REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ivana Gundulića 27
Split
P-2741/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Niki Šobat Šimić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, zbog isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 07. travnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 09. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF isplatiti tužitelju ukupan iznos od 4.447,87 € i to sa kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od po:
10,99 € koja teče od 12.07.2010.,
31,33 € koja teče od 10.08.2010.,
56,57 € koja teče od 10.09.2010.,
43,33 € koja teče od 11.10.2010.,
45,89 € koja teče od 10.11.2010.,
56,88 € koja teče od 10.12.2010.,
71,39 € koja teče od 10.01.2011.,
54,82 € koja teče od 10.02.2011.,
59,87 € koja teče od 10.03.2011.,
52,73 € koja teče od 11.04.2011.,
68,88 € koja teče od 10.05.2011.,
79,95 € koja teče od 10.06.2011.,
84,97 € koja teče od 11.07.2011.,
140,80 € koja teče od 10.08.2011.,
87,85 € koja teče od 12.09.2011.,
79,95 € koja teče od 10.10.2011.,
81,90 € koja teče od 10.11.2011.,
81,18 € koja teče od 12.12.2011.,
88,07 € koja teče od 10.01.2012.,
92,89 € koja teče od 10.02.2012.,
94,37 € koja teče od 12.03.2012.,
90,87 € koja teče od 10.04.2012.,
92,74 € koja teče od 10.05.2012.,
94,67 € koja teče od 11.06.2012.,
91,78 € koja teče od 10.07.2012.,
91,51 € koja teče od 10.08.2012.,
86,07 € koja teče od 10.09.2012.,
87,92 € koja teče od 10.10.2012.,
91,97 € koja teče od 12.11.2012.,
90,68 € koja teče od 10.12.2012.,
92,54 € koja teče od 10.01.2013.,
87,26 € koja teče od 11.02.2013.,
85,22 € koja teče od 11.03.2013.,
91,04 € koja teče od 10.04.2013.,
85,35 € koja teče od 10.05.2013.,
82,35 € koja teče od 10.06.2013.,
78,96 € koja teče od 10.07.2013.,
83,11 € koja teče od 12.08.2013.,
85,38 € koja teče od 10.09.2013.,
87,53 € koja teče od 10.10.2013.,
88,01 € koja teče od 11.11.2013.,
90,86 € koja teče od 10.12.2013.,
86,59 € koja teče od 10.01.2014.,
89,57 € koja teče od 10.02.2014.,
91,33 € koja teče od 10.03.2014.,
91,00 € koja teče od 10.04.2014.,
88,16 € koja teče od 12.05.2014.,
87,75 € koja teče od 10.06.2014.,
90,20 € koja teče od 10.07.2014.,
92,70 € koja teče od 11.08.2014.,
94,00 € koja teče od 10.09.2014.,
94,15 € koja teče od 10.10.2014.,
96,54 € koja teče od 10.11.2014.,
97,28 € koja teče od 10.12.2014. i
28,18 € koja teče od 12.01.2015.,
pa sve to do isplate, a koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.675,00 € sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 13. srpnja 2021. zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj je navedeno da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 76573/05 (nadalje: Ugovor), a temeljem kojeg mu je tuženik na raspolaganje stavio kredit u iznosu od 40.000,00 CHF i koji je isplaćen u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju tuženika, važećem na dan korištenja kredita. U unaprijed standardiziranom Ugovoru tuženik je ugovorio valutnu klauzulu i to baš u članku 1, dok je u čl. 10, otplatu kredita vezao uz ovu valutu. Postupajući na taj način tuženik je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbe što za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Obzirom na navedeno te odluku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koja je pravomoćna, utvrđeno je da je između ostalog i tuženik i to kao sedmotuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita. Tužitelj je predložio da sud provede raspravu, utvrdi odlučne činjenice i nakon toga donese presudu kojom će naložiti da tuženik tužitelju isplati ono što je stekao temeljem tako ništetne, a nadasve nepoštene odredbe Ugovora. Tužitelj je zatražio da mu se naknadi i trošak postupka.
1.1. Podneskom od 05. srpnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu koji se ticao neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak a nakon što je u postupku proveden dokaz računovodstvenim vještačenjem.
2. Dana 19. kolovoza 2021. tuženik podnosi odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je prigovor zastare kao i nedostatak tužiteljevog pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je kredit otplaćen. U preostalom dijelu tuženik je ustvrdio da je ugovorena valutna klauzula pravno valjana te da se sa tužiteljem pregovaralo o toj ugovornoj odredbi, a tuženik tužitelju nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja je ev. mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u. 2005. godine tuženik je imao razne ponude kredita, pa i kredite u kunama, no tužitelj je želio sklopiti baš ugovor u CHF-u. Sve odredbe Ugovora su jasne, lako uočljive i razumljive, a odredba o valutnoj klauzuli nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Odredba o valutnoj klauzuli nije prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača odnosno tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev i osudi tužitelja na snašanje parničnog troška.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Ugovora o kreditu broj 76573/05, recentne sudske prakse i dopisa što ga je pun. tužitelja uputila tuženiku glede dostave dokumentacije: primjenu kamatnih stopa, prvi otplatni plan i specifikaciju uplata po predmetnom kreditu. Proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčeli te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe i zahtjev za isplatu parničnog troška.
7. Među strankama nije sporno kako je između prednika tuženika i tužitelja sklopljen 05. travnja 2005. Ugovor o kreditu broj 76573/05, kojim je prednik tuženika odobrio tužitelju nenamjenski kredit sa rokom otplate od 120 mjeseca, kamatnom stopom koja je promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 4,99 % uz valutnu klauzulu kojom se odobrava isplata sredstava u visini od 40.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.
8. Nije sporno niti to da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojega je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
9. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se predmetnim ugovaranjem postupilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
10. Treba navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik (potonji u periodu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Vrhovni sud RH u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
10.1. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl.138a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, nadalje u tekstu: ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja). Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena predmetna odredba.
10.2. Razmatrajući presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je navedeni spor pravomoćno okončan, za navesti je da su u istoj pojašnjene sve činjenice sporne u ovom postupku, a kako je naprijed obrazloženo.
11. Odredbom čl.96 st.1 ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. St.2 istog članka propisano je da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom st.4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
12. Čl.99 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
13. Po ocjeni Visokog trgovačkog suda RH na ovaj način ugovaranja izbjegao se u potpunosti utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je protivno odredbi čl.247 ZOO-a koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, navodi se kako banke kao trgovci profesionalci nisu korisnicima kredita pružili dovoljno informacija za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te ih nisu upoznali sa povećanim rizikom ugovaranja valutne klauzule.
14. Odredbom čl.4 ZOO-a propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ovo načelo valja tumačiti na način da treba postojati moralna obveza ugovaratelja prilikom zasnivanja obveznog odnosa. U presudi se zaključno navodi da su banke, vodeći računa samo o svom interesu ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
15. U postupku je saslušan i tužitelj na ročištu od 7. travnja 2025. kada je isti izjavio da je predmetni kredit zatražio za dovršetak kuće što ju je počeo graditi. U banku je otišao da vidi može li dobiti kredit koji mu je potreban za ovu namjenu u visini od 25.000,00 €. Bankarski službenik s kojim je razgovarao uputio ga je da donese tri platne liste i listu godišnjih primanja. Kada je dokumentaciju prikupio da je otišao u banku i od bankarskog službenika saznao da mu je odobren kredit od 26.800,00 € što će biti pretočeno u 40.000,00 CHF, a nakon šta ga je upitao zašto sada CHF, bankarski službenik da mu je rekao da to ono što može dobiti, da ako hoće to uzme ili ako neće da neće dobiti kredit. U svemu tome najsmješnije da je da nije vidio ni jednu novčanicu CHF jer mu je odobreni iznos isplaćen u kunama, odnosno 30% iznosa isplaćeno je po računima za potrošeni materijal, a ostatak je sjelo na njegov račun. Tužitelj je još dodao da prije nego li mu je odobren kredit je iz banke poslan procjenitelj na teren koji je trebao snimiti postojeće stanje i utvrditi što još treba napraviti da objekt bude završen te je i to morao platiti cca 2.000,00 kuna. Kredit da je uzeo na 10 godina, otplatio ga je početna rata je bila nešto manje od 2.100,00 kuna, a u konačnici je došla i do 3.000,00 kuna. O niti jednom uglavku ugovora nije mogao pregovarati, a čak došao i do toga da su razgovarali o kreditu u eurima, a odobren mu je kredit u CHF pod motom "uzmi li ostavi". O tome, o čemu ovisi kretanje tečaja valute, odnosno kako se ona formira, da za toliko da ona ovisi o inflaciji. Tužitelj je rekao da je u ponuđenom Ugovoru primijetio dosta obiman tekst od čega je jedan dio bio pisan sitnim slovima što sve njega nije zanimalo već ga je zanimalo je li dobio traženi iznos i koliko će mu biti rata kredita.
16. Budući je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke, Anti Mrčeli.
16.1. Vještak Ante Mrčela u svome nalazu i mišljenju je kazao da je dospijeće prvog anuiteta bilo 10. svibnja 2005., a da je kredit otplaćen u cijelosti 10. ožujka 2015. Uzevši u obzir dokumentaciju koja mu je prikazana da je mišljenja da je tužitelj razlike tečaja u promatranom razdoblju više pretplatio iznos od 33.512,45 kuna ili protuvrijednosti u eurima 4.447,87 €.
17. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je svoj tužbeni zahtjev i uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik naveo da nema primjedbi na matematičku točnost izračuna vještaka, sukladno kojem bi pretplata po kreditu po osnovi valutne klauzule iznosila 33.512,45 kuna. Međutim, prilikom izračuna pretplate, zbog primjene valutne klauzule, da treba uzeti u obzir da je tužitelj već tražio u drugom postupku, pred ovim sudom P-1825/2019 isplatu koja je nastala zbog promjenjive kamatne stope.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke budući je isto stručno, objektivno i obrazloženo. Prigovor tuženika na nalaz i mišljenje otklonjen je iz razloga što je vještak Ante Mrčela u svome nalazu i mišljenju izričito kazao da je predmet njegovog vještačenja isključivo bilo utvrđivanje razlike tečaja u spomenutom obračunskom razdoblju tj. od dana dospijeća prvog anuiteta do otplate predmetnog kredita u cijelosti. Drugim riječima rečeno, vještak se nije bavio isplatom po osnovi promjenjivih kamatnih stopa koje nisu niti bile predmetom ovog postupka. Međutim, ono što je značajnije u nalazu i mišljenju vještaka, a o čemu se tuženik ne referira u svome očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, je činjenica da se vještak osvrnuo i na tuženikovo traženje da se u utuženom razdoblju prikažu i tzv. negativne razlike. Ovdje odmah valja naglasiti da sud od vještaka nije tražio da se očituje o tzv. negativnim razlikama jer tuženik nikada nije artikulirao svoje traženje u nominalnom odnosno točno određenom iznosu u bilo kojoj valuti, a k tome je za naglasiti da u konkretnom pravnom poslu gdje su uglavljene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelj ništa dobio pa nema što ni vratiti glede negativnih razlika.
19. Prema odredbi čl.1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) , kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st.2 istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st.3 istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
20. U odnosu na prigovor zastare navodi se kako odredba čl.214 st.1-3 ZOO-a propisuje da zastarom prestaje zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik na nju pozvao. Čl.215 st. 1 ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dan poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl.241 ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl.245 st. 1 ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare, a st.3 istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završena na neki drugi način.
20.1. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Datum podnošenja kolektivne tužbe u predmetu "franak" bio je 4. 4. 2012., što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1041/12 od 4. 7. 2013. koja je javno objavljena i svima dostupna. Računajući od tog dana pa unatrag 5 godina, prema općem zastarnom roku iz naprijed navedene odredbe čl. 225. ZOO- a, dolazimo do zaključka da prigovor zastare tuženika nije osnovan.
21. Radi svega naprijed navedenog, a kako je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav obrazloženih podnesaka od 30. kolovoza 2021. i 05. srpnja 2024. te za pristupe i za zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 29. veljače 2024. te 7. travnja 2025. - svaka radnja po 100 bodova i za pristup ročištu za objavu presude – 50 bodova. Ukupan zbir od 550 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos 1.100,00 € kojem je pridodan još i iznos od 275,00 € na ime 25% PDV-a i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 €. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen, a nadoknaditi će mu ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 1.675,00 €.
22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužitelju dosuđene od presuđenja do isplate.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 09. travnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tužene
- u spis
