Posl.broj: Psp-12/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju CS, LS, GS, Nenad Čović i Duje Domazet, odvjetnici u Odvjetničkom društvo Budimir & Partneri u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika: Kulturno prosvjetno društvo "Bratska sloga", OIB: 61930791242, Žrnovo kbr. 327, koje kao punomoćnica zastupa predsjednica VS, a nju po punomoći Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, na ročištu za objavu odluke, 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 08. travnja 2024. godine do 15. travnja 2024. godine smetao tužitelja u njegovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine – u naravi kuće u [adresa], anagrafske oznake Ulica Marka Andrijića 18, izgrađene na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Kuća), i to na način da je u navedenom razdoblju dva puta promijenio cilindar brave na ulaznim vratima Kuće čime je tuženik u potpunosti isključio i onemogućio tužitelja u posjedu Kuće, pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, posebice tako što će na ulazna vrata Kuće ili vratiti natrag cilindar brave ulaznih vrata Kuće koji je na ulaznim vratima Kuće bio prije opisanog smetanja posjeda Kuće ili tužitelju predati sve primjerke ključeva novopostavljenog cilindra brave na ulaznim vratima Kuće, te predati tužitelju u posjed Kuću slobodnu od osoba i bilo kakvih eventualnih stvari tuženika koje je u međuvremenu unio u Kuću, sve kako je bilo prije nego je izvršeno smetanje posjeda opisane nekretnine, te se zabranjuje tuženiku buduće svako takvo ili slično smetanje te uznemiravanje posjeda tužitelja, sve pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 901,34 eura(devetsto jedan eur i trideset četiri centa) uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 7. svibnja 2024. navodi se da je tužitelj posljednji mirni, neometani, neposredni posjednik nekretnine u - naravi kuće u [adresa], anagrafske oznake Ulica Marka Andrijića 18, izgrađene na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Kuća). Predmetnu kuću da tužitelj drži u mirnom, nesmetanom i neposrednom, te neprekinutom posjedu još od 2009. godine, a sve temeljem Ugovora o zakupu nekretnina zaključenog s tuženikom. Izneseno da potvrđuje međusobna prepiska parničnih stranaka iz koje jasno proizlazi da je tužitelj bio u isključivom posjedu kuće do dolje opisanog smetanja, te da tuženik zasigurno prije 08. travnja 2024. godine nije bio u nikakvom posjedu predmetne kuće prije samovlasne uzurpacije / oduzimanja posjeda kuće tužitelju, a za koje oduzimanje posjeda od strane tuženika je tužitelj saznao dana od 09. travnja 2024. Naime, da je tog dana oko cca 19:30 sati tužitelj došao na lice mjesta pred predmetnu kuću kada je pokušao ući u kuću otključavanjem ulaznih vrata, prilikom čega ustanovljuje da je cilindar brave ulaznih vrata kuće promijenjen i da tužitelj s ključevima s kojima je do tada otvarao vrata kuće ne može otključati ulazna vrata. Nakon toga, da je tužitelj istog dana odmah uz prisustvo svjedoka zamijenio cilindar brave ulaznih vrata Kuće s novim cilindrom, ušao i bio u obilasku oko 20:00 sati istog dana. Nakon toga, da je tužitelj 15. travnja 2024. godine oko 20:30 sati ponovno došao pred predmetnu kuću kada je ustanovio da je ponovno kako je na ulaznim vratima kuće promijenjen cilindar brave radi čega je bio onemogućen ući u kuću. Istog dana, odmah nakon što je uočio ovu novu promjenu cilindra brave ulaznih vrata kuće, da je tužitelj prijavio nastali događaj policiji koji su pritom izašli i na lice mjesta. Da je gore opisano postupanje djelo tuženika, te da se po gore opisanom postupanju do danas upravo tuženik nalazi u posjedu predmetne Kuće, između ostalog proizlazi i iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od „dana 30. (trideseti) travnja 2024. (dvije tisuće dvadeset i četvrte) godine u Korčuli“, nacrt/prijedlog kojeg Ugovora o zakupu je upravo tuženik predao tužitelju na sastanku parničnih stranaka održanom dana 29. travnja 2024. godine, te iz kojeg Ugovora o zakupu i to posebice članka 2. istog proizlazi doslovno kako tuženik kao zakupodavac po tom ugovoru izjavljuje i jamči tužitelju da je tuženik „jedini i samostalni posjednik“ predmetne kuće. Gore opisanim postupanjem, tuženik je onemogućio ulazak tužitelja u predmetnu Kuću i na taj način potpuno isključio tužitelja od dotadašnjega posjeda i dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti posjeda tužitelja nad predmetnom kućom. Opisanim postupanjem tuženik je samovlasno smetao tužitelja u njegovu posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine, a kako isti očito odbija prestati sa smetanjem posjeda kao i suzdržavati se od istog, tužitelj je predložio da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 25. lipnja 2024. godine tuženik osporava tužbu radi smetanja posjeda u cijelosti. Tvrdi kako je tužitelj podnio ovu tužbu iz očaja jer tuženik nakon isteka ranijeg ugovora o zakupu krajem 2023. nije htio zaključiti novi ugovor o zakupu nekretnine s tužiteljem po uvjetima koje je tužitelj zamislio te ovaj postupak služi isključivo kao sredstvo pritiska na tuženika da to ipak učini. Tome tako da proizlazi iz dopisa punomoćnika tužitelja koji u podužem prijetećem pismu tuženika ucjenjuje raznim štetnim posljedicama koje će mu nastati ukoliko ne produži ugovor tužitelju po uvjetima koji njemu odgovaraju, a za iste potrebe služi i ovaj postupak na koji se tužitelj izričito i poziva u svojem podnesku. Da bi u tome uspio, tužitelj zlonamjerno pokušava izokrenuti uloge u ovom postupku. Naime, tužitelj nije ni posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine niti opisane radnje promjene cilindra brave od 09. travnja 2024. i 15. travnja 2024. na ulaznim vratima predmetne nekretnine predstavljaju čin smetanja posjeda, upravo naprotiv. Posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine da je tuženik koji je u isključiv posjed stupio 15.veljače 2024.g. na način je upravo tužitelj dobrovoljno predao ključeve predmetne nekretnine predsjednici tuženika VS putem svojeg zaposlenika NS (koji je držao ključeve predmetne nekretnine za tužitelja), a sve nakon zajedničkog obilaska predmetne nekretnine istog dana. Iako nije odlučno za presuđenje, da su sutra dan predsjednica tuženika VS zajedno s SS, opreza radi budući je tužitelj iznajmljivao kuću raznim trećim osobama, promijenili i bravu na ulaznim vratima predmetne nekretnine o čemu je bio upoznat i tužitelj s kojim je predsjednica tuženika nastavila komunicirati s obzirom da je u tijeku bio javni poziv za davanje ponuda za novi zakup nekretnine. Nakon toga predsjednica tuženika je počela prebacivati i režije natrag na ime tuženog. Dakle, posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini da je dobrovoljno prestao 15. veljače 2024. od kada je prešao na tuženika, a umirio se u korist tuženika zaključno 15. ožujka 2024. protekom roka od 30 dana. Takav neometan posjed tuženika da je egzistirao do 21. ožujka 2024. Naime, par dana prije predsjednica tuženika izvjestila je tužitelja o pristiglim ponudama za zakup nekretnine. Tužitelj je tada izjavio da on ne može izjednačiti najbolju ponudu koju je dao ĐS, te je najavio da neće tako lako pustiti nekretninu, štoviše prijetio je da će biti krvi. Te svoje prijetnje da je tužitelj očito i realizirao jer 21. ožujka 2024. kada je predsjednica tuženika htjela pokazati nekretninu novom potencijalnom zakupniku ĐS, nije mogla svojim ključem ući u predmetnu nekretninu nakon čega je nazvala tužitelja koji je na njeno inzistiranje ipak odlučio otvoriti ulazna vrata predmetne nekretnine. Dakle, očito revoltiran nepovoljnim razvojem oko zaključenja novog ugovora o zakupu, tužitelj je taj koji je promjenom brave 20. ili 21. ožujka 2024. zasmetao posljednji mirni posjed tuženog. Koristeći se institutom dopuštene samopomoći da je tuženik prvo 09. travnja, a potom ponovno i 15. travnja 2024. povratio posjed predmetne nekretnine koji im je tužitelj nastojao oduzeti. Tuženi posebno osporava navodni dopis tuženog od 04. travnja 2024. u kojem tuženik vrlo prigodno i kao naručeno potvrđuje sve činjenice potrebne za presuđenje stvari u korist tužitelja u ovom postupku. Međutim, tuženik ukazuje da tako priloženi „dopis“ nije niti potpisan, a niti ovjeren pečatom tuženog i kao takav u dokaznom smislu ne znači ništa.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj u podnesku od 19. srpnja 2024. ističe vandobnost podnesenog odgovora na tužbu tuženika slijedom čega smatra da je u ovoj pravnoj stvari potrebno donijeti presudu zbog ogluhe. Neovisno o navedenom u cijelosti se osporavaju kao neosnovani i u konačnici neistiniti svi navodi iz odgovora na tužbu tuženika. Tužitelj tvrdi i kako tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da je isti promijenio cilindre brave na ulaznim vratima predmetne nekretnine u utuženom razdoblju. Jednako tako da je u potpunosti netočan navod tuženika da bi mu tužitelj dana 15. veljače 2024. godine prepustio posjed predmetne nekretnine na način da bi predsjednici tuženika dobrovoljno predao ključeve predmetne nekretnine putem zaposlenika tužitelja NS, a ujedno je za napomenuti i kako ta osoba nije uopće bila zaposlenik tužitelja u to vrijeme, a kamoli da bi mu tužitelj dao takav nalog i ovlast. Štoviše, upravo i tužitelj predlaže istu osobu saslušati kao svjedoka, kako bi se rasvijetlile ove činjenice. Tužitelj svakako nije imao nikakvog interesa prepustiti (a niti je to učinio) dobrovoljno posjed predmetne nekretnine tuženiku, budući je tužitelj s tuženikom imao zaključen Ugovor o zakupu nekretnina s trajanjem do 31. prosinca 2023. godine (dalje: Ugovor o zakupu), po kojem Ugovoru o zakupu je tužitelj kao zakupnik ima pravo prvenstva na produženje ugovora za naredno razdoblje, kao i za slučaj na isplatu od strane tuženika kao zakupodavca svih troškova koje je imao pri uređenju i dovođenju zakupljene nekretnine u funkciju za slučaj neproduljenja ugovora. S druge strane, tuženik naspram tužitelja nije raspolagao, a niti raspolaže nikakvom ovršnom ispravom po kojom bi mu tužitelj bio dužan predati predmetnu nekretninu u posjed.

4. U daljnjem tijeku postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu i to dopisa od 9. travnja 2024. upućenog tuženiku od strane punomoćnika tužitelja, nepotpisanog ugovora o zakupu poslovnog prostora s datumom 30. travnja 2024., dopisa od 4. travnja 2024. s pečatom tuženika, zahtjeva za promjenu korisnika upućenog od strane tuženika NPKLM Vodovod, [adresa] 27. veljače 2024., dopisa od 10. svibnja 2024. upućenog tuženiku od strane punomoćnika tužitelja, ugovora o zakupu nekretnina zaključenog između parničnih stranaka 31. prosinca 2015., dopisa MUP-a, PU

Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula KLASA: 210-02/24-17/10099, URBROJ: 511-03-10-25-3 od 6. veljače 2025. uz priložene službene zabilješke MUP- a, PU Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula KLASA: 210-02/24- 17/9766, URBROJ: 511-03-10-24-1 od 12. travnja 2024., službene zabilješke MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula KLASA: 210-02/24-17/10099, URBROJ: 511-03-10-24-1 od 15. travnja 2024., saslušanjem svjedoka ZS, OS, PS, IS, DS, NS, SS, ĆS, ČS, FS i saslušanjem tužitelja i predsjednice tuženika VS.

5. U postupku nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o zakupu prostora-predmetne kuće još od 2009. godine time da je Ugovor o zakupu zaključen 31. prosinca 2015. s ugovorenim pravo prvozakupa u korist ovdje tužitelja kao zakupoprimca istekao 31. prosinca 2023. godine. Nije sporno niti da je tuženik raspisao javni poziv za podnošenje ponuda za najam predmetne kuće kao ni da ne postoji ovršna isprava na temelju koje je tužitelj dužan isprazniti prostor predmetne kuće. Neovisno od (ne)postojanja ugovora o zakupu, onaj tko tvrdi da ima posjed mora dokazati da faktično glede stvari koju posjeduje i izvršava svoju vlast. Na temelju provedenih dokaza u postupku bi dalje proizlazilo kako je od početka 2024. do travnja 2024. dolazilo do promjene brave ulaznih vrata predmetne kuće. Dakle, u ovom predmetu nije sporno da je tužitelj posjedovao predmetnu kuću i da više nije u posjedu te nekretnine. Sporno je da li je tužitelj smetan u tom posjedu i to konkretno oduzimanjem posjeda od strane tuženika (u dva navrata promjenom cilindra brave na ulaznim vratima predmetne kuće) i ima li pravo na posjedovnu zaštitu. Posjedovna zaštita je pravni mehanizam koji omogućava posjedniku, kojemu je posjed samovlasno smetan, da zahtijeva utvrđenje čina smetanja, uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja, te zabranu daljnjeg smetanja. Ova zaštita se temelji na činjenici posljednjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja, a ne na pravu na posjed. Zahtjevom za zaštitu posjeda u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten ga je štititi zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz predmetnog proizlazi da za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pored općeg deklaratornog uvjeta iz članka 22. st. 2. ZV-a, posljednji miran posjed i nastalo smetanje, mora biti ispunjen bar jedan od kondemnatornih zahtjeva, uspostave ranijeg posjedovnog stanja ili zabrane svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. U smislu odredbi ZV-a koje uređuju pitanje smetanja posjeda posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, to nije pravo, već činjenica. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće. Nastavno, odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP-a), propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Obzirom na prethodno navedeno, sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje posjeda i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, pa je pogrešno polaziti od utvrđenja prava na posjed predmetne nekretnine.

6. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

7. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužitelja bilo potrebo utvrditi da li je u trenutku poduzimanja čina smetanja bio u faktičnom mirnom posjedu stvari, dakle, da li je imao faktičnu vlast nad stvari. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika. Shodno citiranim zakonskim odredbama cilj posjedovne zaštite jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružanje posjedovne zaštite vodi prema uspostavi stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja odnosno uspostavi faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja.

8. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to tko je i otkada bio u zadnjem mirnom posjedu predmetne kuće i da li radnje koje su u tužbi okarakterizirane kao oduzimanje posjeda predstavljaju smetanje posjeda predmetne nekretnine. Sporno je, dakle, u ovom postupku prije svega pitanje pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi čl. 21 ZV-a. Prema citiranoj zakonskog odredbi svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda.

9. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti, sud je prije svega saslušao predložene svjedoke. Iz iskaza svjedoka OS proizlazi kako je viđao da u predmetnu kuću ulaze tužitelj, NS i osoba prezimena T. Nije se mogao precizno izjasniti da li je tome tako bilo 2024. ili godinu prije, a izneseno mu je poznato iz činjenice što u blizini drži svoj lokal. Izuzev imenovanih time što je naknadno naveo da NS nije viđao gdje je predmetna kuća u 2024. godini, da nikoga trećega nije viđao da ulazi u predmetnu kuću pri čemu navodi da i ne zna tko su sve članovi tuženika niti tko je predsjednica udruge tuženika. Ostale okolnosti mu nisu poznate pa ni to tko je i kada otključavao vrata predmetne nekretnine. Dva tri mjeseca prije ročišta na kojem je kazivao u svojstvu svjedoka da je iz svog lokala uočio policijske službenike, ljude iz Bratske sloge te tužitelja. Svjedok IS, prokurist tvrtke Altair d.o.o. koja ima restoran „Silk“ u gradu [adresa], navodi kako je imao namjeru predmetnu kuću uzeti u najam radi smještaja svojih radnika. Početkom travnja prošle godine da je stupio u kontakt s tužiteljem s kojim je onda i otišao u obilazak kuće. Svjedok se nije sjećao da li je i tko tom prilikom otključao predmetnu kuću ili su pak vrata bila zatvorena. Isto tako tvrdi da se nije obazirao niti da li je i tko zaključao vrata nakon obilaska kuće. Ujedno navodi kako je tom prilikom u obilazak kuće bio i PS. Potonji se u svom iskazu također nije mogao sjetiti tko je točno otključao kuću mada misli da je to bio tužitelj, dok nije zamijetio tko je po odlasku kuću zaključao. Imenovani svjedok navodi kako je u opisani obilazak kuće s tužiteljem i IS bio početkom travnja 2024. Svjedok KS opisuje kako je u par navrata u mjesecu siječnju, veljači i ožujku s tužiteljem s kojim je inače prijatelj i kojem pomaže u radovima odlazio u predmetnu kuću radi farbanja, čišćenja zidova od gljivica, a u to vrijeme da su iznosili mašine radi servisa. Konkretno, u mjesecu ožujku 2024. da je u predmetnoj kući bio negdje sredinom ili početkom tog mjeseca, u biti početkom mjeseca. Mašine iz ove nekretnine da je iznosio u mjesecu siječnju, gljivice je, koliko se sjeća, čistio u ožujku, a farbao nakon toga. Na upit suda svjedok je naveo da je tada kuću otključavao tužitelj. Nakon toga da je s tužiteljem u predmetnu kuću došao u travnju mjesecu, a sjeća se da ga je tužitelj početkom travnja 2024. kontaktirao s tvrdnjom da su mu valjda ušli u kuću pa da ponese bušilicu i novi cilindar. Na takvo traženje tužitelja da je postupio i izvršio promjenu brave nakon čega je otišao. Izuzev tužitelja da tamo nikoga drugoga nije viđao. Poznato mu je i kako je do promjene brave došlo i naknadno kada su lice mjesta pristupili i policijski službenici. Svjedok DS navodi kako mu je poznato da je ključeve predmetne kuće imao tužitelj, a koje saznanje crpi iz pričanja ljudi da će tužitelj vjerojatno izići iz tog posjeda kao i da je tuženik u nekim dogovorima s tužiteljem. Iz iskaza imenovanog svjedoka dalje proizlazi kako nikada nije ušao u predmetnu kuću, ali tvrdi kako je njegov sin komunicirao s tuženikom po pitanju natječaja iz 2024. raspisanog od strane tuženika za davanje predmetne kuće u zakup. Inače da je zajedno sa svojim sinovima ima ugostiteljski obrt pa su kao zainteresirani za smještaj svojih radnika na navedeni natječaj podnijeli prijavu s ponudom iznosa od 15.011,00 eur s traženjem da pogledaju prostor. Na takvo njihovo traženje da je tuženik odgovorio kako ne mogu ući u prostor jer se u istom nalazi tužitelj radi čega im je tuženik whats-app porukom proslijedio slike prostora. Kasnije da je saznao kako je tuženik prihvatio ponudu osobe po imenu ĐS mada je ponuda bila za 3.000,00 eur manja od ponude koju je podnio sa svojim sinovima.

Iz iskaza svjedoka NS, SS, ĆS, ČS i FS, svi redom članovi uprave tuženika, proizlazi kako tuženik do polovine veljače 2024. nije imao primjerak ključeva predmetne kuće. U polovini veljače 2024. je prema utvrđenjima u postupku održan sastanak kada je tužitelj na traženje ključeva ulaznih vrata od strane tuženika izjavio da ključeve ima NS koji može onda taj primjerak ključeva ustupiti predsjednici tuženika. Za zaključiti je onda da tužitelj tuženiku, konkretno predsjednici tuženika nije predao primjerak ključeva kojim je do tada raspolagao. Svjedok RS u svom iskazu navodi kako je ključeve predmetne kuće imao kao bivši zaposlenik tužitelja TS kod kojeg je radio do 2019., 2020. godine na radnom mjestu voditelja poslovanja objekta. Međutim, da ključeve nije nikada koristio niti je bilo kome spominjao da ima primjerak ključeva, a ključeve po prestanku navedenog radnog odnosa nije vratio. Dalje tvrdi da je član uprave društva tuženika od 2006. godine. Kao član uprave i po dogovoru sa sastanka održanog polovinom veljače 2024. da je predsjednici uprave predao primjerak ključeva kuće. Koliko mu je poznato na tom sastanku nije postignut dogovor u vezi korištenja kuće, no tvrdi da je nakon toga kuću koristio tuženik. Svjedok dalje tvrdi kako nema saznanja što je bilo sa ključevima koji su se nalazili kod tužitelja. Iz pričanja mu je poznato da se mijenjao cilindar brave kako od strane tužitelja tako i od strane tuženika, ali tvrdi kako ne zna datume kada je tome tako bilo. Svjedok SS navodi kako je predsjednica uprave tuženika nakon što joj je NS ustupio primjerak ključeva odlučila promijeniti bravu jer u Društvu tuženika nisu znali tko sve ima ključeve od vremena kada je tužitelj TS bio u najmu. Do promjene cilindra brave da je došlo u veljači 2024. nakon čega je počela javna dražba predmetne kuće, a potom da je po odluci Uprave kuća dodijeljena ĐS jer je tužitelj rekao da ne može pristati na cijenu koju je ĐS ponudio. I iz iskaza svjedoka SS proizlazi da na sastanku u veljači 2024. između parničnih stranaka nije postignut dogovor oko korištenja kuće. Na temelju iskaza NS, SS, ĆS i ČS, svi članovi uprave Društva tuženika u postupku je dalje utvrđeno kako je VS kao predsjednica Društva tuženika nakon proteka roka za prijavu na javni poziv za najma predmetne kuće u drugoj polovini ožujka 2024. otišla do predmetne kuće kako bi istu pokazala MS, podnositelju ponude, izbranom kao najpovoljnijem ponuditelju. Međutim, tada je ustanovila da je ključem kojeg posjeduje ne može otvoriti vrata kuće radi čega je kontaktirala tužitelja koji je ključeve poslao po osobi imena ŠS. Tako dostavljenim ključem su pristupjeli na strani tuženika otvorili kuću, po izvršenom obilasku kuću zaključali i ključeve vratili tužitelju po ŠS. Svjedokinja US saznanja o navedenom crpi po pričanjima u upravi tuženika pa smatra očiglednim da je tužitelj prethodno promijenio bravu nakon što je saznao da je kuća odlukom tuženika predana u najam ĐS. U tom pravcu je i iskaz svjedokinje FS koja tvrdi da je VS dan dva nakon toga opet promijenila bravu na vratima predmetne kuće. Da je nakon toga tuženik ponovno promijenio bravu proizlazi i iz iskaza svjedoka SS, ali i iz iskaza svjedokinje ČS.

10. Iz daljnjih utvrđenja u postupku proizlazi kako se u predmetnoj kući nalazi više cjelina koje su predviđene za iznajmljivanje. Po pitanju opremljenosti kuće svjedok IS je izjavio kako je sve bilo opremljeno i zadovoljavajuće za smještaj radnika. U tom pravcu je i iskaz svjedoka HS. Da se u kući nalazi namještaj i oprema potvrdio je i svjedok NS, dok se svjedok SS sjeća čaša i nekog posuđa. Svjedokinja ĆS tvrdi kako se sjeća da je u kući uočila namještaj što je potvrdila i svjedokinja FS kao i svjedokinja ČS.

11. Saslušan u svojstvu parnične stranke po pitanju odvijanja okolnosti vezanih za predmetnu kuću početkom 2024. godine tužitelj navodi kako mu je poznato da je Uprava tuženika odlučila raspisati javni poziv za davanje u zakup predmetne kuće koji poziv je bio raspisan od 01. veljače 2024. do 01. ožujka 2024. i u kojem pozivu su bili navedeni svi tamo pobrojani uvjeti. Izričit je u kazivanju kako se kod njega nalazio ključ predmetne kuće. Potvrđuje da ga je VS, predsjednica tuženika, više puta pitala da bi htjela imati ključeve kako bi kuću mogla pokazati ljudima koji se prijave na navedeni javni poziv. Na njen upit da je odgovorio da ga u takvim situacijama samo nazove i da će doći kako bi otvorio predmetnu kuću. Sjeća se da ga je VS nazvala 21. veljače 2024. kad je tamo pred kuću došla s JS, a poslije s ŽS i BS iz [adresa]. Tvrdi kako je tada došao pred kuću i otvorio kuću kao i sve sobe u kući jer su sobe bile zaključane. Imenovani su pogledali kuću, kuća se potom zatvorila na način da je kuću zaključao i otišao. Sljedeći put da ga je VS nazvala 28. veljače 2024. kada se tamo pojavila s osobom po imenu AS kada je također po pozivu otvorio kuću. Tužitelj potvrđuje kako je 15. veljače 2024. održan je sastanak u prostorijama društva, dakle ne u predmetnoj kući kao i da su na tom sastanku članovi društva tuženika od njega tražili da bi oni trebali imati ključeve predmetne kuće na što sam im ja rekao da ključeve ima ES koji je bio njegov zaposlenik. Međutim, da NS nije tuženiku dao primjerak tih ključeva iz razloga što ih nije mogao pronaći. Dana 20. ožujka 2024. kada je ĐS došao na lice mjesta obići kuću, da je na lice mjesta pristupio i NS s nekim ključem i izjavio da tim ključem ne može otvoriti kuću. Dalje tužitelj navodi kako ga je VS, uvidjevši da ne mogu otvoriti kuću, kontaktirala radi traženja ključeva kuće. Također ističe da je u siječnju i veljači 2024. s KS u više navrata bio uz predmetnoj kući radi provjere sanacije krova 2023. godine uslijed kiša koje su tada padale da ne dođe do prodora vode u kuću. Čitavo to vrijeme da je bio u uvjerenju da će tužena strana uvažiti njegov zahtjev za produženje Ugovora što je i bio razlog poduzimanju radova održavanja, farbanja, čišćenja, servisiranja strojeva i slično. Nakon toga da j 05. travnja 2024. zaprimio dopis datiran 04. travnja 2024. gdje tuženik traži da isprazni svoje stvari i preda primjerak ključeva do 08. travnja 2024. Dana 09. travnja 2024. da je došao ispred predmetne kuće kada sam uočio da je promijenjena brava na što je zvao svog radnika KS da donese bušilicu kako bi mogao ući u predmetnu kuću nakon čega je TI te IS pokazao prostor iste. Tu istu večer telefonski je kontaktirao VS s tvrdnjom da će zbog promjene brave od strane tuženika otići na policiju. Do policije da nije otišao, ali tvrdi kako je 12. travnja 2024. od strane službenice CI bio pozvan na obavijesni razgovor očito povodom prijave tuženika. Dalje navodi kako je 15. travnja 2024. ponovno otišao do kuće s KS koji je primijetio da je gore svjetlo i da je netko u kući kao i da je brava drugi put promijenjena.

12. Zakonska zastupnica i predsjednica tuženika VS u svom iskazu navodi kako je 2022. kada je izabrana kao predsjednica bilo vrijeme pred istek predmetnog Ugovora o zakupu radi čega je kao predsjednica smatrala da je potrebno riješiti pitanje zakupa. U Upravi tuženika da je zauzet stav kako bi kuću dali u zakup i povećali cijenu o čemu je održana skupština na kojoj je donesena odluka o visini zakupnine koji iznos tužitelj kao dotadašnji zakupoprimac nije prihvatio što je bio razlog da se objavi javni poziv za podnošenje ponuda za najam predmetne kuće. Uostalom da tužitelj složio da se ide na javni poziv i izjavio da on ne može izjednačiti iznos, da će izaći iz kuće i dati ključeve. Nakon te odluke dogovoren je zajednički obilazak predmetne kuće u koji se išlo sredinom veljače prošle godine. Prilikom obilaska kuće da je bio prisutan tužitelj, dok NS nije bio prisutan. Na traženje ključeva kuće od strane članova uprave tuženika da je tužitelj odgovorio kako uprava već ima ključeve, da se ključ nalazi kod NS i da je kuća tuženika. Nakon toga da je sredinom veljače zajedno s SS, NS pozvala tužitelja na sastanak kada su pokušali definirati dinamiku javnog poziva i potom obilazak kuće s onima koji se prijave na takav javni poziv. Tužitelj je tada rekao da nema potrebe da ide s njima radi pokazivanja kuće kao i da NS zainteresiranima pokaže kuću. Dalje predsjednica tuženika navodi kako je sredinom veljače s SS promijenila bravu vrata predmetne kuće. Kada je javni poziv završio slijedom okolnosti se odužilo donošenje odluke time da je jedna od ponuda bila na vrijeme, u roku, a jedna nije. Ponuda od ĐS je pristigla u roku, ali isti nije mogao priložiti troškovnik jer mu nije bila pokazana kuća. Dana 21. ožujka 2024. da je zajedno s NS i SS otišla pokazati kuću ĐS s kojim je za taj datum bila ugovorila sastanak. Tada je naišla na zaključanu kuću, vrata koja nije mogla otvoriti ključevima koje je imala. Stoga je odmah nazvala tužitelja koji je tada prvi puta konstatirao da kuću neće pustiti. Tužitelj je pak primjerak ključeva poslao po ŠS nakon kojeg razgledavanja su ti ključevi vraćeni tužitelju. Oko 26. ožujka 2024. da je u kuću došla zajedno s tužiteljem kada je kuću obišao procjenitelj Mirko Duhović time da je i tada kuća otključana ključem kojeg je tužitelj 21. travnja 2024. bio poslao po ŠS. Nakon toga da su članovi društva tuženika ponovno ustanovili da je brava promijenjena čemu je tako bilo koncem ožujka ili početkom travnja 2024. kada je otišla na policiju i podnijela prijavu da je došlo do promjene brave na predmetnoj kući. Na upit suda da li je od dana 16. veljače 2024. kada je, kako tvrdi, došlo do promjene brave do 21. ožujka 2024. godine kada su naišli na zaključana vrata netko od strane tuženika otključavao, ulazio u predmetnu kuću, predsjednica tuženika je navela da nije kao i da su se ključevi nalazili kod nje. Na ponovni upit suda navodi pak kako je kuću pokazivala još nekim ljudima jer je bilo par upita za kuću nakon raspisivanja Javnog poziva. Tako da je, koliko se sjeća, kuću otključala onom prilikom kada su kuću razgledali JS i LI te BS, a tvrdi i kako je tada bio prisutan i tužitelj kojeg ja nazvala iz razloga je je tuženik bio pod pritiskom u smislu da je dužan uplatiti tužitelju sva ulaganja ukoliko se ne produži ugovor o zakupu.

13. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud nalazi kako se tužitelj nedvojbeno nalazio u faktičnom, mirnom posjedu predmetne kuće do polovine veljače 2024. godine. Iz daljnjih utvrđenja u postupku proizlazi da je i nakon 15. veljače kada je zajedno s članovima uprave tuženika bio u obilasku kuće zadržao primjerak ključeva kojim je do tada imao mogućnost otključavati kuću. Pri tome za utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda nije odlučno da li je tužitelj kuću kontinuirano koristio, već da li je bio u takvom položaju da je mogao izvršavati svoju faktičnu vlast, dakle da li je i do kada predmetnu kuću otključavao i do kada. Na navedene okolnosti u postupku imamo iskaz svjedoka ZS koji tvrdi da je kao prijatelj tužitelja u kući obavljao određene radove održavanja i to u siječnju, veljači pa i ožujku, kao i iskaze svjedoka GI i HS koji tvrde da su s tužiteljem obišli kuću početkom travnja 2024. S druge pak strane stoje iskazi svjedoka, članova uprave tuženika koji tvrde da je tužitelj sredinom veljače VI kao predsjednici tuženika ustupio primjerak ključeva kuće koji primjerak se nalazio kod NS nakon čega je od strane tuženika došlo do promjene bravem pa samim time i ključeva kojima predsjednica tuženika nije mogla otključati vrata kuće kada je 21. ožujka 2024. (nakon isteka roka za prikupljanje ponuda po Javnom pozivu za davanje kuće u najam) otišla pokazati kuću ĐS. Svjedocima, članovima uprave tuženika nije poznato tko je u međuvremenu otključavao i da li je tko ulazio, koristio kuću do 21. ožujka 2024. Njihov je zaključak da je u međuvremenu (dakle od polovine veljače do 21. ožujka 2024.) tuženik promijenio cilindar brave koji su postavili par dana nakon što je NS predao primjerak ključeva VS. U postupku je pak i to tek prilikom kazivanja parničnih stranaka na zadnjem ročištu glavne rasprave učinjeno nedvojbenim da su kako tužitelj tako i VS kao predsjednica tuženika u veljači obilazili kuću s osobama koje su se prijavile kao zainteresirane na Javni poziv za prikupljanje ponuda za najam predmetne kuće (LI, BS, AS), no tuženik, na kojem je bio teret dokaza na okolnosti da se posjed kojeg je navodno tuženik preuzeo polovinom veljače protekom roka od trideset dana umirio, na navedene okolnosti nije predložio odgovarajuće dokaze (saslušanjem naprijed imenovanih LI, BS i AS u svojstvu svjedoka). Samim time sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka tuženika u dijelu gdje navode kako je do promjene brave, samim time i ključa vrata predmetne kuće došlo dan, dva nakon obilaska kuće od strane tuženika u prisutnosti tužitelja. Naime, imenovani svjedoci su članovi uprave tuženika i kao takvi svakako zainteresirani za ishod ovog spora. Istina, i svjedoci KS, IS i PS su poznanici tužitelja no sud nije posebno dovodio u vezu njihove iskaze budući je na tuženiku bio teret dokaza zadnjeg mirnog posjeda radi čega bi se onda radnje poduzete 09. i 15. travnja smatrale kao dopuštena samopomoć. Istina, tuženik je predložio i saslušanje svjedoka NI i ĐS koje dokaze je sud na zadnjem ročištu glavne rasprave odbio. Naime, kada se s rezultatima dosada iznesenog dokaznog postupka dovede u vezu sadržaj Službenih bilješka nadležne PP pa i dopisa od 4. travnja 2024. sud je stava kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Iako se o sadržaju dopisa od 4. travnja 2024. polemiziralo u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je takav dopis od strane tuženika upućen tužitelju 4. travnja 2024. Protivno navodima tuženika sud u ovakvih vrsti postupka ne ulazi u formu dopisa. Naime, iz iskaza same predsjednice tuženika jasno proizlazi da je upoznata sa sadržajem spisu priloženog dopis kojeg je čak predala službenicima nadležne PP Korčula prilikom prijave tužitelja nadležnoj PP. Iako tvrdi da nije pisala navedeni dopis prema ocjeni ovog suda svakako je bila upoznata sa sadržajem istog. Sada je na navesti kako se dopisom od 4. travnja 2024. tužitelja poziva da do početka sljedećeg tjedna, 8. travnja 2024. oslobodi predmetnu nekretninu od stvari koje mu pripadaju, tj. da tuženiku predmetnu nekretninu preda u posjed budući je više od tri mjeseca drži (u posjedu) bez ikakvog pravnog temelja. Iz dopisa dalje proizlazi da je sadržaj ispisan nakon održanog sastanka Upravnog odbora tuženika 15. ožujka 2024 u kojem je tuženik naveo da ne može izjednačiti najpovoljniju ponudi pristiglu na Javni poziv. Da je kojim slučajem tuženik prethodno od sredine veljače 2024. pa do 20./21. ožujka 2024. bio u isključivom posjedu predmetne kuće kao i da je tužitelj promijenio bravu tek nakon održanog sastanka 15. ožujka 2024. za očekivati bi bilo da se u ispisanom dopisu od 4. travnja 2024. izneseno navodi. Tu nije bez značaja ni sadržaj prijave koju je SI podnijela u prostorijama nadležne PP Korčula o čemu je sačinjena službene zabilješke MUP-a, PU Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Korčula KLASA: 210-02/24-17/9766, URBROJ: 511- 03-10-24-1 od 12. travnja 2024. U tako podnesenoj prijavi VS navodi kako je do promjene brave došlo nakon 8. travnja 2024. budući tužitelj nije udovoljio traženju iz dopisa od 4. travnja 2024. Nakon toga da je netko drugi promijenio njihovu bravu, pretpostavljaju tuženik pa da je tuženik ponovno stavio svoju bravu na ulazna vrata. Dakle, ne spominje se ama baš nikakva promjena brave prije dopisa od 4. travnja 2024. Tužitelj se pak u obavijesnom razgovoru obavljenom istog dana pozivao na „pravo provozakupa“, a po pitanju promjene brave navodi da je do toga došlo prije nekoliko dana pa da je ponovno postavio svoju bravu kako bi mogao ući u prostor. Nadalje su, kako to proizlazi iz službene zabilješke MUP-a, PU Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Korčula KLASA: 210-02/24-17/10099, URBROJ: 511- 03-10-24-1 od 15. travnja 2024., po dojavi sada tužitelja radi promjene brave policijski službenici uredovali navedenog dana (tri dana nakon podnošenja prethodne prijave od strane tuženice) ispred predmetne kuće u kojoj su tada boravili članovi udruge tuženika. Tužitelj je tada upirao na tvrdnju da je jedini mogući korisnik predmetne kuće, dok je u obavljenom telefonskom razgovoru predsjednica tuženika navela kako se prethodni korisnik-tužitelj nije složio s novim uvjetima natječaja po isteku ugovora pa da je izgubio pravo korištenja, na okolnosti promjene brave navodi kako su članovi odbora ušli u objekt uporabom cit: „originalnog zajedničkog ključa a potom promijenili bravu“. Niti iz navedenog ne proizlazi da je do promjene brave dolazilo sredinom veljače 2024. Da je kojim slučajem do toga došlo svakako predsjednica tuženika u obavijesnom razgovoru ne bi navela da je postojao „originalni zajednički ključ“. Prigovor tuženika da se poduzimajući radnje okarakterizirane kao smetanje posjeda poslužio samopomoći neutemeljen je jer očito da tuženik nije bio u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. Pored iznesenog ovaj sud nalazi da nisu ispunjene ni ostale pretpostavke propisane odredbom čl. 27. st.1 ZV-a kojom je regulirana dopuštena samopomoć. prema odredbi čl. 27.st.1.ZV utvrđeno je da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć), a prema st. 3. istog članka je utvrđeno da ako posjednik ostvari svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz st.1. toga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

14. Prema čl.21.st.1. ZV utvrđeno je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, prema st.2. istog članka i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, prema st. 3. istog članka je utvrđeno da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema st. 5. istog članka utvrđeno je da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu. Ne štiti se, dakle, jedino posjed koji nije istinit (viciozan je) u odnosu na počinitelja utuženog čina od kojeg je tužitelj pribavio posjed silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a i to dok mu posjed ne postane miran, dakle, dok ne prođe 30 dana od navedenog pribavljanja posjeda (čl. 21. st. 3 ZV-a). Ukazuje se i to da se prema čl. 19. st.2. ZV smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, pa je teret dokazivanja o nepostojanju kontinuiteta posjeda spornog prava bio na strani tuženika, dakle tuženici su trebali predložiti valjane dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj kako tvrde još od veljače 2024. izgubio posjed predmetne nekretnine. Okolnost što je tuženik 27. veljače 2024 NPKLM Vodovod d.o.o. u [adresa] podnio zahtjev za promjenu korisnika nije odlučna u ovoj pravnoj stvari jer je riječ o formalnoj promjeni s dotadašnjeg korisnika „Laus stanari“ na tuženika što proizlazi iz činjenice da tužitelj nakon isteka ugovora o zakupu nije napustio posjed predmetne kuće od koje je i dalje imao ključeve, posve očito u kuću ulazio time da su se u kući nalaze i njegove stvari uklanjanje kojih je sam tuženik zahtijevao dopisom od 4. travnja 2024.

15. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud postupanje tuženika cijeni samovlasnim smetanjem posjeda u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. i 2. ZV-a, odnosno neovlaštenim oduzimanjem tog posjeda nekretnine gdje je tužitelj vršio posljednji mirni posjed. Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I/ izreke ovog rješenja. Drugo je pak pitanje pripada li tužitelju pravo na posjed predmetne nekretnine obzirom na činjenicu da je istekao ugovor o zakupu koji je 2015. bio zaključen između parničnih stranaka. No, navedeno, kako je već ukazano nije predmetom ovog postupka iz kojeg razloga sud nije posebno cijenio ni dovodio u vezu s ostalim dokazima tvrdnje tuženika kako tužitelj nema pravo koristiti predmetnu nekretninu. Jednako tako u ovoj parnici je neodlučan odabir najpovoljnije ponude po javnom pozivu za davanje predmetne kuće u najam kao i na koji način će se između parničnih stranaka raspraviti ugovoreno pravo produženja ugovora odnosno isplate troškova koje je tužitelj kao zakupoprimac imao za dovođenje u funkciju i uređenje predmetne nekretnine. Navedeno bi predstavljalo raspravljanje o pravu na posjed, što je, kako je to već istaknuto, isključeno u parnicama radi smetanja posjeda.

16. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbama čl. 151. st. 3 i čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odmjereni se troškovi sastoje od troškova sudske pristojbe na sudsku odluku (po 26,50eur) kao i izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak (tužba, ročišta održana 24. srpnja 2024., 27. rujna 2024., 25. studenog 2024.), za ročišta održana 22. siječnja 2025. i 5. ožujka 2025. kao daljnje radnje po 50 bodova, sve uvećano za pripadajuću stopu PDV-a – 25% , sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 i 2 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Samim time tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 901,34 eur eura pa je i odlučeno kao u izreci pod toč. II/. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer je uvidom u spis utvrđeno da tužitelj nije uplatio pristojbu na tužbu, a nije mu priznat ni trošak za sastav pisanog podneska zaprimljenog u sudu 22. srpnja 2024. jer je riječ o podnesku za kojeg tužitelj nije tražio odobrenje od suda sukladno čl. 299. a ZPP-a.

U Korčuli, 9. travnja 2025.

S u d a c

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).