REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-9/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. AI, zbog kaznenog djela iz čl. 264. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u tekstu: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. ožujka 2021. broj K- 8/21-4 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 14. ožujka 2024. broj Kž- 77/2021-6, u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. AI za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. ožujka 2021. broj K-8/21-4 AI je proglašen krivim zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz čl. 264. st. 1. KZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci i sporednu novčanu kaznu u visini trideset dnevnih iznosa, pri čemu jedan dnevni iznos iznosi dvjesto kuna, dakle u iznosu šesttisuća kuna, koju je dužan platiti u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude.
1.1. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 14. ožujka 2024. broj Kž-77/2021- 6 djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je za predmetno kazneno djelo AI osuđen na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci, dok su u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba osuđenika odbijene kao neosnovane.
2. Osuđenik je putem branitelja Rafaela Krešića, odvjetnika u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP), s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet „vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz uputu o dužnosti obavještavanja obrane o sjednici vijeća povodom žalbe te drugim učinjenim povredama na štetu prava na obranu, posebno onima koji se odnose na odluku o kazni.“ uz odgodu „izvršavanja kazne“.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik navodi da je, unatoč u žalbi stavljenom zahtjevu za obavijest o sjednici vijeća, drugostupanjski sud održao sjednicu vijeća „… bez prisutnosti okrivljenika i njegova branitelja i bez obavijesti o njenom održavanju …“ odnosno da osuđeniku „… nije uredno i sukladno odredbama ZKP dostavljena obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice.“ čime da je počinjena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 475. st. 2. ZKP. Ujedno je žalbeni sud „… uzimajući u obzir prirodu i sadržaj drugostupanjske odluke … odlukom u točki I počinio i povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2 ZKP u vezi čl. 468 st. 2 ZKP (teška povreda prava na pravično suđenje …).“ Smatra da su „… podizanjem kazne … u najmanju ruku …“ zanemareni argumenti iz žalbe osuđenika koji „… opravdavaju odluku da se okrivljeniku omogući alternativna kazna …“ a k tome drugostupanjski sud “… nije cijenio niti uopće provjeravao primjenu odredaba o ex lege nastupu rehabilitacije za ranije osude, što je izravna povreda KZ na štetu obrane i svakako od utjecaja na odluku o kazni.“
6. Protivno tvrdnjama osuđenika, nisu ostvarene povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.
7. Iz obrazloženja drugostupanjske presude (odlomak 4.), a poglavito iz stanja spisa Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-77/2021, razvidno je da su o sjednici vijeća, određenoj za dan 12. ožujka 2024., uredno izviješteni državni odvjetnik i branitelj osuđenika potvrdom o uručenju otpravka naloga za sjednici vijeća putem informacijskog sustava te osuđenik dostavnicom o primitku naloga za sjednicu vijeća 9. veljače 2024., time da su osuđenik i branitelj upozoreni da će se sjednica vijeća održati i za slučaj da na sjednicu ne pristupe, a uredno su pozvani. Pored toga, nakon primitka naloga/obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća osuđenik je, sa iste adrese na kojoj je primio obavijest o sjednici vijeća, preporučenom pošiljkom od 7. ožujka 2024. uputio predsjedniku drugostupanjskog vijeća SI podnesak naslovljen „Zamolba“ u kojem „… nakon razgovora s vama …“ moli „… da još jednom razmotrite moj predmet broj Kž-77/2021 te uzmete u obzir moje okolnosti …“. Prema tome, nema dvojbe da su branitelj i osuđenik uredno izviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća čime su bili ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice vijeća u njihovoj odsutnosti sukladno čl. 475. st. 3. ZKP (odredba neizmijenjena na snazi od 19. srpnja 2022.). Ovo ujedno znači da osuđeniku i branitelju nije uskraćeno pravo da pred vijećem izlože bitne dijelove žalbe i odgovora na žalbu državnog odvjetnika već se tog prava obrana dragovoljno odrekla pa nema govora o teškoj povredi prava na pravično suđenje kako se sugerira zahtjevom niti je ostvarena povreda procesnog zakona u žalbenom postupku.
8. Dio navoda u zahtjevu, koji se podvodi pod povredu kaznenog zakona, izraz je osuđenikovog nezadovoljstva odlukom o kazni. S tim u vezi valja reći da okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne (npr. ranija osuđivanost) predstavljaju odlučne činjenice jer se na njih nadovezuje primjena zakona, dakle i ove se činjenice utvrđuju na isti način kao i ostale odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak o kaznenoj odgovornosti. Međutim, shodno ograničenju iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. ZKP ovim se pravnim lijekom ne propituje pravilnost utvrđenja i vrednovanja tih činjenica.
8.1. Nadalje, prema sadržaju pravomoćne presude i zapisniku o raspravi od 11. ožujka 2021. (list 62-66 spisa) prvostupanjski sud je u dokaznom postupku, uz suglasni prijedlog stranaka, pročitao „Izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog AI od 20. studenog 2020. (list 39-40 spisa)“ i na ovaj izvedeni dokaz nije bilo primjedbi niti je obrana predlagala izvođenje drugih dokaza relevantnih za odluku o kazni. Stoga je sukladno podacima iz kaznene evidencije prvostupanjski sud ovako utvrđenu, neosporenu činjenicu višekratne osuđivanosti cijenio kod odluke o kazni. Osuđenik ni sadržajem žalbe nije osporio točnost podataka iz kaznene evidencije niti je isticao prigovor o nastupu rehabilitacije. Odmah valja reći da rješenje o rehabilitaciji donosi ministarstvo nadležno za pravosuđe (dalje: Ministarstvo) po službenoj dužnosti protekom zakonom određenog vremena, uz uvjet da osuđenik u tom vremenu nije pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo (ovdje je prema stanju stvari osuđenik sukcesivno osuđivan prije isteka rehabilitacijskih rokova). Ako Ministarstvo ne raspolaže podacima na temelju kojih bi moglo valjano odlučiti o nastupu rehabilitacije, uputit će podnositelja da zahtjev podnese prvostupanjskom sudu koji će o tome odlučiti nakon očitovanja nadležnog državnog odvjetnika, ako se postupak vodio na njegov zahtjev. Ukoliko Ministarstvo ne donese rješenje o rehabilitaciji, osoba čiji se podaci nalaze u kaznenoj evidenciji može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija nastupila po zakonu. Ako Ministarstvo odbije zahtjev ili ne odluči o zahtjevu u roku trideset dana od podnošenja zahtjeva, osoba ima pravo pokrenuti upravni spor. Drugim riječima, utvrđenje nastupa rehabilitacije također je činjenično pitanje koje treba razjasniti odnosno odgovarajućim dokumentima dokazati, a već je prethodno rečeno da se pravilnost i potpunost utvrđenja činjenica ne ispituje ovim izvanrednim pravnim lijekom.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
