- 1 -              Rev 814/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 814/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. K., OIB: … i drugotužitelja I. K., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i partneri, j.t.d. iz Z., protiv tuženika E. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., Pisarnica S. I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1009/2020-2 od 6. listopada 2021. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-31/19-175 od 9. lipnja 2020., u sjednici održanoj 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukidaju se točka II. i III. presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1009/2020-2 od 6. listopada 2021. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti svakom tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja iznose od po:

 

-za razdoblje od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2003. po 1.082,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 30. lipnja 2004. po 1.073,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2004. po 1.052,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. lipnja 2005. po 1.040,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 31. prosinca 2005. po 1.027,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 30. lipnja 2006. po 1.018,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006. po 999,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 07 po 1.091,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po 1.076,00 kuna sa zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja

-za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2008. mjesečni iznos od po 1.479,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. kolovoza 2008. mjesečni iznos od po 1.453,00 kuna,

-za razdoblje od 1. rujna 2008. do 31. prosinca 2008. mjesečni iznos od po 945,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2009. mjesečni iznos od po 918,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 31. prosinca 2009. mjesečni iznos od po 902,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2011. mjesečni iznos od po 1.108,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. lipnja 2012. mjesečni iznos od po 1.156,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 31. prosinca 2012. mjesečni iznos od po 1.140,00 kuna,

-za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2013. mjesečni iznos od po 1.141,00 kuna,

-za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 31. ožujka 2014. mjesečni iznos od po 1.129,00 kuna. Pod točkom III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 55.475,00 kuna, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, do zatraženog iznosa od 122.747,00 kuna odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti svakom tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja svakomjesečni iznos od po:

 

- za razdoblje od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2003. po 732,11 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 30. lipnja 2004. po 723,59 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2004. po 702,54 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. lipnja 2005. po 690,00 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 30.studenog 2005. po 677,70 kuna,

- za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. prosinca 2005. po 77,70 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 30. lipnja 2006. po 668,60 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 30. studenog 2006. po 649,67 kuna,

- za razdoblje od 1. prosinca 2006. do 31. prosinca 2006. po 49,67 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 2007. po 641,87 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca2007. po 626,02 kuna sa zateznim kamatama te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti prvotužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja

- za razdoblje od 1. siječnja2008. do 30. lipnja 2008. mjesečni iznos od po 800,00 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31.kolovoza 2008. mjesečni iznos od po 800,00 kuna,

- za razdoblje od 1. rujna 2008. do 31. prosinca 2008. mjesečni iznos od po 315,54 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja2009. do 30. lipnja 2009. mjesečni iznos od po 288,40 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 31. prosinca 2009. mjesečni iznos od po 272,00 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja2010. do 31. prosinca 2011. mjesečni iznos od po 272,00 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. lipnja 2012. mjesečni iznos od po 261,48 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 31. prosinca 2012. mjesečni iznos od po 246,54 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2013. mjesečni iznos od po 230,97 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 31. ožujka 2014. mjesečni iznos od po 218,35 kuna i u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u visini od 32.205,75 kuna u roku od 15 dana i u dijelu kojim je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 122.747,00 kuna odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan. Pod točkom II. preinačio je djelomično prvostupanjsku presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti svakom tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja svakomjesečni iznos od po:

 

- za razdoblje od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2003. preko iznosa od 732,11 kuna, do iznosa od 1.082,00 kuna, tj. za iznos od 349,89 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 30. lipnja 2004. preko iznosa od 723,59 kuna, do iznosa od 1.073,00 kuna, tj. za iznos od 349,41 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2004. preko iznosa od 702,54 kuna, do iznosa od 1.052,00 kuna, tj. za iznos od 349,46 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. lipnja 2005. preko iznosa od 690,00 kuna, do iznosa od 1.040,00 kuna, tj. za iznos od 350,00 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 30. studenog 2005. preko iznosa od 677,70 kuna, do iznosa od 1.027,00 kuna, tj. za iznos od 349,30 kuna,

- za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. prosinca 2005. preko iznosa od 77,70 kuna, do iznosa od 1.027,00 kuna, tj. za iznos od 949,30 kuna,

- za razdoblje od 1 siječnja 2006. do 30. lipnja 2006. preko iznosa od 668,60 kuna, do iznosa od 1.018,00 kuna, tj. za iznos od 349,40 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 30. studenog 2006. preko iznosa od 649,67 kuna, do iznosa od 999,00 kuna, tj. za iznos od 349,33 kuna,

- za razdoblje od 1. prosinca 2006. do 31. prosinca 2006. preko iznosa od 49,67 kuna, do iznosa od 999,00 kuna, tj. za iznos od 949,33 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 2007. preko iznosa od 641,87 kuna, do iznosa od 1.091,00 kuna, tj. za iznos od 449,13 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. preko iznosa od 626,02 kuna do iznosa od 1.076,00 kuna, tj. za iznos od 449,98 kuna, sa zateznom kamatom za razdoblje od 31. prosinca 2007. do isplate, i u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti prvotužitelju na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja

- za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2008. mjesečni iznos preko iznosa od 800,00 kuna do iznosa od 1.479,00 kuna, tj. za iznos od 679,00 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. kolovoza 2008. mjesečni iznos preko iznosa od 800,00 kuna do iznosa od 1.453,00 kuna, tj. za iznos od 653,00 kuna,

- za razdoblje od 1. rujna 2008. do 31. prosinca 2008. mjesečni iznos preko iznosa od 315,54 kuna do iznosa od 945,00 kuna, tj. za iznos od 629,46 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2009. mjesečni iznos preko iznosa od 288,40 kuna do iznosa od 918,00 kuna, tj. za iznos od 629,60 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 31. prosinca 2009. mjesečni iznos preko iznosa od 272,00 kuna do iznosa od 902,00 kuna, tj. za iznos od 630,00 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2011. mjesečni iznos preko iznosa od 272,00 kuna do iznosa od 1.108,00 kuna, tj. za iznos od 836,00 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. lipnja 2012. mjesečni iznos preko iznosa od 261,48 kuna do iznosa od 1.156,00 kuna, tj. za iznos od 894,52 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2012. do 31. prosinca 2012. mjesečni iznos preko iznosa od 246,54 kuna do iznosa od 1.140,00 kuna, tj. za iznos od 893,46 kuna,

- za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2013. mjesečni iznos preko iznosa od 230,97 kuna do iznosa od 1.141,00 kuna, tj. za iznos od 910,03 kuna,

- za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 31. ožujka 2014. mjesečni iznos preko iznosa od 218,35 kuna do iznosa od 1.129,00 kuna, tj. za iznos od 910,65 kuna, sa zateznom kamatom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate, tako da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovan. Pod točkom III. izreke je preinačio prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke tako da je odbio parnični trošak za iznos od 23.269,25 kuna.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-792/2022-2 od 1. ožujka 2022., tužiteljima i tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1009/2020-2 od 6. listopada 2021.

 

3.1.              Tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv toč. II. i III. izreke pobijane presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Je li viši sud u primjeni čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a dužan u obrazloženju presude određeno navesti koje su sporne bitne činjenice pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku te zbog čega je bitnu činjenicu utvrdio na drugačiji način?“

 

3.2.              Tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv toč. I. i III. izreke pobijane presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Je li prilikom utvrđivanja visine imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja sud dužan uračunati vrijednost naslijeđene imovine, odnosno prihode koje bi oštećenik od te imovine mogao ostvariti?“

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji i tuženik su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati revizije s time da tužitelji predlažu ukinuti pobijanu presudu, a tuženik preinačiti ili ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

5.              Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6.              Revizija tužitelja je osnovana, a revizija tuženika nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je naknada materijalne štete koju su tužitelji pretrpjeli smrću roditelja na ime izgubljenog uzdržavanja.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da su roditelji tužitelja … smrtno stradali u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

 

- da su sada pokojni roditelji tužitelja uzdržavali svoju tada maloljetnu djecu, ovdje tužitelje, baveći se poljoprivredom i sezonskom prodajom na tržnici, a mjesečna zarada je u razdoblju od 2004. do 2013. iznosila oko 7.000,00 kuna,

 

- da su pokojni roditelji živjeli na katu kuće oca pokojnog N., a svoje potrebe djelomično su mogli podmiriti proizvodnjom vina, mesa, jaja, mlijeka, sira, voća i povrća,

 

- da su u trenutku smrti roditelja tužitelji bili na pragu puberteta odnosno adolescentske dobi te su imali povećane potrebe za prehranom, odjećom, obućom, sportskim rekvizitima (bicikli, skejtovi, pametni telefoni i sl.), da su imali troškove školskih izleta, (ekskurzija), maturalnih plesova, izvanškolskih aktivnosti, školskih pomagala (računalo, tableti i sl.), džeparac za kino i izlaske,

 

- da je tužitelje uzdržavao njihov skrbnik I. B. te da su tužitelji ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja primjenom čl. 194. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prvostupanjski sud je zaključio da su pokojni roditelji tužitelja mogli za uzdržavanje svoje djece izdvajati polovicu svojih prihoda tj. iznos od oko 3.500,00 kuna mjesečno, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da su roditelji tužitelja mogli za njihovo uzdržavanje izdvajati mjesečni iznos od 2.500,00 kuna za razdoblje od 1. studenoga 2003. do 31. prosinca 2007. te iznos od 1.500,00 kuna za uzdržavanje prvotužitelja J. K. od 1. siječnja 2008. do 31. ožujka 2014., dok su preostali iznos mogli trošiti za vlastito uzdržavanje te za ostale troškove obitelji (režijske troškove, troškove ulaganja u gradnju nekretnine i dr.).

 

11.              Prema odredbi čl. 194. st. 1. ZOO osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, a stavkom 2. istog članka je propisano da se ova šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

 

U odnosu na reviziju tuženika

 

12.              Vezano za revizijske navode tuženika kojima on sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP valja reći da revizija nije dopuštena zbog pravnog pitanja koje se odnosi na navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka pa sud ovakve revizijske navode nije niti mogao razmatrati sukladno čl. 391. st. 1. ZPP prema kojem se revizija ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

13.              U odluci revizijskog suda broj: Rev-7/2023-2 od 1. veljače 2023. u odnosu na pitanje je li dopušteno visinu imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja umanjiti za prihode koje bi oštećenik mogao ostvariti naslijeđenom imovinom, iznajmljivanjem ili bavljenjem nekom trgovačkom djelatnošću, odnosno pružanjem usluga najma ili bilo kojim drugim prihodom od imovine koju je naslijedio iza poginulog uzdržavatelja, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

              "U određivanju iznosa visine štete na ime izgubljenog uzdržavanja u vidu novčane rente nije odlučno ostvaruje li oštećeni ili može li ostvarivati prihode od vlastite imovine, već je jedino odlučno je li poginuli doprinosio za uzdržavanje oštećenog ili je li ga redovno pomagao i u kojem iznosu."

 

14.              Slijedom navedenog, budući da ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje izneseno u gore navedenoj odluci, odgovor na pitanje koje je tuženik postavio u reviziji glasi:

 

              Prilikom utvrđivanja visine imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja sud nije dužan uračunati vrijednost naslijeđene imovine, odnosno prihode koje bi oštećenik od te imovine mogao ostvariti.

 

15.              Budući da nižestupanjski sudovi nisu prilikom utvrđivanja imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja uračunali vrijednost naslijeđene imovine odnosno prihode koje je oštećenik od te imovine mogao ostvariti, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 194. st. 1. i 2. ZOO.

 

16.              S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na reviziju tužitelja

 

17.              Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika preinačio prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP ocijenivši da su pokojni roditelji tužitelja mogli za njihovo uzdržavanje izdvajati ne iznos od 3.500,00 kuna kako je to utvrdio prvostupanjski sud, nego iznos od 2.500,00 kuna za razdoblje od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. ožujka 2014. iznos od 1.500,00 kuna za drugotužitelja.

 

18.              Prema shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika zapravo primijenio odredbu čl. 373.a ZPP budući da je na temelju izvedenih dokaza sam utvrđivao činjenice odnosno iznos koji su pokojni roditelji tužitelja mogli izdvajati za njihovo uzdržavanje.

 

19.              Međutim, drugostupanjski sud postupajući po odredbi čl. 373.a ZPP nije obrazložio kako je odnosno ocjenom kojih dokaza je došao do zaključka da je iznos koji su sada pokojni roditelji tužitelja mogli za njihovo uzdržavanje izdvajati upravo iznos od 2.500,00 kuna odnosno 1.500,00 kuna mjesečno niti je obrazložio zbog čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su pokojni roditelji tužitelja mogli za njihovo uzdržavanje izdvajati iznos od 3.500,00 kuna čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u pobijanoj odluci nedostaju razlozi o ovoj odlučnoj činjenici.

 

20.              Naime, kada je u obrazloženju izostala ocjena o tome koje činjenice sud smatra odlučnim, koje su od tih činjenica nesporne, a koje sporne te kako je cijenio dokaze o spornim činjenicama, presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

21.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Kada viši sud odlučuje primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, dužan je u obrazloženju presude određeno navesti koje su sporne bitne činjenice pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku te zbog čega je bitnu činjenicu utvrdio na drugačiji način jer u protivnom čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

22.              Budući da u pobijanoj odluci nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odluka se ne može ispitati pa je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

23.              Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

24.              U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.

 

25.              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. studenog 2023.