Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-143/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, (kao pravnog slijednika Jadranskog osiguranja d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb), zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, pod poslovnim brojem Pn-405/2019-75 od 25. listopada 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn- 405/2019-79 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-405/2019-75 od 25. listopada 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-405/2019-79 od 7. studenog 2024., potvrđuje.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-405/2019-75 od 25. listopada 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.675,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 10. lipnja 2017. do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci te presude. Točkom II i III izreke naloženo mu je isplatiti tužitelju na ime imovinske štete i to s osnova troškova liječenja iznos od 12,61 eur te na ime izgubljene zarade iznos od 1.277,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude, sve u roku od 15 dana.

2. Točkom IV izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 872,44 eur na ime neimovinske štete sa zateznom kamatom, dok je točkom V izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.808,95 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Rješenjem prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 6. svibnja 2021.

4. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu i rješenja žalbu podnosi tuženik, dok tužitelj podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela (uz prijedlog za ispravak presude) pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a) i predlažu da se uvaženjem žalbi pobijana presuda i rješenje preinače sukladno njihovim žalbenim prijedlozima.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda tuženika te predlaže njegovu žalbu odbiti i presudu potvrditi, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 13. kolovoza 2015. s time da je i u fazi žalbenog postupka prijeporna pravna osnova i visina zahtjeva jer tuženik poriče uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda u štetnom događaju i višemjesečnog bolovanja tužitelja.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa sljedeće:

-tužitelj je u štetnom događaju od 13. kolovoza 2015. sudjelovao kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] na koje je naletio osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka],

-osiguranik tuženika je vozilom dolazio iz suprotnog smjera i izlaskom iz lijevog zavoja prešao na kolničku traku kojom se kretalo vozilo kojim je upravljao tužitelj te udarilo u prednji dio vozila tužitelja,

-osiguranik tuženika je u tom štetnom događaju smrtno stradao,

-tužitelj je odmah po nezgodi odvezen u Opću bolnicu Sisak pa je nakon pregleda otpušten na kućnu njegu, dok se kod obiteljskog liječnika javio sljedećeg dana, odnosno 14. kolovoza 2015., a potom kirurgu i psihijatru, s time da je ostao na bolovanju do 10. ožujka 2016.

9. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i to iskaz tužitelja, sadržaj priložene dokumentacije te rezultate provedenih medicinskih vještačenja po vještacima dr. Jakši Filpović Čugura, spec. kirurgu i dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru, prof. dr. Branki Vidrih, spec. psihijatru, subspecijalisti forenzične psihijatrije, te dr. Azri Huršetić Radulović, spec. medicine rade zaključuje da je tužitelj u tom štetnom događaju zadobio ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji i utvrđene tim vještačenjima, ali da su kao posljedica toga zaostale i psihičke tegobe koje su sveukupno zahtijevale dugotrajno psihijatrijsko liječenje tako da tužitelj u razdoblju od gotovo sedam mjeseci nije bio radno sposoban.

10. Stoga primjenom odredbe čl. 19. st. 1. u vezi s čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), cijeneći posljedice koje su kod istog zaostale vezano uz zadobivene ozljede dosuđuje mu na ime naknade za duševne boli zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.675,84 eur te na ime izgubljene zarade iznos od 1.277,53 eur daljnjom primjenom odredbe čl. 1093. i 1095. citiranog Zakona. Obvezuje ga naknaditi tužitelju i zakonske zatezne kamate na navedene iznose uz daljnju primjenu odredbe čl. 29. st. 1. i 1103. ZOO-a te odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP).

11. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući mu ukupan iznos od 2.808,95 eur uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

12. Ispitujuću u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer ne proizlazi da bi bio onemogućen u raspravljanju s obzirom da je sud proveo sve dokaze koje su stranke predložile te su iste imale mogućnost očitovati se u odnosu na sve provedene dokaze pa tako i nalaze vještaka. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima tvrdi da je počinjena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8., čl. 220., čl. 258., čl. 259. i čl. 261. ZPP-a pa da je to bilo od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, svi navedeni vještaci očitovali su se u odnosu na primjedbe tuženika iznesene na nalaze i mišljenja i to svaki vještak posebno, a sud prvog stupnja je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza povezujući ih sa rezultatima preostalog dokaznog postupka. Dakle, sud prvog stupnja iznio je jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće u svemu ispitati pa protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena ni apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Nadalje, protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je dozvolio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i to s osnova izgubljene zarade sukladno rezultatima financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.277,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose (umjesto ranije zatraženog iznosa od 1.084,60 eur/8.171,89 kn) sa zakonskom zateznom kamatom. Takvu preinaku sud prvog stupnja je pravilno dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka s obzirom da taj iznos potražuje na temelju iste činjenične i pravne osnove navedene u tužbi, usklađujući visinu zahtjeva sa rezultatima provedenog vještačenja. Utoliko je neosnovan i prigovor zastare istaknut po tuženiku u odnosu na taj dio zahtjeva jer u takvom slučaju je zastara prekinuta već podnošenjem zahtjeva, u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe u predmetnom postupku 11. rujna 2017., tako da nije protekao rok propisan čl. 230. ZOO-a pa je prigovor zastare pravilno cijenjen neosnovanim.

14. Tuženik i u žalbi ustraje kod tvrdnji da dugotrajno bolovanje tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem niti da bi kao posljedica tog događaja zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%, ukazujući na rezultate medicinskih vještačenja po navedenim vještacima te smatra da je radi pravilne ocjene navedenog valjalo provesti novo vještačenje što da je sud prvog suda propustio učiniti. Međutim, i prema ocjeni ovoga suda zaključci suda prvog stupnja u odnosu na navedene prijepore su sukladni rezultatima provedenog dokaznog postupka pa je i u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, iz nalaza vještaka i medicinske dokumentacije proizlazi da je na dan štetnog događaja 13. kolovoza 2015. obavljen pregled tužitelja u Općoj bolnici Sisak kada nisu verificirane ozljede i tužitelj je iste negirao, a sljedećeg dana javio se obiteljskom liječniku kada se opisuje bolnost na palpaciju PVM lijevo te zatezanje pri ekstenziji vratne kralježnice te se žali na bolove u lijevom ramenu dok se na pregled kod psihijatra javlja 17. kolovoza 2015, a nakon toga javlja se psihijatru svaki mjesec, u nekima i dva puta, zaključno sa 10. ožujka 2016. Vještaci psihijatri dr. Gordan Makarić i prof. dr. Branka Vidrih potvrđuju da je tužitelj prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije, što je normalna reakcija na teški traumatski doživljaj s obzirom da je osoba koja je vozila drugi automobil (osiguranik tuženika) smrtno stradala, a da je i sam tužitelj bio potencijalno izložen pogibelji, tako da se liječio psihoterapijski i uz primjenu psihofarmatika. Međutim, prema mišljenju prof. dr. Vidrih zbog duljine trajanja i intenziteta smetnji došlo je do razvoja kroničnih smetnji u vidu intruzivnih sjećanja, poremećenog sna i prepodražljivosti što je sve ostavilo trajne posljedice po njegovo zdravlje koje se dijagnosticira kao reakcija na teški stres i elementi PTSP-a tako da je došlo do trajnog umanjenja njegove životne i radne aktivnosti od 5%. Vještak dr. Makarić smatra da trajne posljedice nisu zaostale.

15. Sud je zbog odgovora na primjedbe tuženika sukladno odredbi čl. 260. ZPP-a pozvao vještake radi očitovanja koji su ustrajali kod navoda jer dr. Makarić smatra da simptomatika ovakvog psihičkog poremećaja u pravilu blijedi nakon tri dana uz mogućnost sekvela do četiri tjedna, dok prof. dr. Vidrih pojašnjava da se radilo o jakom traumatskom događaju obzirom na smrt drugog sudionika koji je tužitelj neposredno vidio i u istom sudjelovalo što je iziskivalo s obzirom na njegove psihičke tegobe liječenje u trajanju duljem od pola godine. Pojasnila je da se prema pravilima struke, ukoliko psihičke tegobe traju dulje od pola godine, iste smatraju kroničnima, a prilikom posljednjeg pregleda kod psihijatra da je navedeno kako funkcionira i osjeća se dobro te da je postignuta remisija, s time da su obzirom na strukturu ličnosti tužitelja za njega ostale trajne posljedice. To da ovisi o primarnoj strukturi svakog čovjeka, a time i način na koji će se nositi sa raznim životnim neposrednim situacijama pa je u konkretnom slučaju tužitelj mobilizirao sve svoje zdrave kapacitete i nije se nastavio psihijatrizirati, odnosno pretvoriti se u psihijatrijskog pacijenta tako da nakon toga nije tražio pomoć psihijatra, ali da su liječenja provedena u razdoblju od 17. kolovoza 2015. do 10. ožujka 2016. vezana uz štetni događaj, što u svom nalazu i mišljenju potvrđuje i dr. VPČ, spec. medicine rada. Naime, ista potvrđuje uzročno- posljedičnu vezu između zadobivenih fizičkih ozljeda i psihičkih trauma koje su uzročno-posljedično povezane sa štetnim događajem, što je zahtijevalo liječenje u navedenom razdoblju, nakon čega je ponovno započeo sa radom koji je do tada obavljao (automehaničar). Međutim, ne potvrđuju da bi se takve posljedice vezivale uz ranije doživljenu traumu (1999. prilikom pada sa traktora zadobio ozljede)kao što tuženik sugerira u žalbi. Konačno ne proizlazi da bi se prije štetnog događaja javljao psihijatru, odnosno imao određenih psihičkih smetnji. Uz to valja istaći da je tuženik predložio provođenje novog medicinskog vještačenja ustrajući kod tvrdnji koje i sada iznosi u žalbi da kao posljedica ozljede nije zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti tužitelja kao i dvojbe oko uzročno-posljedične veze između tog događaja i navedenih posljedica, ali je protivno žalbenim tvrdnjama od tog prijedloga odustao na glavnoj raspravi od 12. rujna 2024.

16. Obzirom na opisana utvrđenja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su zadobivene fizičke ozljede i psihičke traume koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju u uzročno-posljedičnoj vezi sa tegobama koje su zaostale i provedenim liječenjem za čije liječenje je bilo neophodno dulje razdoblje, odnosno do završetka bolovanja.

17. Stoga je s obzirom na rezultate provedenih vještačenja, a cijeneći sve kvalifikatorne kriterije, odnosno jačinu i dužinu trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha dosudio tužitelju po istima ukupan iznos od 900,00 eur. Cijeneći nadalje da je kod istog zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti od 5%, a uzimajući u obzir i mladu životnu dob tužitelja (rođen 1987.) kao i njegovu profesiju (automehaničar) po toj osnovi dosudio daljnji iznos od 749,34 eur pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. u svezi s čl. 19. st. 2. ZOO-a, pa samo paušalnim tvrdnjama tužitelja kojima osporava odbijajući dio zahtjeva (uz prijedlog za ispravak) nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u tom dijelu. Nadalje, s obzirom na duljinu trajanju potrebe za tuđom njegom i pomoći daljnjom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđuje mu iznos od 26,50 eur te na ime troškova liječenja iznos od 12,61 eur sukladno podacima iz dostavljenih računa prilikom obavljanja kontrolnih pregleda, a na ime izgubljene zarade iznos od 1.277,53 eur prema rezultatima financijskog vještačenja.

18. Na dosuđeni iznos tužitelju su pravilno odmjerene i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a te daljnjom primjenom odredbe čl. 1103. i čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te tuđe njege i pomoći. Pravilno je nadalje tuženik obvezan na isplatu zakonske zatezne kamate na ime troškova liječenja od izdavanja računa do isplate, kao i troškove izgubljene zarade i to počev od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Naime, odredbom čl. 12. ZOOP-a regulirano je postupanje tuženika kao osiguratelja po odštetnom zahtjevu te rokovi u kojima je u obvezi dostaviti obrazloženu ponudu, odnosno drugi utemeljeni odgovor, ukoliko su odgovornost za naknadu štete i visina sporni. U slučaju nepostupanja oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamate i to od dana nastanka štete, odnosno kada je ista nastala. U konkretnom slučaju to je od plaćanja računa za izvršene usluge, odnosno gubitka zarade zbog isplate umanjenog iznosa plaća uslijed bolovanja, s obzirom da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom na koji tuženik nije odgovorio.

19. Odluku o troškovima postupka s obzirom na ishod postupka sud prvog stupnja pravilno je temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a i uz primjenu odredbi Tarife/2023. Naime, odredbom Tbr. 52. Tarife propisana je primjena Tarife koja je na snazi u vrijeme kada se odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, dakle, prema vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. Tarife/2023 vrijednost boda od 25. studenog 2023. iznosi 2,00 eur, a kako je odluka u ovom predmetu donesena 7. studenog 2024., to je pravilno sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbi navedene Tarife.

20. Slijedom iznesenog valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i odluke suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su neosnovani jer nisu uspjele sa žalbama dok se u odnosu na odgovor na žalbu ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak