Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1780/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Račkog 6, OIB 02535697732, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-635/2021-17 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-635/2021-17 od 7. listopada 2024. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 14. srpnja 2008. ovjerenog od strane Javnog bilježnika Zlatka Šimašeka u Osijeku 14. srpnja 2008. pod brojem OV-3672/08, sklopljenog između sada pok. MH kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora:

- u članku 4. koje glase: „…po srednjem tečaju tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja ...”

- u članku 5. koje glase: „…po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja ...”

- u članku 6. koje glase: „…po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja ...”

- u članku 7.2. koje glase: „ po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja."

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 14. srpnja 2008. ovjerenog od strane Javnog bilježnika Zlatka Šimašeka u Osijeku 14. srpnja 2008. pod brojem OV-3672/08, sklopljenog između sada pok. MH kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora:

- u članku 4.1. koje glase: „... koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.”

- u članku 4.2. koje glase: „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za hipotekarne kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.”

- u članku 7.2. koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banke će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljima ČH i RH solidarno isplati iznos od ukupno 1.320,70 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset eura sedamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku na svaki dolje navedeni pojedinačni iznos od dana njegovog dospijeća pa do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na iznos od 3,36 eur od 31.12.2008.,

- na iznos od 4,35 eur od 31.01.2009.,

- na iznos od 5,33 eur od 28.02.2009.,

- na iznos od 4,50 eur od 17.04.2009.,

- na iznos od 5,32 eur od 05.05.2009.,

- na iznos od 2,02 eur od 30.06.2009.,

- na iznos od 1,76 eur od 02.07.2009.,

- na iznos od 3,64 eur od 03.08.2009.,

- na iznos od 3,08 eur od 14.09.2009.,

- na iznos od 0,98 eur od 13.10.2009.,

- na iznos od 2,24 eur od 17.11.2009.,

- na iznos od 2,21 eur od 07.01.2010.,

- na iznos od 2,13 eur od 23.01.2010.,

- na iznos od 2,80 eur od 01.02.2010.,

- na iznos od 1,12 eur od 03.03.2010.,

- na iznos od 1,13 eur od 21.04.2010.,

- na iznos od 1,51 eur od 29.05.2010.,

- na iznos od 0,60 eur od 31.07.2010.,

- na iznos od 1,81 eur od 31.08.2010.,

- na iznos od 2,23 eur od 30.09.2010.,

- na iznos od 2,40 eur od 01.10.2010.,

- na iznos od 3,37 eur od 02.11.2010.,

- na iznos od 5,47 eur od 30.11.2010.,

- na iznos od 4,63 eur od 31.12.2010.,

- na iznos od 5,33 eur od 07.02.2011.,

- na iznos od 5,61 eur od 01.03.2011.,

- na iznos od 4,49 eur od 01.04.2011.,

- na iznos od 6,50 eur od 31.05.2011.,

- na iznos od 6,34 eur od 08.08.2011.,

- na iznos od 6,64 eur od 08.08.2011.,

- na iznos od 7,18 eur od 31.08.2011.,

- na iznos od 7,54 eur od 19.09.2011.,

- na iznos od 7,36 eur od 18.10.2011.,

- na iznos od 7,57 eur od 31.10.2011.,

- na iznos od 7,85 eur od 30.11.2011.,

- na iznos od 9,42 eur od 03.02.2012.,

- na iznos od 9,28 eur od 02.03.2012.,

- na iznos od 8,84 eur od 02.03.2012.,

- na iznos od 7,84 eur od 28.04.2012.,

- na iznos od 8,21 eur od 16.05.2012.,

- na iznos od 8,73 eur od 20.06.2012.,

- na iznos od 8,25 eur od 23.07.2012.,

- na iznos od 8,29 eur od 01.08.2012.,

- na iznos od 6,61 eur od 14.09.2012.,

- na iznos od 7,74 eur od 03.10.2012.,

- na iznos od 9,36 eur od 12.11.2012.,

- na iznos od 9,28 eur od 14.12.2012.,

- na iznos od 10,19 eur od 16.01.2013.,

- na iznos od 10,58 eur od 12.03.2013.,

- na iznos od 10,85 eur od 10.04.2013.,

- na iznos od 10,70 eur od 02.05.2013.,

- na iznos od 10,70 eur od 02.05.2013.,

- na iznos od 8,38 eur od 28.06.2013.,

- na iznos od 9,51 eur od 14.08.2013.,

- na iznos od 10,13 eur od 14.08.2013.,

- na iznos od 11,40 eur od 02.10.2013.,

- na iznos od 11,63 eur od 02.12.2013.,

- na iznos od 11,50 eur od 02.12.2013.,

- na iznos od 11,51 eur od 02.12.2013.,

- na iznos od 12,11 eur od 04.02.2014.,

- na iznos od 11,85 eur od 28.02.2014.,

- na iznos od 11,75 eur od 28.02.2014.,

- na iznos od 11,59 eur od 31.03.2014.,

- na iznos od 10,98 eur od 02.05.2014.,

- na iznos od 10,65 eur od 31.05.2014.,

- na iznos od 10,74 eur od 01.07.2014.,

- na iznos od 11,86 eur od 02.08.2014.,

- na iznos od 11,47 eur od 03.09.2014.,

- na iznos od 12,41 eur od 03.11.2014.,

- na iznos od 12,50 eur od 08.12.2014.,

- na iznos od 12,60 eur od 08.12.2014.,

- na iznos od 9,73 eur od 22.04.2015.,

- na iznos od 9,80 eur od 22.04.2015.,

- na iznos od 9,64 eur od 22.04.2015.,

- na iznos od 9,64 eur od 22.04.2015.,

- na iznos od 9,64 eur od 14.07.2015.,

- na iznos od 9,66 eur od 14.07.2015.,

- na iznos od 9,84 eur od 28.07.2015.,

- na iznos od 9,46 eur od 25.08.2015.,

- na iznos od 10,49 eur od 23.09.2015.,

- na iznos od 9,95 eur od 26.10.2015.,

- na iznos od 10,18 eur od 08.12.2015.,

- na iznos od 10,55 eur od 22.01.2016.,

- na iznos od 10,22 eur od 29.02.2016.,

- na iznos od 9,92 eur od 08.06.2016.,

- na iznos od 9,75 eur od 03.03.2016.,

- na iznos od 7,99 eur od 08.06.2016.,

- na iznos od 7,99 eur od 08.06.2016.,

- na iznos od 7,99 eur od 08.06.2016.,

- na iznos od 638,42 eur od 08.06.2016., sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.556,74 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđuju se ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 14. srpnja 2008., sklopljenog između sada pok. MH kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u članku 4., 5., 6. i 7.2. u dijelu koje glase „…po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja.“. Točkom II. izreke utvrđuju se ništetne odredbe istog Ugovora u članku 4.1., 4.2. i 7.2. koje se odnose na promjenu visine kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.320,70 eur sa zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos.

Pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu pobliže opisanog u točki I. i II. izreke: u članku 1. koja glasi: „... koji odgovara protuvrijednosti od 22.000,00 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.”; u članku 4. koja glasi: „Kamata se obračunava u EUR ....., a naplaćuje u kunama…"; u članku 5. koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u EUR, a naplaćuje u kunama…"; u članku 6. koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u EUR, a naplaćuje u kunama…"; u članku 7.2. koja glasi: „Kredit u iznosu od 22.000,00 EUR ... Mjesečni anuitet iznosi 211,27 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti“.

Točkom V. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.945,51 eura sa zateznim kamatama od presuđenje do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) osporavajući i odluku o trošku te predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je neosnovano pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-7129/13 i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 jer da je istima pružena sudska zaštita potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu čijim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a kako je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, utvrđenja iz navedenih presuda da se ne mogu odnositi na ugovore o kreditu u EUR, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Nadalje žalbom osporava utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer da u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), nije postojala zakonska obveza banke da u ugovorima o kreditu ili u svojim općim uvjetima poslovanja definira parametre za promjenu kamatne stope, a po konkretnom ugovoru o kreditu da kamatna stopa ni u jednom trenutku tijekom razdoblja otplate nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu stopu ugovorne kamate sukladno čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te da su ugovorne odredbe bile jasne i odredive sukladno tadašnjoj zakonskoj regulativi. Također tuženik u žalbi ukazuje da je sud propustio uzeti u obzir da tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi mu ugovaranjem promjenjive kamatne stope spornim ugovorom o kreditu bila povrijeđena (i na koji način) njegova subjektivna prava jer je nesporno da kamata ni u jednom trenutku nije obračunata po stopi koja je veća od početno ugovorene pa da je očigledno da tužitelj nije "oštećen" niti je tuženik po navedenom ugovoru išta stekao bez osnove.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu odlukom tuženika i valutne klauzule u valuti EUR te zahtjev na isplatu s osnova povrata stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti EUR.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju neosnovano tuženik ukazuje žalbom budući da je prvostupanjski sud iznio razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Međutim, osnovano se žalbom upire u pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je po provedenim dokazima utvrdio:

- da je prednik tužitelja kao korisnik kredita zaključio s tuženikom ugovor o kreditu 14.7.2008., potvrđen kod javnog bilježnika, kojim je predniku tužitelja odobren nenamjenski kredit u iznosu od 22.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za euro tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita,

- da se prednik tužitelja obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 9,38% godišnje,

- da se kredit otplaćuje u 216 jednakih mjesečnih anuiteta koji iznose 211,27 eura plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za euro tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita,

- da u razdoblju otplate kredita zbog promjenjive kamatne stope ne postoji preplata na ime razlike u kamati budući da nije bilo povećavanja kamatne stope, ali da postoji pretplata s osnova promjene tečajne razlike valute EUR u iznosu od 1.320,70 eur, što je utvrđeno financijskim vještačenjem.

7.1. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da sporne ugovorne odredbe koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iako su lako uočljive da nisu jasne i razumljive. Visina kamatne stope da ovisi isključivo o odluci tuženika bez navođenja kriterija i parametara koje će pritom tuženik primijeniti, čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu korisnika kredita kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. U situaciji kada se visina kamatne stope određuje isključivo prema odluci tuženika, jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud prvog stupnja zaključuje da su takve odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 4. ZOO-a jer je njima korisnik kredita kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj koji je uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 22. ZOO-a ističe da je njezino ugovaranje nedopušteno, ali da je u konkretnome odredbom o izračunavanju na temelju valute eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za euro tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, na korisnika kredita prebačen u cijelosti sav rizik tečajne razlike čime i ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita. Pozivajući se na odredbu članka 3. Direktive 93/13/EEZ i pravnog shvaćanja izraženog u presudi Suda EU broj C-26/13, prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju u predmetnom ugovoru korisniku kredita morali biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i rasta tečaja tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

7.2. Stoga prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i čl. 322. st. 1. ZOO-a kao i odredbe čl. 102. ZZP/07, neovisno što se kamatna stopa nije povećavala već smanjivala tijekom otplate kredita, utvrđuje ništetnim sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu te na ime preplaćene tečajne razlike dosuđuje tužiteljima iznos od 1.320,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi članka 1115. ZOO-a zauzimajući pravno shvaćanje da je prigovor zastare neosnovan jer da opći petogodišnji zastarni rok počinje teći od kada je ustanovljena ništetnost.

7.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i tužiteljima dosuđuje troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.945,51 eur odmjerenim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 138/23, dalje: Tarifa) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

8. Osnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz konkretnog ugovora o kreditu nisu jasne niti razumljive prosječnom potrošaču jer nisu precizno utvrđeni kriteriji i parametri temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati već to isključivo ovisi o jednostranoj odluci tuženika/Banke kao ekonomski jače ugovorne strane u tom pravnom poslu, radi čega je bilo onemogućeno predniku tužitelja kao potrošaču objektivno sagledati svoju obvezu te sukladno tome predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti tijekom trajanja ugovora.

8.1. Međutim, sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je sadržajem istovjetna odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 – dalje ZZP/07) te u smislu odredbe članka 3. Direktive 93/13/EEZ, važno je da je takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo utjecala na znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu korisnika kredita kao potrošača. U okolnostima kada se tijekom otplatnog razdoblja kredita visina kamatne stope nije povećavala već se ista smanjivala te kada je financijskim vještačenjem utvrđeno da ne postoji pretplata po osnovi tako ugovorene promjenjive kamatne stope, kao razlike prvotno ugovorene kamatne stope i njezinih kasnijih izmjena, tada se takva ugovorna odredba ne može smatrati nepoštenom budući da nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.

8.2. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 81. stavak 1. ZZP/03 (istovjetna odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07) u svezi članka 4. ZOO-a kada je utvrdio da bi predmetne odredbe ugovora o kreditu o promjeni visine kamatne stope u konkretnim okolnostima bile nepoštene i protivne načelu savjesnosti i poštenja te sukladno tada važećoj odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 ništave.

9. Također je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika 14.7.2008. kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti euro, posljedično čemu i obvezu tuženika na povrat iznosa od 1.320,70 eur na ime tečajne razlike tijekom otplate kredita.

9.1. Naime, pravilno je polazište prvostupanjskog suda da je sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZOO-a dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. U konkretnome je ugovorena valutna klauzula u valuti EUR čije je kretanje bilo predvidljivo jer je Hrvatska narodna banka (HNB) djelovala kao stabilizator tečaja kune vezan uz euro. Naime HNB, zbog jako rasprostranjene uporabe eura kao referentne valute u domaćim kreditnim i poslovnim odnosima - a na temelju prevladavajuće štednje u stranoj valuti - na deviznom tržištu djeluje obuzdavajući nagle promjene valutnog tečaja kune prema euru i vodeći politiku tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja na način da se tečaj kune prema euru slobodno formira na deviznom tržištu ovisno o kretanju ponude i potražnje za devizama, a HNB izravno intervenira na deviznom tržištu u slučaju naglih oscilacija tog tečaja pa takvom politikom nastoji stabilizirati teret otplate dužnika zaduženih uz valutnu klauzulu u eurima, na koje je oduvijek otpadala glavnina duga svih sektora domaćega gospodarstva, čime se pridonosi i ostvarivanju financijske stabilnosti. Stoga je, po mišljenju ovoga suda, svaka prosječno oprezna osoba mogla pretpostaviti da će nastupiti moguće promjene koje će utjecati na cijenu kredita odnosno da se radi o kreditu s tečajnim rizikom i da je valutna klauzula u konkretnom Ugovoru o kreditu valjano ugovorena te da ne postoje razlozi ništetnosti odnosno da sporne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u EUR ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača. Navedeno pravno shvaćanje izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4036/2023 od 26.6.2024.

10. Slijedom navedenoga, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 81. i 87. stavak 1. ZZP/03 kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o ugovorenoj valutnoj klauzuli u EUR, a time i neosnovano obvezao tuženika na povrat iznosa utvrđene tečajne razlike u ukupnom iznosu od 1.320,70 eur sa zakonskim kamatama.

11. Iz navedenih razloga, žalbu tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

12. Budući da je preinačena prvostupanjska odluka o glavnoj stvari to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud odlučio o parničnom trošku cijelog postupka.

12.1. Primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a tuženiku je valjalo priznati trošak na ime nagrade punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i troškovniku, i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. u iznosu od 99,54 eur, za pristup na ročišta 8.3.2016., 7.3.2017. i 4.5.2017., a koja su odgođena prije raspravljanja po Tbr. 9.5. u ukupnom iznosu od 74,64 eur (za svako iznos od 24,88 eur), za pristup na ročišta 14.6.2016. i 13.1.2023. po Tbr. 9.2. u ukupnom iznosu od 99,54 eur, za sastav podnesaka od 8.2.2017. i 10.6.2017. po Tbr. 8.1. u ukupno zatraženom iznosu od 199,08 eur, za zastupanje na ročištima 13.4.2017., 14.6.2017., 18.4.2023. i 16.9.2024. po Tbr. 9.1. u ukupno zatraženom iznosu od 398,16 eur (za svaki iznos od 99,54 eur), za sastav žalbe od 6.12.2017. po Tbr. 10.1. u zatraženom iznosu od 124,43 eur i za sastav žalbe od 21.10.2024. po Tbr. 10.1. u iznosu od 250,00 eur, a što ukupno iznosi 1.245,39 eur te uvećano za PDV od 25% iznosi 1.556,74 eur. Trošak pristojbe na žalbu tuženiku nije priznat jer nema dokaza da je istu platio.

12.2. Slijedom navedenoga tužitelje je valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 1.556,74 eur te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

13. Presuda suda prvog stupnja u točki IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić