Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1148/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Tehnika d.d. za graditeljstvo, inženjering, proizvodnju i trgovinu iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku iz Zagreba na strani tuženika, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika i umješača podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4044/2018 od 1. lipnja 2021., u sjednici vijeća 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika TEHNIKA d.d. i umješača Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4044/2018-64 od 16. srpnja 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 31.400,00 kn sa zateznom kamatom kao i parnični trošak u iznosu od 15.275,00 kn sa zateznom kamatom, te točki III. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika TEHNIKA d.d. i umješača Euroherc osiguranje d.d. preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4044/2018-64 od 16. srpnja 2021. u točki I. izreke u odluci o parničnom trošku za iznos od 165,90 eura(1.250,00 kn) sa zateznom kamatom i sudi:

" Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 165,90 eura (1.250,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje do godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika TEHNIKA d.d. i umješača Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku Tehnika d.d. da plati tužitelju iznos od 31.400,00 kn s zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je obliže navedeno u izreci te presude, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 16.525,00 kuna s zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je obliže navedeno u izreci te presude sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 180,00 kn sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2018. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 31.400,00 kn za razdoblje od 11. siječnja 2018. do 12. kolovoza 2019.

3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

4. Protiv te presude žale se tuženik TEHNIKA d.d. (dalje tuženik) i umješač Euroherc osiguranje d.d. (dalje umješač).

5. Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti za barem djelomično oslobođenje tuženika od odgovornosti. Navodi da postoji doprinos samog tužitelja nastanku štetnog događaja jer tužitelj nije, zatražio pomoć drugog radnika i pričekao s radnom operacijom, iako je kao osoba osposobljena za rad na siguran način znao da ne smije sam prenositi mrežu radi čega je trebao biti svjestan da može doći do pada armaturne mreže i štetnog događaja. U tom smislu iskazivao je i svjedok FH koji je naveo kako su slične armaturne mreže uobičajeno spuštali dva radnika, a i da je postojao propust tužitelja koji se prilikom pada nalazio između jame i armaturne mreže a do čega ne bi došlo da je tužitelj mrežu nosio s druge strane ili da su mrežu nosila dva radnika. Tuženik smatra da je iznos dosuđene naknade štete previsoko odmjeren te samim time i dosuđen u neosnovanom iznosu. Navodi kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Rašića i dr. ŠH jasno proizlazi da kod tužitelja postoje značajne degenerativne promjene prvenstveno u području vratnog segmenta kralješnice radi kojih su kod tužitelja utvrđene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3%. Međutim, degenerativne promjene vratne kralješnice nisu u vezi sa štetnim događajem niti su nastale isključivo kao posljedica štetnog događaja obzirom da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede lijeve pete, lijevog lakta, lumbalno desno i slijepoočno desno. Nadalje, iz medicinske dokumentacije sačinjene nakon štetnog događaja ne proizlazi da su kod tužitelja otklanjane štetne posljedice štetnog događaja koje se tiču ili su u vezi vratnom kralježnicom već se radi o dijagnozama te liječenju lumbalnog dijela i područja ramena, a što bi i odgovaralo ozljedama dijagnosticiranim odmah po nastanku štetnog događaja. Stoga tuženik smatra da nije bilo osnove da se ove trajne posljedice uračunaju u ukupnost trajnih posljedica odmjerenih u visini od 7% već trajne posljedice odmjerene s ove osnove trebalo je isključiti. Tuženik prigovara i odluci o parničnom trošku, posebice glede dosuđenog troška sastava odštetnog zahtjeva.

7.Predlaže pobijanom dijelu presudu suda prvog stupanja preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili u pretežitom dijelu, te tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 660,00 kn.

8.Umješač presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi, o sadržaju zapisnika o iskazima danim u tijeku postupka i samih tih zapisnika. Uz navedeno da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a. Umješač smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije utvrdio postojanje razloga za oslobođenje odgovornosti tuženika u cijelosti ili barem djelomično u smislu odredbi iz članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14 – dalje ZZR) iz razloga što je šteta nastala zbog krajnje nepažnje tužitelja, a na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema mišljenju umješača upravo je neoprezno i nesavjesno rukovanje armiračkom mrežom od strane tužitelja pravno- relevantni uzrok nastale štete tužitelju. Također, iz iskaza svjedoka, za koje prvostupanjski sud navodi da ih je prihvatio u cijelosti, proizlazi da je bilo uobičajeno da mrežu težine kakva je bila predmetna spuštaju dva radnika, da je tužitelj bio leđima okrenut rupi, te da tužitelj ne bi morao mijenjati položaj da je mrežu donio s druge strane. Konačno, sam tužitelj navodi kako je bio osposobljen za rad na siguran način, te da je naučen i da mu je bilo poznato s polaganja zaštite na radu kako ne smije nositi terete veće od 20 kg. Slijedom svega navedenog, iz nalaza i mišljena vještaka i iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja, jasno proizlazi da postoje razlozi za oslobađanje tuženika od odgovornosti. U svakom slučaju umješač ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosudio tako visok iznos pravične novčane naknade. Prigovara i odluci o parničnom trošku. Umješač u svakom slučaju ističe da je sud prvog stupnja nezakonito postupio kad je tužitelju dosudio troškove sastavljanja odštetnog zahtjeva iako ne bi trebalo biti sporno da taj trošak ne predstavlja parnični trošak, niti je nekim posebnim zakonom regulirano pravo na taj trošak.

10.Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi prouzročene parnične troškove. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

11. Odgovor na žalbu nije podnesen.

12. Žalbe su djelomično osnovane.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni prema stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

14. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a jer je tužitelj u tužbi predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, pa isticanjem tijekom postupka da se provede i medicinsko vještačenje po vještaku oftalmologu, nije počinjena bitna povreda budući da se radi o dokaznom prijedlogu koji proizlazi iz dokaza predloženog u tužbi.

15. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. toč. 2., 4., 8. i 9.. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

16.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu u štetnom događaju od 15. rujna 2016.

17.U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je čitanjem prijave ozljede na radu utvrđeno da je tužitelj dana 15. rujna 2016. za vrijeme redovnog radnog vremena kod tuženika, nosio armaturnu mrežu te se poskliznuo u šahti pri čemu je zadobio ozljede,

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao armirač, te je spornog dana sa ostalim radnicima trebao armirati ploču septičke jame, te je tužitelj spornog dana obavljao poslove armirača,

- da su DH i VH radili u septičkoj jami te su čekali da im tužitelj donese mrežu,

- da je mreža bila dimenzija 375 x 215 cm i teška 64 kg,

- da je septička jama bila duboka oko dva – tri metra i široka 3 x 3 metra te je na kupu oko jame bilo zemlje i kamenja i nije bilo sklisko, a jama je bila ograđena sa drvenim i željeznim šipkama nabijenim u zemlju i obložena zelenom ceradom, te je ograda visoka preko jedan metar, s time da je na jednom mjestu bio prolaz,

- da je tužitelj donio mrežu do jame tako da je stajao između jame i mreže tj. između jame i ograde, te je zvao ŽH, koji je slagao oplate, da mu pomogne, a u međuvremenu je tužitelj htio obići mrežu kako bi stao iza tako da je može spustiti u jamu, te je gornji kraj mreže počeo padati, a on je pokušao zaustaviti ali je ona ipak pala u jamu i on sa njom jer mu je rukavica zapela za mrežu i povukla ga, te je tada zadobio ozljede,

- da je tog dana tužitelj nosio zaštitno odijelo, cipele i rukavicu, a kacigu toga dana nije nosio jer je uopće nije zadužio, budući da mu je poslodavac nije osigurao, a drugi radnici su nosili i zadužili kacigu, a prije ovog događaja radio je kod tuženika tri mjeseca,

- da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način,

- da je tužitelj već prije spuštao mrežu u jamu, ali ne u ovu, te su ovakvu mrežu spuštali ili jedan radnik sam ili je pomagao drugi radnik ako je bilo moguće,

- da u konkretnom slučaju nije postojao kran pomoću kojeg bi se mogla nositi ili spuštati mreža, te nije bilo dovoljno ljudi za pomoć u tome, tako da je ovo bio jedini način kako je radio,

- da se u konkretnom slučaju mreža nije mogla spustiti rampom jer je bio preuzak prostor,

- da je vještačenjem po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom utvrđeno da je tužitelj prilikom ozljeđivanja vršio armiranje septičke jame, da su radnici FH i DH se nalazili u jami, da je FH tražio od tužitelja da odreže mrežu na dimenziju 375 x 215 i da mu istu donese, da je tužitelj otišao do mreže i jednu odrezao na traženu dimenziju, da je tužitelj mrežu uspravio i podigao desnom rukom, a pridržavao lijevom, da je mrežu donio do septičke jame gdje je istu prebacio preko ograde, koja je ograđivala jamu i spustio je na tlo u okomitom položaju, da se tužitelj pri tome nalazio između septičke jame i metalne mreže, da bi tužitelj da bi spustio mrežu u jamu i pozvao ŽH da mu u tome pomogne i za to vrijeme je istu pokušao zaobići tako da se ista nađe između njega i jame, u kojem trenutku je mreža počela padati prema jami a tužitelj je u pokušaju da istu zaobiđe pao u jamu zajedno s njom,

- da je vještak zaštite na radu zaključio da tuženik nije osigurao uvjete za rad na siguran način, jer tuženik je dozvolio tužitelju da isti radi, a da pri tome ne koristi propisana zaštitna sredstva, da je tuženik dozvolio da tužitelj ručno prenosi teret veće mase nego što je dozvoljeno Pravilnikom, te isti nije osigurao da se na gradilištu montira i koristi dizalica ili da teret mase veći od 45 kg nose po dva radnika, da je način prijenosa tereta na gradilištu vidljiv iz plana izvođenja radova, ali se isti ne nalazi u spisu pa nije poznato da li ga je tuženik izradio a što je bio dužan, da nema dokaza da je tužitelj bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova armirača jer se u spisu ne nalazi uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, te tuženik nije smio dozvoliti obavljanje poslova armirača tužitelju ako nije imao dokaz da je isti zdravstveno sposoban za obavljanje istih, a isto tako da nema dokaza da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način u skladu sa propisima jer u spisu se nalazi druga strana ZOS obrasca,

- da je vještak zaštite na radu također zaključio kako iz spisa nije vidljivo da je bilo propusta u radu tužitelja,

- da je vještak zaštite na radu saslušan na ročištu iskazao da je tuženik u podnesku od 1. srpnja 2019. priložio dodatnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je ozlijeđeni radnik imao uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada jer je bio stručno osposobljen a priložen je i dokument o zdravstvenoj sposobnosti radnika,

- da je vještak zaštite na radu na istom ročištu naveo da je ozlijeđeni radnik prilikom prenošenja predmetne mreže trebao zatražiti pomoć drugog radnika, međutim pošto je armaturna mreža bila naslonjena samo na pod a radnik ju je samo pridržavao isti je to mogao napraviti i sam bez pomoći drugog radnika

- da je vještak zaštite na radu na istom ročištu naveo i to da čitanjem iskaza tužitelja nigdje ne nalazi njegov opis da je isti bio leđima okrenut prema rupi za vrijeme izvođenja operacije polaganja mreže, te dodao da nije nužno da je tužitelj bio leđima okrenut prema jami već je mogao desnom rukom držati mrežu te je mogao sa lijevim bokom okrenut prema jami, da iz spisa nije vidljivo koliko je bila udaljenost od same jame pa do šipki koje su virile iz tla, te ako je udaljenost bila mala tada bi to bilo pogrešno da tužitelj bude okrenut leđima prema jami jer isti ne vidi koliko je udaljen od same jame, a ako je udaljenost bila veća od jedan i pol metar tada to ne bi bilo pogrešno jer ne bi postojala opasnost od pada tužitelja u jamu te konačno navodi da je tužitelj prilikom nošenja mreže trebao zatražiti pomoć drugog radnika zato što je težina odrezane mreže koju je isti prenosio bila veća od težine koju je tužitelj sam smio prenositi,

- da je medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. ŠH utvrđeno da je tužitelj u štenom događaju o 15. rujna 2016. zadobio natučenje čeonog dijela glave i gnječno-reznu ranu područja potiljka, da je po završenom kirurškom liječenju i fizikalnoj terapiji s kirurškog aspekta došlo do oštećenja tjelesnog zdravlja, da postoje značajne degenerativne promjene prvenstveno u području vratnog segmenta kralježnice, da je tužitelj na psihičkom planu razvio pogoršanje simptomatike ratnog PTSPa (F43.1) uz razvoj komorbiditetnog Depresivnog Poremećaja (F33.2), da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je, uz druge nepovoljne dominantne životne događaje (egzistencijalna problematika, razvod, promjena socijalne i obiteljske pozicije itd.), dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, da se aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi opisana simptomatika, da između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza,

- da su vještaci zaključili da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 60 dana, da je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, te sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah srednjeg intenziteta do 2 tjedna, te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana,

- da su vještaci također naveli da je liječenje tužitelja s kirurškog stajališta završilo 14. veljače 2018. nakon kontrole fizijatra, dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 13. kolovoza 2019. i da nakon toga kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti s kirurškog motrišta 3%, objedinjeno 5% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, te bolovima u vratu pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i vrata, s psihijatrijskog motrišta 3%, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu, pri čemu su uzete su u obzir opisane i verificirane degenerativne promjene vratnog segmenta kralježnice te navedena ocjena od 3% odnosi se na stanje po predmetnom štetnom događaju, odnosno degenerativnim procesom oštećena vratna kralježnica je vulnerabilnija na nova oštećenja,

- da je provedenim vještačenjem po vještaku dr. Branimiru Cerovskom, oftalmologu utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio kraniocervikalnu ozljedu uz opisano oštećenje vidne funkcije radi čega mu je slika manje jasna, te slabije vidi osobito sa strane, da ga smeta jako sunce, zablještenje te se žali da mora okrenuti glavu da bi vidio nekoga tko mu prilazi sa strane što predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 3%,

- da su vještaci medicinske struke dr. Žarko Rašić, dr. ŠH i dr. Branimir Cerovski saslušani na ročištu izjavili da ukupno smanjenje životnih aktivnosti sa kirurškog, psihijatrijskog i oftalmološkog motrišna iznosi 7%, dok je vještak dr. Branimir Cerovski izjavio da je tužitelj priložio u spis testiranje vidnog polja od 12. listopada 2016. i dan kasnije od 13. listopada 2016. koja su oba pokazala vidna oštećenja, međutim da postoji razlika u oštećenjima desnog i lijevog oka koja su testirana dan za danom, da je poslije toga testiranje vidnog polja učinjeno 13. veljače 2017. i 4. prosinca 2017., što je pokazalo uglavnom stacionirana oštećenja, da prema podacima kartona pacijenta tužitelja vidi se da je tužitelj operirao na lijevo oku ferigi i da ta operacija i stanje nije utjecalo na ocjenu trajnih posljedica povezanih sa štetnim događajem, kao ni upala desnog oka od 17. listopada 2017.

18.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da se spornog dana vršilo armiranje septičke jame, da je tužitelj donio mrežu do septičke jame gdje je prebacio preko ograde koja je ograđivala septičku jamu i spustio je na tlo u okomitom položaju, te se pri tome tužitelj nalazio između septičke jame i metalne mreže, da bi spustio mrežu u jamu pozvao KH da mu pomogne, a da je za to vrijeme istu pokušao zaobići tako da se ista nađe između njega i jame, te mu je u jednom trenutku mreža počela padati prema jami, a tužitelj je u pokušaju da istu zadrži pao u jamu zajedno s njom. S obzirom da je odgovornost tuženika kao poslodavca propisana odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 -dalje ZR) i čl. 25. st. 1. ZZR-a a nije dokazano postojanje razloga isključenja odgovornosti tuženika za naknadu štete (čl. 25. st. 2. ZZR-a) isti je odgovoran naknaditi štetu koju je tužitelj kao radnik pretrpio na radnom mjestu po principu objektivne odgovornosti odnosno kriteriju uzročnosti.

19.Naime, utvrđuje da tuženik i umješač nisu dokazali da je šteta nastala krivnjom tužitelja, budući je utvrđeno da je tužitelj prilikom ozljeđivanja obavio svoj redovni radni zadatak a koji je obavljao s dužnom pažnjom i na način u skladu s uvjetima koje mu je poslodavac osigurao, te takvo postupanje tužitelja sa mrežom teškom 64 kg nije bilo neoprezno ili nesavijesno.

20.Naime, utvrđuje da činjenica da je tužitelj prilikom nošenja mreže trebao zatražiti pomoć drugog radnika zato što je težina mreže koju je isti prenosio bila veća od težine koju je tužitelj sam smio prenositi, da tužitelj spornog dana nije koristio propisanu osobna zaštitna sredstva, nije od utjecaja, budući da je utvrđeno da tuženik nije tužitelju osigurao potrebnu zaštitnu opremu tj. kacigu, da tuženik nije osigurao se da na gradilištu koristi i montira dizalica za obavljanje ovog posla, te da tuženik nije osigurao da terete i mase veće od 45 kg nose po dva radnika, odnosno nije osigurao dovoljan broj radnika tako da posao nošenja i spuštanja mreže težine 64 kg u svako doba moru obavljati dva radnika zajedno, budući da je radnik ŽH slagao oplate a drugi radnici su radili u septičkoj jami, da se kod tuženika često događalo da radnici ovaj posao obavljaju sami, da je tužitelj manipulirajući mrežom teškom 64 kg, postupao na uobičajeni način.

21.Na temelju medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja medicinskih vještaka ocjenjuje da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u ukupnom iznosu od 30.500,00 kn.

22.Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 45 sati, pa uzimajući da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege 20,00 kn, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju s osnova tuđe pomoći iznos od 900,00 kn sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO-a, dok odbija preostali dio zahtjeva u iznosu od 180,00 kn.

23.Na dosuđeni iznos tužitelju priznaje zateznu kamatu od 13. kolovoza 2019., kao dana završetka liječenja, a sve pozivom na odredbu iz čl. 29. st. 1. ZOO-a.

24.Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

25.Naime, odredbom čl. 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu je profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom li krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

26.Tuženik neosnovano ističe krajnju nepažnju tužitelja kao razlog za isključenje svoje odgovornosti u ovoj pravnoj stvari. To zato jer je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije tužitelju osigurao potrebnu zaštitnu opremu tj. kacigu, da tuženik nije osigurao da se na gradilište montira i koristi dizalica za obavljanje ovog posla, te tuženik nije osigurao da terete veće od 45 kg nose po dva radnika, odnosno nije osigurao dovoljan broj radnika, tako da nošenje i spuštanje mreže težine 64 kg u svako doba mogu obavljati dva radnika zajedno.

27.Također je utvrđeno da je tužitelj posao obavljao sam tj. bez pomoći drugog radnika budući da su drugi radnici obavljali druge poslove, te se je inače događalo da su radnici ovaj posao obavljali sami jer nije bilo dovoljno radnika, da je tužitelj manipulirao mrežom teškom 64 kg te je postupao na uobičajeni način.

28.Točan je žalbeni navod tuženika i umješača da je tužitelj bio osposobljen na rad za siguran način i da je bio upoznat sa činjenicom da ne smije sam nositi teret težine veće od 45 kg odnosno da je trebao zatražiti pomoć drugog radnika.

29.Međutim, u konkretnom slučaju to nije pravno odlučno za postojanje doprinosa tužitelja jer je u postupku utvrđeno da je upravo postupanje na strani tuženika kao poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu u svrhu osiguranja radnicima uvjeta na siguran način dovela tužitelja u situaciju da nije mogao dobiti pomoć drugog radnika već je sam donio mrežu do septičke jame ako na gradilištu nije bilo dovoljno radnika da mrežu nose dvojica. Stoga u situaciji kad je na strani tuženika bilo propusta u kontroli i provođenju mjera zaštite na radu kojima se radniku osigurava rad na siguran način, ne može se tuženika osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu nastalu tužitelju u ovom štetnom događaju pozivajući se na okolnost da je tužitelju bilo poznato da ne smije sam nositi mrežu takve težine, jer okolnost da je tužitelj u navedenoj situaciji sam donio mrežu do jame, ne može se smatrati radnjom tužitelja kao oštećenika koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

30.Organizacija procesa rada i provođenje mjera zaštite na radu u svrhu osiguranja radnicima uvjeta za rad na siguran način, nije bila obveza tužitelja već drugih radnika tuženika, pa tužitelj zbog navedenog propusta tuženika ne može trpjeti štetne posljedice. Naime, u postupku je utvrđeno da je bilo uobičajeno da mrežu takve dimenzije i težine nosi jedan radnik . Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka FH da je način na koji je tužitelj nosio mrežu do jame bio uobičajen, da mrežu donose do jame jedan radnik sam ili dvojica, iskaza svjedoka BH da ovisno o tome koliko ima radnika ovisilo je koliko će radnika nositi mrežu, i da je isto tako i on sam nekad tražio pomoć drugog radnika ako bi imao koga tražiti, a nekad je sam znao nositi mrežu takvih dimenzija, da se tužitelj u ovom slučaju mrežu nosio sam jer su drugi radili u jami, te iskaza svjedoka ŽH da je i on kao i drugi radnici nekada sam nosio takvu mrežu, da bi i on budući da je dešnjak, te bi došao da jame tako da bi stajao između jame i mreže. mrežu donio ispod desne ruke.

31.Stoga u situaciji kada je na strani tuženika bilo propusta u kontroli i provođenju mjera zaštite na radu kojima se radniku osigurava rad na siguran način, ne može se tuženik osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu nastalu tužitelju u ovom štetnom događaju, jer okolnost da je tužitelj u navedenoj situaciji sam donio mrežu ne može se smatrati radnjom tužitelja kao oštećenika koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti.

32.Prema tome tuženik je u obvezi naknaditi u cijelosti tužitelju štetu iz ovog štetnog događaja.

33.Isto tako polazeći od odredbe čl. 1100 u vezi s čl. 19. ZOO-a vodeći računa o težini zadobivene ozljede, intenzitetu i trajanju pretrpljenih bolova i straha, stupnju smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih elemenata za ocjenu povrede prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pravilno je sud prvog stupnja osnove neimovinske štete dosudio tužitelju iznos od 30.500,00 kn.

34.Polazeći od odredbe čl. 1095. ZOO-a s osnova tuđe pomoći i njege pravilno je dosudio iznos od 900,00 kn vodeći računa da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 45 sati te cijenu od 20,00 kn po satu pružene tuđe pomoći i njege.

35.Pravilno je sud prvog stupnja zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu dosudio od dana završetka liječenja sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

36.Međutim, osnovano tuženik i umješač u žalbi navode da tužitelju ne pripada trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eur, budući da podnošenje odštetnog zahtjeva nije propisano nekim posebnim zakonom.

37.Tuženiku i umješaču nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da su uspjeli samo u odnosu na dio odluke o parničnom trošku, a zbog čega nije nastao poseban trošak.

38.Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika i umješača odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u toč. I. izreke za iznos od 31.400,00 kn /4.167,50 eur sa zateznom kamatom i odluci o parničnom trošku od 15.275,00 kn/2.027,34 eur, a kako je odlučeno u toč. I izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i umješača presuda suda prvog stupnja je preinačena u toč. I izreke u dijelu u kojem je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eur, a kako je odlučeno u toč. II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

39.Presuda suda prvog stupnja u toč. II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan