Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-206/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., Pula, Mletačka 12, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4029/2019-12 od 27. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4029/2019-12 od 27. studenog 2020. na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.798,72 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 27. studenog 2020. do isplate, u roku od 15 dana. "
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 149,31 eur (stočetrdesetdevet eura i tridesetjedan cent), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.798,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose koji su specificirani u toj točki izreke, od dospijeća do isplate (točka I.), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2020. do isplate, u roku od 15 dana (točka II.)
2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da nedostaju razlozi o odbijanju prigovora da je u upravnom postupku osnova tužbenog zahtjeva u istovjetnim predmetima kao prethodno pitanje pravomoćno riješena. Tvrdi da bi tužitelj mogao ostvariti pravo na naknadu za građansko odijelo jedino pod uvjetom da se nalazi na popisu policijskih službenika koji ostvaruju to pravo, a koji popis se sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, u skladu s čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj 64/11 – u daljnjem tekstu Pravilnik), pri čemu ukazuje na sudsku praksu izraženu u odlukama Upravnog suda u Zagrebu, a koju činjenicu da je isticao i tijekom postupka. Smatra da bi zakonska pretpostavka za ostvarenje tog prava bila u tome da se policijski poslovi uz primjenu policijskih ovlasti obavljaju isključivo u građanskom odijelu, u skladu s čl. 28. st. 4. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19). Istovjetnu odredbu da sadrži i čl. 2. Pravilnika, dok je čl. 3. Pravilnika propisano da se popis policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a da ga odobrava glavni ravnatelj policije. U nazočnom slučaju da niti jedna od narečenih pretpostavki nije ispunjena, budući da je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje imao zaduženu zaštitnu odjeću i obuću, i to HTZ kutu bijele boje i bijele klompe te radne cipele, što znači da je poslove svog radnog mjesta obavljao u odjeći i obući koju je nabavio poslodavac, tuženik, a ne u građanskom odijelu. Na kraju ističe da je svezi s tim pitanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske u više predmeta dopustio izjavljivanje revizije.
4. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja na nadoknadu parničnog troška žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode ističući da svaki policijski službenik koji ima policijske ovlasti obavlja policijske poslove, pri čemu navedenim propisima nije predviđeno razlikovanje na direktnu i indirektnu primjenu policijskih ovlasti, što znači da policijski službenici prava iz Zakona o policiji ostvaruju pod jednakim uvjetima. Predlaže stoga žalbu odbiti i prvostupanjsku odluku potvrditi.
6. Žalba tuženika je osnovana.
7. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je presudu moguće ispitati. Međutim, s osnovom tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja na potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu za građansko odijelo.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu za građansko odijelo i to za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.
9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj u prijepornom razdoblju bio raspoređen u Upravu za razvoj, opremanje i potporu, Sektor za informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju, Služba za kriptološku sigurnost i zaštitu podataka, Odjel za kriptološku sigurnost i zaštitu brzojavnog prometa na radno mjesto glavni projektant – voditelj za kriptološku sigurnost, da je svoj posao obavljao u službenim prostorijama tuženika u Zagrebu, u građanskom odijelu te da je tijekom obavljanja poslova zadužio službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo.
10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da poslovi nerečenog radnog mjesta predstavljaju poslove s policijskim ovlastima u smislu čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14 i 70/19), budući da u policijske ovlasti spada, između ostalog, prikupljanje, pohrana, te obrada podataka i uvid u odgovarajuću dokumentaciju, s tim što je tužitelj radio na prikupljanju, pohranjivanju i obradi podatka vezano za kriptografske poslove, što uključuje suradnju sa službenicima uključenima u sustav kriptografske zaštite, kao i održavanje i postavljanje kriptografskih sustava nužnih za postupanje policije na odgovarajuće lokacije. Stoga zaključuje da je tužitelj kao policijski službenik obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti pa kako prema čl. 15. st. 1. Zakona o policiji policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona, da tužitelj primjenom čl. 2. Pravilnika ima pravo na nabavu građanskog odijela za svaku od utuženih godina, u visini naknade koju je odredila Uprava materijalno-financijskih poslova Ministarstva unutarnjih poslova.
11. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev radi isplate utuženih iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP- a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) u iznosu od 8.750,00 kn.
12. Prema odredbi čl. 4. i 5. Zakona o policiji, pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odjelu, pri čemu su uvjeti za ostvarivanje prava propisani Pravilnikom. Prema čl. 2. Pravilnika pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, s tim što se popis policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije (čl. 3. Pravilnika).
13. S obzirom na narečene propise, valja zaključiti da pravo na građansko odijelo nemaju svi policijski službenici koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, budući da o tome koji policijski službenik ima takvo pravo odlučuje glavni ravnatelj policije na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja pa je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da tužitelj po samom zakonu ima pravo na građansko odijelo. Naime, u tom slučaju bi bilo suvišno propisivati nadležnost glavnog ravnatelja policije za odobravanje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo. Takva odredba nesumnjivo upućuje na zaključak da nemaju svi policijski službenici koji ne obavljaju policijske poslove u službenoj odori pravo na nabavu građanskog odijela. Treba reći da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više rješidbi izrazio stajalište da odobrenje ravnatelja policije predstavlja uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 257/2021, Rev-580/2021, Rev-1348/2021).
14. Još valja dodati da bi iz isprava u spisu proizlazilo da je tužitelj u utuženom razdoblju zadužio zaštitnu odjeću i obuću, HTZ kutu bijele boje, bijele klompe, radne cipele te kutu plave boje, koju odjeću i obuću je nabavio tuženik, što dodatno potkrjepljuje zaključak o tome da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za građansko odijelo u smislu čl. 28. Zakona o policiji.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
16. Kako je tuženik u konačnici uspio u sporu pripada mu pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja. Tuženik nije postavio zahtjev za nadoknadu troška prvostupanjskog postupka, za razliku od troškova žalbenog postupka pa ima pravo na nagradu za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 149,31 eura, uz napomenu da se Tarifa primjenjuje i u slučaju kada stranku zastupa državno odvjetništvo, u skladu s čl. 163. ZPP-a. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.
U Rijeci 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
