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe – psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske – te se međusobno pomažu i brinu jedno o drugome. Radi toga činjenica da je tuženik u isto vrijeme kada je bio u intimnoj vezi s tužiteljicom, istovremeno bio isto u takvoj vezi s još dvije žene, predstavlja činjenice koje je bilo relevantno uzeti u obzir i cijeniti u ovom postupku jer iste vode prema zaključku da sve i da su bili zadovoljeni drugi zakonski kriteriji, stranke nisu ostvarile obilježje izvanbračne zajednice iz razloga što proizlazi da je tužiteljica bila samo jedna od više žena s kojima je istovremeno tuženik održavao emotivnu i intimnu povezanost (tuženik i imenuje te ženske osobe kao NV i RV te tvrdi da je s istima bio u intimnoj vezi od 2002. do 2005., što su potvrdili i naprijed navedeni svjedoci).

9. Neosnovano u žalbi pobija tužiteljica zaključak prvostupanjskog suda da stan u kući P u [adresa]. nije izvanbračna stečevina stranaka. Naime, osim što je prvostupanjski sud utvrdio da u to vrijeme nije egzistirala izvanbračna zajednica stranaka, iz provedenih dokaza proizlazi da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 5. svibnja 2003. (list 17-18 spisa) tuženik bio u braku s ZV, koja mu je bila i sudužnik za kredi podignut neposredno prije te kupnje 17. travnja 2003. (list 77 spisa). Osim toga utvrđeno je da je tuženik nakon razvoda isplatio ZV iz njenog dijela nekretnina i pokretnina stečeni u braku u iznosu od 55.000,00 EUR, što se odnosilo i na isplatu iz tzv. nekretnine P, odnosno četverosobnog stana u [adresa]. Stoga ne može ista imovina biti bračna stečevina tuženika i njegove supruge ZV i u isto vrijeme izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika. Navod da je majka tužiteljice dala novac za kaparu za taj stan u [adresa] nije logičan obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da su tu nekretninu tuženik i njegova tadašnja supruga kupili u svrhu proširenja doma za starije i nemoćne osobe, pri čemu mu je tadašnja supruga bila i sudužnik po kreditu.

10. Pravilno u žalbi ističe tužiteljica da o bračnoj stečevini prema ObZ/03 vrijedi presumcija suvlasništva u 1/2 dijela, no samo ako se radi o imovini stečenoj radom, tuženik je tijekom postupka dokazao da su zemljište u Vrsima i predmetna vozila, kao i ulaganja u uređenje nekretnine financirana od njegove posebne imovine i to prihodom od najma kuće u [adresa] u [adresa], od najma dvorišta za autosalon, od najamnine za poslovni prostor u [adresa], od brojnih nekretnina i pokretnina stečenih na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je prodao, od prodaje zlatne poluge, od iznosa dobivenog za obnovu objekata od Zavoda za zaštitu spomenika kulture, od prodaje traktora i mehanizacije koje je naslijedio tuženik od svojih roditelja. S druge strane tužena je primala plaću u iznosu od 2.500,00 kn za koju iz iskaza svjedoka proizlazi da je koristila za svoje osobne potrebe, odnosno kao "džeparac", a ne za ulaganje u nekretnine i kupnju vozila navedenih u tužbi. Pri tom valja ukazati da činjenica da tužiteljica ne zna vrijeme ni točan sadržaj ulaganja ni okolnosti kupnje i financiranja predmetnih vozila njene tvrdnje o toj imovini čini nevjerodostojnima.

11. Obzirom da je prvostupanjski sud proveo vrlo detaljan i opsežan dokazni postupak pri čemu je strankama bilo omogućeno raspravljanju o postavljenim tužbenim zahtjevima, proizlazi da su neosnovane i paušalne tvrdnje tužiteljice iz njezine žalbe da je prvostupanjski sud bio vođen predrasudama ili da je postupao na diskriminatoran način u odnosu na tužiteljicu.

12. Tužiteljica pravilno u žalbi ukazuje na neopravdanu dugotrajnost vođenje ovog postupka, no predmet ovog žalbenog postupka nije odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, niti je dugotrajnost postupka utjecala na donošenje meritorne odluke koja bi samo iz tog razloga bila nepovoljna za tužiteljicu. Stoga pozivanje na povredu konvencijskog prava nije od utjecaja na osnovanost žalbe tužiteljice.

13. Kako tužiteljica nije dokazala da je vršila ulaganja u nekretnine tuženika, osnovano je odlučio prvostupanjski sud da nije potrebno provoditi građevinsko vještačenje radi utvrđenja visine tih ulaganja.

14. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku. Neosnovano se tužiteljica u žalbi poziva na rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći od 8. veljače 2016. kojim je bila oslobođena u visini 70% sudskih pristojbi i plaćanja troškova sudskog postupka u visini od 70% iznosa troškova sudskog postupka, jer se radi o oslobođenju tužiteljice od njenih troškova postupka, a ne o oslobađanju od obveze da namiri troškove protivnoj strani u slučaju da izgubi parnicu.

15. Slijedom navedenog žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu te pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, dok sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka pa isti nije priznat tuženiku.

U Karlovcu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec