Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-315/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetničko društvo Blajher & Fuchs iz Zagreba, protiv tuženika Porta stolarija d.o.o., Zagreb, Aleja Blaža Jurišića 45 OIB: 28635473129, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-2104/2021-24. od 24. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 09. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća, a žalba tuženika se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 2104/2021-24. od 24. kolovoza 2023. se:

a) potvrđuje u dijelu točke I. u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti svotu od 1.742,68 eura sa dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos,

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke I. na način da se tužbeni zahtjev za isplatu 291,87 sa zateznim kamatama odbija kao neosnovan,

- u točki II. tako da glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.031,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Porta stolarija d.o.o. Zagreb, Aleja Blaža Jurišića 45, OIB : 28635473129, da tužitelju NT, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 2.034,55 eura/15.329,38 KN1 sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 01.04.2019. godine pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.891,73 Eura/14.253,28 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 24. kolovoza 2023. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju tužitelj i tuženik, tužitelj u odluci o troškovima, a tuženik u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, tužitelj predlaže preinačiti odluku o troškovima. Oba žalitelja traže i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika tek u manjem dijelu.

5. Predmet spora zahtjev je za vraćanjem plaćenog avansa za radove koje je tuženik trebao izvršiti za tužitelja, a izvršio ih je samo djelomično i te koje je izvršio imaju nedostataka.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su parnične stranke zaključile ugovor o djelu po kojem se tuženik obvezao za tužitelja izvršiti radove na stolariji u stanu tužitelja, da je dijelom trebalo izraditi novu stolariju, a dijelom popraviti postojeću, da je ukupno ugovorena cijena bila 47.058,75 kuna, da je tužitelj osobno uplatio tuženiku 10.000,00 kuna, a njegovo društvo, Studio za održivu arhitekturu d.o.o. Zagreb, još 13.529,36 kuna, da tuženik nije radove izveo ni u naknadnom roku, da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza, da iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupna cijena iz ponude bila 36.447,00 kuna (bez PDV-a), da je vrijednost materijala i radova sanacije (izvedeni radovi) ukupno 17.000,00 kuna (bez PDV-a), da je vrijednost nedostataka (izvedenih radova) 8.800,00 kuna, da je tužiteljevo društvo cediralo tražbinu tužitelju, pa je prihvatio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži povrat svote koja predstavlja razliku između plaćenog avansa i vrijednosti izvedenih radova i materijala umanjenih za vrijednost nedostataka.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1 Osnovano tuženik ukazuje da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, ali ovaj sud nalazi da je o tužbenom zahtjevu moguće odlučiti na temelju članka 373.a ZPP-a.

8. Naime, tuženik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno naveo da je među strankama sporno je li ugovor o djelu, kojeg su stranke nesporno zaključile, raskinut i ako jest zbog čega. Tužitelj je tvrdio da tuženik nije radove izvršio ni u naknadim rokovima koje su dogovarali, a tuženik je tvrdio kako mu tužitelj nije omogućio izvršiti radove jer je u stanu bila gužva, radili su i građevinski radnici, tužitelja je trebalo čekati da otključa vrata, stalno je fotografirao radnike i sl. Iz raspravne građe proizlazi da je točna tvrdnja tužitelja kako su rokovi izvršenja poslova produljivani, jer o tome postoji prepiska i poruke koje su si stranke međusobno slale, a i sam tuženik (njegova zakonska zastupnica) potvrđuje u svom iskazu da su od posla odustali, iz čega jasno proizlazi kako je ugovor o djelu raskinut.

8.1. Naime, člankom 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, dok je člankom 362. ZOO-a propisano:

„(1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje.

(2) Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.“

8.2. Dakle, u ovom slučaju ugovor je raskinut po samom zakonu jer tuženik svoju obvezu nije izvršio niti u dodatnom, primjerenom roku, naprotiv odustao je od ugovora.

9. Člankom 368. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je:

„(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.“

10. Dakle, s obzirom da je ugovor među strankama raskinut to, prema navedenim zakonskim odredbama, tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je platio tuženiku a tuženik nije izvršio a i pravo na naknadu štete što je vrijednost nedostataka na izvedenim radovima, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

11. Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud zaključio da se kod obračuna vrijednosti izvedenih radova ne treba obračunati PDV zbog toga što račun nije izdat. Vrijednost izvedenih radova, kao i nedostataka, trebalo je obračunati s PDV-om i zatim odbiti od plaćenog predujma, pa za tu svotu samo prihvatiti tužbeni zahtjev, dakle na 17.000,00 kuna PDV iznosi 4.250,00 kuna, ukupno 21.250,00 kuna, nedostaci od 8.800,00 kuna uvećani za PDV iznose 11.000,00 kuna, pa je razlika 10.250,00 kuna koju treba odbiti od ukupno plaćenog predujma od 23.529,38 kuna, i dobivena svota od 13.279,38 kuna je ono što tuženik treba vratiti tužitelju, a što iznosi 1.762,48 eura prema fiksnom tečaju od 1 euro = 7,5345 kuna prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22, 88/22).

12. Neosnovana je tuženikova žalbena tvrdnja da je tužitelj morao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev da je ugovor raskinut, jer se takav zahtjev može ali ne mora postaviti. Naime članak 187. stavak 3. ZPP-a glasi:

„Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.“

13. Žalbene tvrdnje o tome što je razlog neizvršenja ugovora o djelu nemaju temelja u raspravnoj građi i, kao što je već navedeno pod točkom 8. obrazloženja ove drugostupanjske presude iz raspravne građe, proizlazi da je tuženik bio taj koji svoje obveze nije izvršio.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako nije bilo moguće koristiti nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza zbog toga što je isti nekontradiktoran, budući postupak osiguranja dokaza druge svrhe nema nego da se koristi u kasnijem parničnom postupku. U odnosu na žalbene navode o tome da vještak nije saslušan kao vještak, već kao svjedok, te da nije stoga niti pravilno upozoren prilikom saslušanja, valja reći da tme nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

15. Osnovana je žalbena tvrdnja tuženika da prvostupanjski sud nije dao razloge niti za odluku o početku tijeka zatezne kamate, a tužitelj je kamate tražio od 1. travnja 2019. Tužitelj je tvrdio da je dogovor bio da se posao obavi do sredine ožujka, najkasnije konca ožujka 2019., pa je očito da su kamate zatražene od isteka krajnjeg, prvotno ugovorenog roka.

15.1. Članak 368. ZOO-a, kojim je propisan učinak raskida ugovora, glasi: "(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila."

15.2. Iz navedene odredbe stavka 5. citiranog članka 368. ZOO-a proizlazi da bi tuženik bio dužan vratiti novac s kamatom i prije zatraženog datuma, ali sud se prilikom donošenja odluke može kretati samo u okvirima zatraženog, pa je odluka prvostupanjskog suda i u pogledu tijeka zatezne kamate pravilna.

16. Slijedom navedenog valjalo je povodom žalbe tuženika odlučiti kao pod točkom I. a) i b) alineja prva na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a.

17. U odnosu na žalbu tužitelja valja reći da je tužitelj u pravu kada navodi da mu je trebalo priznati i troškove postupka osiguranja dokaza, trošak na pristup na ročište za objavu presude kao i to da je vrijednost boda trebalo računati po 15,00, a ne 10,00 kuna. Dakle, tužitelju je trebalo priznati ukupno za troškove koji su bili potrebni za osiguranje dokaza (za prijedlog 100 bodova, uviđaj 100 bodova, podnesak od 2.6.2020. 100 bodova, ukupno 300 bodova po 15,00 kuna 4.500,00 kuna, što uvećano za 25% PDV iznosi 5.625,00 kuna, te troškove utvrđene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1-640/2019 u iznosu od 3.622,80 kuna), ukupno 9.247,80 kuna. Za parnični postupak tužiteljevi troškovi iznose 22.065,78 kuna (1100 bodova po 15,00 kuna uvećano za PDV, pristup na ročište radi objave presude 50 bodova, te dvije sudske pristojbe od po 251,64 kune), što zajedno s troškovima osiguranja dokaza iznosi 31.313,58 kuna/4.156,03 eura, odnosno 2.264,3 eura više nego je to pobijanom presudom odlučeno. Troškove je tužitelju trebalo priznati u cijelosti s obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 93,5% (100% po osnovu i 87% po visini) na temelju članka 154. stavak 5. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. b) alineja druga na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 5. i 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak žalbe, ali ne i odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Trošak je priznat u zatraženom iznosu od 124,43 eura (prema vrijednosti razlike troškova, na temelju Tbr. 10. toč. 5. Tarife, budući se žalba protiv odluke o troškovima, a to je bila tužiteljeva žalba, smatra žalbom na rješenje (članak 167. stavak 1. ZPP).

Dubrovniku 09. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi