Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-606/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DIĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika iz DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silva Rusendić, odvjetnica iz Makarske, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-197/2021 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice DIĐ koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to baš onog dijela navedene nekretnine koji je na skici ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića dipl. ing. od 15.10.2022. godine, označena slovima D-E-F-G-H-I-J-K-D u površini od 107 m2, koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude, pa je tužiteljica ovlaštena, nakon što se od dijela čest. zem. [katastarska čestica] prijavnim listom formira posebna čestica zemlje, temeljem ove presude zatraži i ishoditi uknjižbu 2 prava vlasništva te novonastale nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena tuženika u cijelosti.

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od …. kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do isplate.“

II/ Nalaže se tužiteljici DIĐ naknaditi tuženiku DI trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika DI za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate."

2. Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku odluku, pod točkom I. i II. izreke zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

3. Podnesen je odgovor na žalbu tužiteljice, te se žalba tužiteljice pobija, sve sa prijedlogom da se prihvate navode i žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću pristupnog puta do nekretnine tužiteljice oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa].

6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je prednik tužiteljice kupio od prednika tuženika nekretninu radi izgradnje stambenog objekta sada vlasništva tužiteljice,

- da do nekretnine tužiteljice vodi pristupni sporni put, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], s tim da sa zapadne strane puta nalaze se tri stambena objekta, na sjeveru jedan objekt, a na istočnoj strani puta objekt stranaka,

- da je vlasnik pristupnog spornog puta tuženik.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer nije tijekom dokaznog postupka dokazan osnov stjecanja, odnosno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV).

8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud, unatoč žalbenim navodima tužiteljice.

9. Žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja nije cijenio iskaze saslušanih svjedoka na pravilan način, te da nije tijekom ostavinskog postupka iza smrti prednika znala da treba ukazati na izvanknjižno vlasništvo spornog puta, ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.

10. Također su neosnovani i žalbeni navodi glede proširenja spornog puta, jer iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi da tužiteljica ne raspolaže dokazom da je prednik tužiteljice kupio sporni put.

11. Teret dokaza na ove okolnosti je na strani tužiteljice – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

12. Naime, prema mišljenju ovog suda pravilno sud prvog stupnja zaključuje da ako je prednik tužiteljice kupio sporni put, zašto na te okolnosti nema pisani ugovor, kao i kod kupnje nekretnine za gradnju stambenog objekta, odnosno zašto nije izvršen upis u zemljišnu knjigu suda, ako je isti bio vlasnik spornog puta.

13. Također ni u ostavinskom postupku iza smrti prednika tužiteljice nitko ne ukazuje na izvanknjižno vlasništvo spornog puta.

14. Očito se radi o nekretnini koja je u vlasništvu tuženika i kojom je osiguran pristup do nekretnina drugih vlasnika i jedino što istima preostaje je zaključenje ugovora o pravu služnosti puta.

15. Uostalom iz spisa proizlazi da se težilo zaključenju ugovora o služnosti puta koji nije u konačnici zaključen, pa navodi tužiteljice da to nisu htjeli zaključiti ostali korisnici spornog puta, ne ukazuje na činjenicu da se radi o vlasništvu spornog puta na ime prednika tužiteljice, kako to ista neargumentirano želi prikazati tijekom postupka.

16. Uostalom nema elemenata glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedena kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

17. Također sudu "upada u oči" kako je nekretnina na kojoj se nalazi stambeni objekt darovan tužiteljici od strane prednika, pa onda bi zasigurno bio darovan i pristupni sporni put da je bio vlasništvo prednika tužiteljice.

18. Činjenice na okolnosti proširenja puta i tzv. "brige o putu" ne ukazuju na kupnju spornog puta, niti na ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nego na činjenicu održavanja međususjedskih odnosa glede pristupnog puta.

19. Navodi svjedoka koji ističu vlasništvo prednika tužiteljice nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima, a teret dokaza je na strani tužiteljice, kako je već naprijed navedeno.

20. Upravljanje radovima glede proširenja puta, također ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer kako je već navedeno, odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud, jer žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

21. To što je tuženik, odnosno njegov prednik, ogradio svoju nekretninu, to ne isključuje njegovo pravo vlasništva spornog puta, jer se očito radilo o nekretnini koja je parcelizirana i prodavana kupcima, a sporni put ostavljen u vlasništvu tuženika radi osiguranja pristupa do nekretnina kupaca.

22. Ukazivati na pošten i nesmetan posjed prednika tužiteljice pa time i tužiteljice, glede spornog puta, te pasivnosti tuženika u odnosu na isto, nije osnovanost tužbenog zahtjeva, jer sporni put je vlasništvo tuženika i isti dragovoljno osigurava pristup do nekretnina vlasništva drugih nekretnina, što samo ukazuje na opravdanost zaključenja ugovora o služnosti puta, a ne na opravdanost tužbenog zahtjeva stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

23. Uostalom nema logike da tužiteljica zahtjeva pravo vlasništva skoro cijelog puta, s obzirom na položaj drugih nekretnina uz sporni put i vlasništvo istih – list 77 spisa.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Trošak sastava odgovora na žalbu nije potraživan, pa o istome žalbeni sud nije imao što odlučivati.

U Splitu, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić