Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: P Ob-181/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milici Nenadović Timarac, odvjetnici iz Siska radi prestanka uzdržavanja nakon glavne nejavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se prestanak obveza doprinosa za uzdržavanje kojom je tužitelj PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan doprinositi za uzdržavanje tuženika JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po odluci Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1007/07 od 8. travnja 2010. s danom podnošenja tužbe."
II. Tužitelj PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tuženiku JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 500,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj PD (dalje: tužitelj) je dana 22. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv tuženika JD (dalje: tuženik) radi prestanka uzdržavanja. Tužitelj navodi da je u nemogućnosti plaćati uzdržavanje zbog visine primanja od 594,49 eura mjesečno, a koji je bio obvezan plaćati prije umirovljenja. Navodi da su primanja jedva dostatna za njegovo uzdržavanje, te da mu dolaze godine kada financijski mora biti pripravan kao na primjer za dom umirovljenika. Navodi da je svjestan zdravstvenog stanja tuženika i pogotovo njegovih potreba. U bitnome navodi razloge zdravstvenog stanja tuženika i da je u dogovoru s liječnikom smješten u psihijatrijsku ustanovu iz razloga da odbija dijalizu, te ga je privela policija gdje je proveo dva mjeseca s ciljem da ga proglase radno nesposobnim, te da majka preuzme zaostatke alimentacije i pravo na mirovinu koju bi sin danas, sutra naslijedio. Navodi da je pokušao sve da obustave proglašenje tuženika radno nesposobnim, ali nije uspio. Smatra da je tuženik doveden u takvo stanje nebrigom majke, organizacijom njegovog djeda, a počev od dječačkih dana s 12-13 godina dok se njega udaljavalo. Navodi da je isplata uzdržavanja vršena sudskom zabranom od 2.000 kn na platnu listu. Navodi da se sa tuženikom dogovorio da u banci PBZ Sisak čiji su klijenti dogovore isplatu ostataka uzdržavanja bez kamata te je odvjetnički ured ustrajao na zastrašivanju njega s kamatama. Isplatio je uzdržavanje za period za 3. mjeseca 2021. do 11. mjeseca 2023. zadnjim novcima koje je sačuvao. Ističe da mu je zabranjen bilo kakav kontakt sa tuženikom do današnjeg dana kao i godinama prije toga. Ističe da je svjestan strašne sudbine svoga sina na koju nitko nije mogao utjecati jer mu nije dozvoljeno, te da je bio poslušnik osoba koje su mu branile doticaj sa sinom. Da bi tuženikove potrebe trebali snositi oni koji su ga doveli u takvo stanje u kojem je sada, te takvo stanje skrivali od njega, te nisu dozvoljavali njegovo prisustvo u životu tuženika Ističe da je obišao sve institucije grada [adresa] u zadnjih desetak godina i da je nemoćan roditelj kojem se brani utjecaj na sina. Predlaže utvrđenje prestanka obveze doprinosa za uzdržavanje kako je određeno presudom ovoga suda poslovni broj P-1007/07 od 8. travnja 2010. s danom podnošenja tužbe.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak obveze uzdržavanja tužitelja. Tuženik osporava navode tužitelja da nema dovoljno sredstava za vlastite potrebe jer isti ima redovna novčana primanja i da je u mogućnosti dodatno privređivati, primjerice radom na 4 sata što mu je omogućeno kao umirovljeniku. Prema saznanjima tuženika tužitelj se bavi automobilima i ima znanja o istima te ima mogućnost dodatne zarade. Tuženik ističe da je tužitelj svjestan njegovog zdravstvenog stanja da je od 2017. kronični bubrežni bolesnik da je na hemodijalizi, slabo pokretan (hoda sa štakama) jer je u potresu stradao i dobio rupturu ligamenata oba koljena. Nadalje navodi da je osoba s stopostotnim tjelesnim oštećenjem i nesposoban za rad. Troškovi tuženika su znatno veći od prosječnog čovjeka pa tako je tuženiku za odjeću i obuću je potrebno minimalno od po 500,00 eura sezonski ( ukupno oko 1.000 eura), higijenu 50,00 eura mjesečno ( kozmetika, parfemi dezodoransi i sl)., za hranu minimalno iznos od 150,00 eura mjesečno ( posebna ishrana radi dijalize) režije stana oko 100 ,00( ljeti) -150,00 ( zimi) eura mjesečno, džeparac oko 80,00-100,00 eura mjesečno ( kave , ručak, sladoled izleti i sl). Ističe da su troškovi tuženika za liječenje jer vrši dijalizu kod kuće a HZZO daje samo otopinu za dijalizu sve ostalo tuženik i njegova majka moraju plaćati i to gaze, maske, rukavice, doplata lijekova sve oko 100,00 eura mjesečno, flasteri za prebijanje katetera su 60,00 eura s tim da je potrebno 2 flastera u mjesecu što je ukupno 120,00 eura mjesečno trošak. Tuženik ima troškove radi kontrole u [adresa] i [adresa] na koje ga vodi majka. Tužitelj je samoinicijativno bez pravne osnove smanjio iznos uplata uzdržavanja određenog ranijim odlukama te već par mjeseci plaća iznos od 100,00 eura umjesto iznosa od 267,00 eura koji je u obvezi. Nadalje ističe nespornim da je tužitelj otac tuženika, da je tuženik osoba s težim zdravstvenim poteškoćama te da nema mogućnost raditi, da tužitelj ima samo obvezu uzdržavati tuženika i da nema drugih osoba za uzdržavanje. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u naknadu troška postupka.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju (stranica 18-32 spisa), potvrdu porezne uprave (stranica 40-42 spisa), saslušanje svjedoka VD i saslušanje tužitelja.
4. Svjedok VD iskazala je da je tuženikovo zdravlje jako loše i psihički i fizički, da je na dijalizi, te dijalizu vrši u kući od prošle godine i to traje oko 12 sati dnevno. Problemi s bubrezima su se pojavili 2017. te je utvrđeno da se radi o problemima s bubrezima i on je tada bio završio srednju školu. Već je bio punoljetan kada je trebao ostati u bolnici ali je osoba koja se svega boji i potpisao je da ga puste kući i tada je odmah završio na dijalizi. Prije toga nije ništa primijetila, išao je u Tehničku srednju školu i imao je problema u ponašanju jer je bježao sa tjelesnog odgoja i nisu našli uzrok. Nikada nije imao kontakt s drogama i bio je testiran. Živi s njom u stanu i dobiva invalidninu od 460,00 eura unazad 5 godina i nema druge novčane doprinose. Nikada nije radio, stalno je bio po bolnicama i njegovo psihičko stanje je loše i pao je u potresu i polomio noge, te je 3 godine bio nepokretan, te sada uglavnom leži. Tužitelj doprinosi za uzdržavanje unazad godinu dana po sudskoj odluci, a u zadnjih godinu dana plaća samo 100 eura na račun tuženika. Ne doprinosi na bilo koji drugi način. Navodi da ona brine o tuženiku iako je zaposlena, te imaju režijske troškove 100 eura mjesečno a u vrijeme sezone grijanja i više. Tuženik ima uobičajene potrebe za prehranu jer smije sve jesti radi dijalize koju obavlja svaki dan, ima troškove za higijenu, lijekove koji koštaju mjesečno od 100-120 eura za potrebe dijalize koju obavlja kod kuće. Nije mu dovoljan iznos invalidnine koju prima jer ima troškove za prehranu i to 15 eura dnevno minimalno u to nije uključeno slatkiši, voda i sl. Tuženik se teško kreće i nije u mogućnosti doći na sud, a ima i psihičkih tegoba zbog dijalize. Ima poslovnu sposobnost ali nije u stanju ništa raditi zbog svog zdravstvenog stanja. Liječnici ne obećavaju puno za mogućnost transplantacije zbog njegovog općeg fizičkog stanja. Po presudi bi tužitelj trebao plaćati 260,00 eura te bi uz invalidninu to bilo dovoljno za tuženika, a ona ga održava svakodnevno u domaćinstvu, sve što je potrebno, kuhanje, pranje, higijena. On ne može ući sam u kadu kada se tušira, ne može se sam obući i kod pripreme dijalize mu pomaže. Ne zna da li kontaktira sa ocem, ali misli da je frustriran jer ga otac stalno vuče po sudu da ne bi plaćao uzdržavanje. Tužitelju nikada nitko nije zabranio da viđa svoje dijete pogotovo kada je postao punoljetan. Tuženik je bio 52 dana u bolnici prošle godine u komadu i tužitelj ga nijednom nije došao posjetiti niti otišao na razgovor kod liječnika niti se ikada raspitao o njegovoj zdravstvenoj situaciji. Misli da tužitelj traži krivca negdje drugdje a prvo tužitelj treba krenuti od sebe. Tuženiku već 15 godina nije nikada poslao poklon za rođendan, za Božić te da ga nije odveo na kavu, na sok, u periodu dok se tuženik mogao kretati. Na pitanje, svjedokinja navodi da bi za tuženika bilo stresno da bude saslušavan od strane suda, ali da je on punoljetan i poslovno sposoban da može sam o tome odlučiti ali je loše zdravstvene situacije. Tužitelj navodi da tuženik ne bi bio u ovakvoj situaciji da netko nije kriv i da institucije moraju pronaći krivca.
5. Tužitelj je iskazao da je u mirovini od 13. veljače 2024. i ima mirovinu od 720,00 eura mjesečno i nema drugih prihoda. Ne bavi se ničim i uređuje životni prostor da bi mogao živjeti život dostojan čovjeka. Radi vodoinstalaterske i zidarske radove i sve drugo što je potrebno, te nema vodu jer ne može dobiti suglasnost od majke tuženika. Živi u dvorišnoj zgradi u [adresa], a tuženik živi sa majkom u [adresa] u stanu u [adresa] u vlasništvu djeda tuženika. Predlaže da se doprinos za uzdržavanje ukine zato što nema doticaj sa svojim sinom i da je imao ovo se ne bi dogodilo njemu, a to znači da je mogao živjeti roditeljski život. Navodi da mu je sve bilo uskraćeno jer se nije želio pomiriti s majkom tuženika. Prestao je kontaktirati s djetetom u startu, 2005. Navodi da se rastao se 2009. ali je prije toga čekao dvije i pol godine da shvate šta rade djetetu i to majka djeteta i njen otac. A to se odnosilo na to da nije viđao dijete jer mu oni to nisu dozvolili, a nakon razvoda braka dobio je odluku u kojoj je bilo određeno viđanje djeteta ali ga nije viđao redovito jer su dijete puštali k njemu kada su bili dobre volje i to misli na majku djeteta i njenog otac. Navodi da nije znao da može napraviti ovrhu radi viđanja djeteta. Plaćao je uredno 2.000 kn i sada više ne plaća jer nema od kud i u dogovoru sa besplatnom pravnom pomoći se dogovorio da plaća koliko može. Ističe da može plaćati 100,00 eura, a traži ukidanje doprinosa jer su njih dvoje, majka i djed uništili dijete. Tuženik ima sada 28 godina i shvaća da je on u teškom problemu, te da mu je čak i život u pitanju. U 12-toj godini je bio dobrog zdravlja i ne zna točno što se njemu dogodilo, odnosno djed ga je uvalio u kriminal i dao ga je mentoru koji je bio mentor ŽD i on je bio na drogama, ali on nije mogao do njega jer nije htio dolaziti k njemu i ako mu je majka rekla da nije njegov to ga je izulo iz cipela i sada ima loše stanje bubrega. Ne kontaktira sa tuženikom osim što mu tuženik navečer šalje poruke srce i smajliće, te ne smije sa njim razgovarati na telefonom jer je ubijen u pojam, odnosno u totalnom je strahu. Kada je bio do 8. razreda nije išao u školu. U srednju školu je išao i nije bio na tjelesnom jer se nije mogao kretati. Navodi da ga nije vodio liječniku i nije mu bila oduzeta roditeljska skrb, jer tuženik nije htio dolaziti k njemu u tom periodu i nije uopće imao kontakt s njim. Sada nema kontakt s tuženikom, ali traži ukidanje uzdržavanje jer je tuženikov djed kriminalac. Dijete mu je u poruci reklo da ne znam, šta su njemu radili majka i djed jer da znam da bi ih on ubio .Na pitanje pun. tuženika da li zna u kakvom je zdravstvenom stanju sin sada, navodi da je jadan, gotov i sav propada. Na pitanje da li zna da njegov sin studira, navodi da zna da je studirao ali da sad sve stoji. Na pitanje da li je prijavljivao svoja saznanja o djetetu kada navodi da je konzumirao droge i družio se s kriminalcima navodi da se bojao za sina, ali sada kada je u tako lošem stanju to može govoriti.
6. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Temeljem članka 288. stavak 1. ObZ Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta.
8. Temeljem članka 290. stavak 4. ObZ propisuje da punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.
9. Temeljem članka 311. stavak 1. ObZ ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove. Stavkom 2. propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta utvrđuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
10. Temeljem članka 313. stavak 1. ObZ propisane je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja sud utvrđuje u parničnom postupku a odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima o obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje.
11. Temeljem članka 429. stavak 1. ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
12. U ovom postupku je utvrđeno da je presudom ovog suda poslovni broj P- 1007/2007 od 8. travnja 2010. utvrđena obveza tužitelja za uzdržavanjem tuženika u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Utvrđeno je da je tužitelj u predmetu ovoga suda protiv tuženika poslovni broj POb-161/2020 od 11. siječnja 2022. odbijen sa tužbenim zahtjevom za prestanak obveze uzdržavanja, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Poli poslovni broj Gž Ob-69/2022 od 9. svibnja 2022.
13. Tužitelj smatra da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena odluka na temelju koje je u obvezi plaćati doprinos za uzdržavanje tuženika i to navodi činjenicu da mu je prestao radni odnos i da je umirovljen, te navodi da prima mirovinu od 594,49 eura, odnosno mirovinu od 720,00 eura mjesečno, te da ista nije dostatna niti za njegovo uzdržavanje. Tužitelj ističe da se ne bavi bilo kakvim poslovima od kojih bi mogao dodatno zaraditi te da si mora osigurati sredstva za odlazak u umirovljenički dom. Utvrđujući činjenično stanje izvršen je uvid u potvrdu porezne uprave o primanjima tužitelja za 2024. iz kojeg je razvidno da je tužitelj ostvario dohodak od nesamostalnog radu ukupnom iznosu od 12.811,60 eura. Na temelju utvrđenih dohodaka i primitaka proizlazi da tužitelj prima mirovinu i da je otišao u mirovinu 13. veljače 2024. Slijedom navedenoga primici tužitelja u 2024. su u prosjeku oko 1.000,00 eura mjesečno na godišnjem prosjeku za 2024.
14. Tužitelj navodi da nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženika iako unazad godinu dana od ročišta 12. ožujka 2025. prema navodima svjedokinje majke VD doprinosi iznos od 100,00 eura na račun tuženika. Tuženik navodi da zna raditi vodoinstalaterske i zidarske radove za svoje potrebe te ne ukazuje da ima određene vještine i znanja za eventualnu mogućnost zarade osim redovnog primanja koje ostvaruje od mirovine. Tužitelj živi u stanu u dvorišnoj zgradi i ističe da ima troškove za uvođenje vode, te proizlazi da se radi o samačkom domaćinstvu koje ima uobičajene režijske troškove, a tužitelj kao osoba ima uobičajene troškove života za svoju dob, te ne ističe da bi imao drugih obveza za uzdržavanje ili troškova za svoje zdravstvene potrebe. Doprinos koji je određen navedenom sudskom odlukom za uzdržavanje tuženika od 267,00 eura (2.000,00 kn) s obzirom na visinu mirovine tuženika je od oko 1/3 tužiteljevih primanja.
15. U odnosu na tuženikove potrebe vezano za raniju odluku kojom je određena visina doprinosa te novonastale okolnosti vezane za zdravlje tuženika ukazuju da su se okolnosti promijenile i to za povećane potrebe tuženika za uzdržavanjem. Naime, tuženik je osoba teškog zdravstvenog stanja sa utvrđenim 100% invaliditetom, što tužitelj ne osporava. Tužitelj ne osporava niti činjenicu da je tuženiku potrebna potpuna zdravstvena skrb za koju stalnu brigu i njegu pruža tuženikova majka. Uvidom u potvrdu o dohotku i primitku tuženika razvidno je da nema primitaka osim socijalne potpore u 2024. u iznosu od 5.512,26 eura što je prema navodima majke invalidnina koja tuženiku nije dostatna za njegovo uzdržavanje. Uzimajući u obzir da je tuženik osoba teškog zdravstvenog stanja, da zbog toga ima povećane potrebe za higijenu, za medicinska sredstva koja se ne financiraju od HZZO što je logično s obzirom na to da je tuženik svakodnevno na dijalizi i teško pokretan. Što se tiče potreba za uzdržavanje s osnova režijskih troškova uz činjenicu da tuženik živi u zajedničkom domaćinstvu s majkom ima troškove po toj osnovi. Što se tiče troškova prehrane, odjeće, obuće također su utvrđeni troškovi po toj osnovi kao i po osnovi prehrane, džeparca i slično što je uobičajeno za osobu u dobi u kojoj je tuženik ,a naročito su troškovi specifični zbog činjenice da je vezan za kuću i krevet i da mu je potrebna skrb oko odlaska liječniku. Na temelju navedenog sud smatra utvrđenim da se kod tuženika nisu promijenile okolnosti koje bi bile razlog ukidanja doprinosa za uzdržavanje koje je dužan plaćati tužitelj, a kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom.
16. Budući da je kod tuženika nesporno utvrđena trajna i teška bolest odnosno stopostotni invaliditet i nesporno je da tuženik ne može privređivati, odnosno nije sposobna za rad nema osnova za prestanak obveze tužitelja za uzdržavanje tuženika, te je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.
17. Temeljem članka 154. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak za zastupanje po punomoćniku u visini jednokratne naknade u iznosu od 400,00 eura sa pripadajućim PDV-om od 100,00 eura što ukupno iznosi 500,00 eura.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sisku, 9. travnja 2025.
Sutkinja
Jelena Lenić-Brkić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostavna naredba:
1. Tužitelj osobno
2. Tuženik po punomoćniku
