REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-136/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., odvjetnici iz Splita, Lovretska 14, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2740/2023- 3 od 23. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-463/2019-21 od 18. listopada 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetan ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 97069/05 zaključen između tužiteljice i tuženika te kao takav ne proizvodi pravni učinak kao i da se nalaži tuženiku isplatiti tužiteljici 129.478,53 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Nadalje, potvrđena je toč. II.1. izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 5. točke 1. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 97069/05 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 13. prosinca 2005. kao i promjenjivom tečaju CHF nakon 13. prosinca 2005. (točka II.1. izreke). Rješenjem sadržanim u istoj odluci ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati odnosno vratiti tužiteljici na ime nepripadnoga plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 7.161,64 € i na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.387,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude, u roku od 15 dana (točka II.2. izreke), te u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj odluci).

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1804/2024-3 od 8. listopada 2024. podnosi tužiteljica pobijajući odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena njena žalba pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao bitnih odredbi ugovora o kreditu, taj ugovor može opstati, odnosno radi li se o ništetnom ugovoru?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda preinači.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u ovom dijelu postupka je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu onoga što je ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (129.478,53 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća do isplate).

8. Povodom revizije, a imajući u vidu razloge na kojima se temelje nižestupanjske pobijane presude, sporna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj u okolnostima kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti.

9. Nižestupanjski sudovi su polazeći od činjeničnih utvrđenja prema kojima su tužitelj i tuženik 13. prosinca 2005. sklopili Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao banka odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 120.000,00 CHF, obračunat po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te početnu godišnju kamatnu stopu od 4,20%, da se tijekom trajanja ugovornoga odnosa odlukama tuženika početno ugovorena kamatna stopa mijenjala. Nadalje, polazeći od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. banke, među kojima i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovni broj Pž 6632/2017 kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu, koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i to iz razloga jer se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82., i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, nižestupanjski su sudovi ocijenili da navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. i članka 502.c imaju učinak i na ovaj predmet i da je sud vezan za navedena utvrđenja u predmetnoj parnici, da su ništetne odredbe predmetnoga Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je glavnica vezana za valutu CHF i da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

10. U odnosu na glavni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti isti ocjenjuju neosnovanim polazeći od pravnog shvaćanja da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.

11. Pravno pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije u bitnome se svodi na ocjenu mogućnosti opstanaka predmetnog ugovora u cjelini polazeći od toga da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

12. Imajući u vidu revizijske navode tužitelja o potrebi primjene prakse Suda Europske unije (dalje: Sud EU) na predmetni odnos između stranaka i pozivanje na određene odluke toga Suda, valja prije svega reći da te odluke nisu mjerodavni izvor prava u konkretnome slučaju. Naime, te se odluke odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovor, sklopljen 13. prosinca 2005. nije u dosegu navedene Direktive jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: EU). Naime, čl. 2. st. 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

13. Stoga je za odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO, koji se s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO/05.) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07).

14. Člankom. 1065. ZOO je propisano: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom“

15. Člankom 105. stavkom 1. ZOO propisano je da ništavost (ništetnost) neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

16. Nadalje, člankom 87. ZZP/03 odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. U pogledu ovog pravnog pitanja ovaj sud je činjenično podudarnim situacijama (uz primjenu relevantnih odredbi ZOO/05 koje su u bitnom podudarne sa prethodno citiranim odredbama ZOO) u odlukama Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025., te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno....valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“

Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:

„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, te se reafirmiranjem ovog pravnog shvaćanja uz primjenu čl. 105. st. 1. i 2. ZOO odgovara na postavljeno pravno pitanje i u ovom predmetu.

18. Obzirom da je pobijana presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek