Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-690/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP BANKA d.d. iz Zadra, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku iz Zagreba kojeg zastupa Ratko Žurić, odvjetnik iz OD Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 6 P-355/23-23 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 6 P-355/23-23 od 1. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 875,46 EUR uvećano za zatezne kamate i pobijanom dijelu pod točkom IV. Izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu br. 45165/06 od dana 24.06.2006. godine sklopljenog između tužitelja ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242 koja u čl. 8. b) glasi:
„…u kunskoj protuvrijednosti; određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja za valutu Ugovora (dalje, samo: „prodajni devizni tečaj“), na dan ispunjenja obveze na način određen odjeljkom c) ove točke Ugovora. “
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.158,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 0,70 eura od 11.7.2006. do isplate,
- 0,35 eura od 11.8.2006. do isplate,
- 1,12 eura od 12.9.2006. do isplate,
- 1,41 eura od 11.10.2006. do isplate,
- 0,39 eura od 4.11.2006. do isplate,
- 0,26 eura od 12.12.2006. do isplate,
- 0,69 eura od 4.4.2008. do isplate,
- 0,40 eura od 5.11.2008. do isplate,
- 3,71 eura od 21.11.2008. do isplate,
- 2,27 eura od 11.12.2008. do isplate,
- 10,49 eura od 5.2.2009. do isplate,
- 3,21 eura od 11.2.2009. do isplate,
- 10,18 eura od 7.3.2009. do isplate,
- 4,39 eura od 11.3.2009. do isplate,
- 9,42 eura od 8.4.2009. do isplate,
- 2,30 eura od 21.4.2009. do isplate,
- 9,89 eura od 7.5.2009., do isplate,
- 8,99 eura od 11.6.2009. do isplate,
- 10,36 eura od 11.7.2009. do isplate,
- 7,62 eura od 11.8.2009. do isplate,
- 8,87 eura od 11.9.2009. do isplate,
- 6,73 eura od 13.10.2009. do isplate,
- 7,54 eura od 11.11.2009. do isplate,
- 1,09 eura od 5.12.2009. do isplate
- 3,27 eura od 11.12.2009. do isplate
- 4,36 eura od 6.1.2010. do isplate,
- 12,03 eura od 5.2.2010. do isplate,
- 13,36 eura od 5.3.2010. do isplate,
- 14,80 eura od 7.4.2010. do isplate,
- 4,21 euro od 6.5.2010. do isplate,
- 5,59 eura od 11.5.2010. do isplate
- 14,64 eura od 5.6.2010. do isplate,
- 10,25 eura od 22.6.2010. do isplate,
- 29,23 eura od 28.7.2010. do isplate,
- 22,14 eura od 17.8.2010. do isplate
- 875,46 eura od 18.8.2010. sa zakonskom zateznom kamatom koje teku do 31.12.2007. po određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 100,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.648,17 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. listopada 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 23. studenog 2023. godine
3. Protiv prvostupanjske presude i to dijela točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 875,46 EUR uvećano za zatezne kamate i pobijanog dijelu pod točkom IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u odnosu na pobijani dio presude i time izmjeni rješenje o naknadi troškova postupka.
4. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule u CHF - čl. 8b Ugovora, te isplata iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.
7. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je sud dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva (podnesak od 23.11.2023.), nakon provedenog financijskog vještačenja, a imajući u vidu čl. 190. st. 2., 3. ZPP, što da je i u skladu sa Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021.,
- da su tužitelj i tuženika 24.06.2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 45165/06 na iznos od 17,073,90 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da se radi o potrošačkom ugovoru, što da proizlazi i iz samog Ugovora o kreditu (kupnja motornog vozila), ali i iz iskaza tužitelja koji je u svom iskazu rekao da je ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom za kupnju auta za obiteljske potrebe, jer se oženio,
- da tuženik niti ne osporava da bi tužitelj imao svojstvo potrošača, a osim toga da isto osporava na njemu je teret dokaza da tužitelj nije potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev 18/18-2),
- da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10 (glede valutne klauzule) te je stoga pravomoćna,
- da sukladno odredbi članka 138. ZZP 07 i odredbi članka 502. c ZPP takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud,
- da bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama, međutim, tuženik da osim paušalnih tvrdnji navedeno nije dokazao,
- da tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelja prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno nije dokazao da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranoj promjeni valute na štetu tužitelja kao potrošača,
- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imao utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF,
- da postupanje tuženika glede valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora,
- da je vještak Mario Tkalec iz Tkalec d.o.o. u nalazu i mišljenju utvrdio da "pozitivne" mjesečne razlike iznose ukupno 1.258,55 eura (specificirano na str. 3-4 nalaza i mišljenja), a "negativne" mjesečne razlike da iznose -90,42 eura (specificirano na str. 4-5 nalaza i mišljenja),
- da tužitelj svojim zahtjevom potražuje samo izračun "pozitivnih" mjesečnih razlika (kada je tečaj bio viši pod početno ugovorenog),
- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, a na koji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, osim što je naveo da je vještak od iznosa trebao oduzeti jednokratnu naknadu u iznosu od 318,86 eura za prijevremenu otplatu kredita koji iznos da nije predmet tužiteljevog zahtjeva s tim da ne traži dopunu vještva,
- da tužitelju pripada iznos pozitivnih mjesečnih razlika u anuitetima, koje je vještak izračunao u iznosu od 1.258,55 eura, koji iznos je tužitelj tuženiku isplatio s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli,
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa iz osnove ugovorene valutne klauzule za iznos koji tužitelj potražuje u tužbi od 1.158,25 EUR, nije zastarjelo, jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 od 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO, tako da pravomoćnim okončanjem spora donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. zastara za ove sporove počinje teći iznova, a vrijeme proteklo ne računa se u zastrani rok, međutim kako je tužitelj preinaku tužbe učinio tek podneskom od 20.11.2023. povisivši tužbeni zahtjev za iznos od 100,30 EUR, to da je protekao petogodišnji zastarni rok, pa da je za taj iznos prigovor zastare osnovan.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 24. lipnja 2006. ništetne u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu člana 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule iznos od 1.158,25 EUR koju visinu je utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a imajuću u vidu odredbu članak 1115. ZOO pri čemu je je smatrao da nije osnovan prigovor zastare za taj iznos a sukladno odredbi članka 225. ZOO.
9. Predmet žalbenog postupka je iznos od 875,46 EUR sa pripadajućim kamatama za kojeg tuženik smatra da se radi o iznosu koji se odnosi na prijevremenu isplatu kredita a koju tužitelj nije tražio tužbenim zahtjevom pa da je sud prekoračio tužbeni zahtjev.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu može ispitati.
11. Također nije osnovan ni žalbeni prigovor tuženika u odnosu na prekoračenje tužbenog zahtjeva.
12. Naime, izlazna naknada nije bila predmet postupka niti je tužitelj istu tužbenim zahtjevom potraživao, kao što vještak u nalazu i mišljenju istu nije utvrdio niti izračunao.
13. Tuženik je u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka naveo kako ne osporava matematički izračun s tim što je naveo da je vještak od iznosa trebao oduzeti jednokratnu naknadu u iznosu od 318,86. EUR za prijevremenu otplatu kredita koji iznos da nije predmet tužiteljevog zahtjeva s tim da ne traži dopunu vještva, dok u žalbi navodi da pobija odluku za iznos od 875,46 EUR sa pripadajućim kamatama za kojeg smatra da se radi o izlaznoj naknadi.
14. Stoga u odnosu na tuženikove žalbene navode radi pogrešne primjene materijalnog prava i navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ništetnom odredbu ugovora o kreditu kojom je utvrđena naknada za obradu kreditnog zahtjeva treba reći da su žalbeni navodi nejasni i neosnovani jer u predmetnom postupku sud nije utvrđivao ništetnost te odredbe za obradu kreditnog zahtjeva.
15. Također nisu osnovani ni žalbeni navodi da sud nije izveo niti jedan dokaz ni utvrdio činjenice za ništetnost odredbi o izlaznoj naknadi i da visina naknade za prijevremenu isplatu nije određena ni odrediva, budući da isto i nije bilo predmet tužbenog zahtjeva pa je nije trebalo ni utvrđivati, slijedom čega se žalba ukazuje neosnovanom.
16. Dakle, žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda a glede pobijanog dijela presude.
17. Stoga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
18. Odluka o trošku postupka pravilno je utvrđena u smislu odredbe članka 154. stavka 5. i 155. ZPP koja žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.
19. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni prigovori žalitelja kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi.
U Splitu, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
