REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-724/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza Cen Adria d.o.o. u stečaju, Matulji, Trtni 69, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Dželajlija, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Pivovarne Laško d.d., Laško, Trubarjeva 28, Slovenija, OIB 31085435013, kojeg zastupaju punomoćnici Igor Kalebić i Jadranka Kalebić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4134/2016-2 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1962/2012-39 od 10. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev da mu tuženici Pivovarna Laško d.d. i Jadranska Pivovara Split d.d. solidarno na ime naknade štete plate 25.000.000,00 kuna sa zateznim kamatama i tužitelju je naloženo da tuženicima nadoknadi parnične troškove.
2. Protiv te je presude tužitelj podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) te je predložio ovome sudu da preinači nižestupanjske presude tako da usvoji tužbeni zahtjev.
3. S obzirom na to da je tijekom revizijskoga stadija postupka rješenjem prvostupanjskoga suda poslovni broj P-1962/2012-75 razdvojen postupak u odnosu na tuženika Jadranska Pivovara Split d.d., jer su se stekli uvjeti za obustavu postupka u odnosu na toga tuženika na temelju članka 215.b stavka 2. ZPP, postupak je nastavljen u odnosu na preostaloga tuženika Pivovarnu Laško d.d.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 392.a stavkom 1. ZPP, uzevši u obzir to da je člankom 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
7.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete od tuženika utemeljen na tvrdnji da su mu tuženici neosnovano „otkazali“ Ugovor o poslovnoj suradnji od 12. prosinca 2003. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Drugostupanjski sud je došao do istoga zaključka, ali je presudu kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu donio na temelju članka 373.a ZPP, zaključivši da i uz djelomično drukčije činjenično stanje, kako glede pasivne legitimacije tuženika Pivovarna Laško d.d., tako i glede povreda ugovornih obveza tužitelja tužbeni zahtjev valja odbiti.
7.2. Drugostupanjski sud, naime, utvrđuje kako su tuženici osnovano u smislu članka 124. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) raskinuli Ugovor o poslovnoj suradnji prema kojemu je tužitelj na određenome zemljopisnom području trebao prodavati robu iz proizvodnih programa tuženika jer tužitelj nije ispuni određene ugovorne obveze uslijed čega je došlo do poremećaja u opskrbi prodajnih mjesta proizvodima iz proizvodnoga asortimana tuženika, a uzrok toga poremećaja da je i dugovanje tužitelja tuženicima. U tim okolnostima drugostupanjski sud smatra da tužitelj ne može ostvariti pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog raskida ugovora, a i da nema pravo na naknadu štete „nastale zbog tužiteljevog preuzimanja Distributivnog centra u Zagrebu“ jer „se troškovi u vezi s preuzimanjem Distributivnog centra u Zagrebu ni na koji način ne mogu staviti u obvezu tuženicima, već se radilo o autonomnoj poslovnoj odluci tužitelja te tužitelj niti ne tvrdi da je izvršio ulaganje u imovinu tuženika“.
8.1. Prema članku 385. ZPP revizija iz članka 382. stavka 1. toga Zakona može se podnijeti zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnoga postupka počinjenih pred nižestupanjskim sudovima i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.
8.2. Tužitelj u reviziji, međutim, osim pozivanja na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, izričito reviziju podnosi zbog „nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja“, a pretežni se sadržaj revizije i odnosi na obrazlaganje te tvrdnje, koja predstavlja nedopušteni revizijski razlog. S tim u vezi tužitelj tvrdi i u tekstu revizije podcrtavanjem naglašava, da je „zadaća suda da uvaži jedno od temeljnih načela parničnog postupka, načelo traženja materijalne istine, radi potpunog, nedvojbenog i pravičnog utvrđenja činjenica koje mogu biti pretpostavka za donošenje pravične i zakonite sudske odluke“. Tužitelju ukazati na to da je načelo traženja materijalne istine po službenoj dužnosti napušteno u hrvatskom građanskom procesnom pravu, s obzirom na to da je Zakonom o Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 117/03), koji je na snagu stupio 1. prosinca 2003., izmijenjen članak 7. ZPP tako da odredba njegova stavka 1. glasi: „Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.“. Prema članku 7. stavku 2. ZPP sud bi bio ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP), ako zakonom nije drugačije određeno.
8.3. Iz određenih se dijelova revizijskoga sadržaja, na primjer iz tvrdnje da „sud nije analizirao niti obrazlagao niti jedan materijalni dokaz tužitelja dostavljen tijekom postupka“ te da je „pobijana presuda proturječna, nerazumljiva, kontradiktorna i u potpunosti u suprotnosti sa svim dokazima provedenim tijekom postupka“ može zaključiti da tužitelj smatra kako je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP (iako se tužitelj na taj revizijski razlog ne poziva izrijekom!). Međutim, tužitelj preostalim sadržajem revizije ne ukazuje konkretno na okolnosti koje bi potkrijepile takvu tvrdnju, a ovaj sud zaključuje da je drugostupanjski sud odgovorio na sve tužiteljeve žalbene navode, kao i one na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti te je zaključak o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima koji imaju uporište u utvrđenome činjeničnom stanju.
8.4. Tužitelj se u reviziji izričito poziva na bitnu povredu članka 212. ZPP jer sud „nije prekinuo postupak u trenutku prestanka postojanja tužitelja, što je protivno odredbi članka 212. ZPP-a“. Međutim, iz spisa je razvidno da je nakon brisanja iz sudskoga registra tužitelja kao pravne osobe nad kojom je prethodno otvoren stečajni postupak ovaj parnični postupak preuzela stečajna masa tužitelja kao stečajnoga dužnika, čime je postupak u smislu članka 215. stavka 1. ZPP nastavljen, odnosno i u uvodu drugostupanjske presude naznačeno je da je tužitelj „stečajna masa iza CEN ADRIA d.o.o. u stečaju“.
8.5. S obzirom na navedeno nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
9. Kod utvrđenja činjenica da tužitelj neosnovano polazi od toga da su mu tuženici neosnovano „jednostrano otkazali“ Ugovor o poslovnoj suradnji, već da se radilo o na zakonu utemeljenome raskidu ugovora zbog neispunjenja tužiteljevih ugovornih obveza, kao i da tužitelj i inače nije dokazao pretpostavke za naknadu štete od tuženika, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zato ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
10. Kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga iz članka 385. ZPP, predmetna revizija je neosnovana, pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
