-1-

                                                                                                                  Broj: Jž-2086/2020

 

                               

                                                                                                        Broj: Jž-2086/2020

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog M. P. koju je podnio protiv presude Općinskog sudu u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 21. srpnja 2020., broj: 27. Pp J-401/2020, na sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.

                                                           

 

p r e s u d i o  j e :

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. P. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 15,00 EUR (petnaest eura)[1]/113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.                                                                                                                                          

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom okrivljeni M. P. je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 136. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 500,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute 67,00 €.

 

2.              Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 230,00 kuna (paušalni trošak i putni trošak svjedoka).

 

3.              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o kazni i trošku postupka. Žalitelj ističe u bitnom, da nije kriv i da činjenična i pravna utvrđenja nisu pravilna i zakonita, a da je pobijana presuda donesena izvan roka, proturječna je razlozima koji nisu niti obrazloženi, kao i razlozi zbog kojih je sud mijenjao činjenični opis djela u odnosu na optužni akt. Navodi da nije odgojen niti je kao starijoj osobi i sredini u kojoj je odgojen nije urođeno da bi ikome psovao majku, a presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na koje je ukazivao - da se događaj zbio na privatnom posjedu zajedničkom prostoru ispred njihovih garaža i to samo između njega i susjeda, pa nije došlo do djela koje narušava javni red i mir. Navedenu odlučnu činjenicu sud nije obrazložio, niti naveo zašto je odbio njegov prijedlog da se provede očevid na tu okolnost, kao što nije niti dao razloge pri odabiru sankcije i njegov prijedlog o ublažavanju kazne. Žalitelj detaljno analizira provedeni postupak i dokaze, ponavlja obranu koju je iznio u postupku i ukazuje da se ne radi o javnom mjestu i da nije došlo remećenja javnog reda i mira, s obzirom da prema aktualnoj sudskoj praksi mora doći do uznemiravanja drugih osoba što ove prilike nije bio slučaj, a da su činjenice pravilno utvrđene bilo bi očito dfa se radi o međususjedskom verbalnom sukobu, dok se ovakvom odlukom samo pogoduje susjedu koji dobiva krila za daljnje provokacije. Sud također nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti, njegovu nekažnjavanost i teško zdravstveno stanje, u kojem slučaju je bilo mjesta za oslobođenje od kazne, pa zbog svih navedenih razloga predlaže da se njega oslobodi optužbe, odnosno podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

.

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

             

6.              U odnosu na žalbene navode koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama pa tako i u odnosu na javnost mjesta događaja, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

              Što se tiče žalbenog navoda da je sud prvog stupnja izmijenio činjenični opis iz optužnog prijedloga, ističe se da je usporedbom činjeničnih opisa utvrđeno da je prvostupanjski sud smanjio činjenični opis ispuštajući nepotrebni „pravni balast“ u okviru kojeg je tužitelj opisivao kontekst i razloge događaja te sadržaj psovki. Ističe se da je sud ovlašten u okviru u okviru iste radnje i događaja precizirati, pročistiti i prilagoditi činjenični opis, te je sud prvog stupnja opravdano ispustio nepotrebni dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga koji zapravo čini biće djela – fizički napad tijekom prepirke hvatanjem za ruku i odgurivanje, a koji opis djela je u presudi identičan kao i u optužnom prijedlogu, te ga je  proglasio krivim za nedvojbeno utvrđeni dio inkriminacije.

              Što se tiče roka iz članka 184. stavka 1. Prekršajnog zakona (objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku mjesec dana nakon objave), ističe se da je odluka objavljena 21. srpnja 2020., a iz statističkog izvješća sustava E-spis za navedeni predmet ovaj sud je utvrdio da je odluka otpremeljena 24. srpnja 2020. Činjenica da je pobijana presuda uručena žalitelju u studenom iste godine, ne utječe na zakonitost postupanja, pri čemu se dodatno ukazuje da se radi o instruktivnom roku kod kojeg niti prekoračenje roka ne dovodi do nepravilnosti same odluke.

 

7.              Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka – B. M. i D. M. te čitanja dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi međusobno suprostavljenih iskaza, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

Što se tiče pitanja javnosti mjesta događaja kao obilježja prekršaja, ističe se da je u postupku utvrđeno da se događaj odigrao ispred garaža u blizini stambene zgrade, a kako je i tužitelj opisao mjesto događaja. Iz cijelog provedenog postupka dakle proizlazi da se radi o prostoru koji je neposredno povezan s cestom - prilaznim kolnikom stambenim zgradama i koji prostor niti na koji način nije fizički odvojen od prilaznog kolnika (ogradom, živicom, rubnim kamenom i sl...), pa bez obzira na pitanje u čijem je vlasništvu stambena zgrada, garaže i prostor ispred garaža, mjesto počinjenja prekršaja s obzirom na sve okolnosti ima obilježja javnog mjesta i potreban element javnosti.

U ovom slučaju mjesto događaja nije tzv. fiktivno javno mjesto (kao što su dvorišta privatnih kuća, balkoni...), već mjesto počinjenja prekršaja ima obilježja tzv. realnog javnog mjesta, odnosno neograničeno otvorenog javnog mjesta koje je dostupno građanima, te stoga nije potrebno provoditi dokaze za utvrđenje konkretne prisutnosti građana ili njihove uznemirenosti.

 

8.               Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, pa nije smatrao potrebnim provesti i druge dokaze, u obrazloženju presude je dao ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da su ostvarena zakonska obilježja prekršaja. Nadalje, analizirajući u cjelini događaj, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog da okrivljenikovo ponašanje predstavlja narušavanje javnog reda i mira, koji zaključak je sud prvog stupnja zadovoljavajuće obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

              Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da bi uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

9              Nadalje, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i u odnosu na odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

U konkretnom slučaju ovaj sud je uzeo u obzir i činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Imajući na umu da okrivljeniku nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.  

 

10.              Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu kaznu primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja, uz novčanu kaznu u rasponu propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a po ocjeni ovog suda,  imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena.

Ovaj sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer su sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika standardne olakotne okolnosti, a nikako posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi ovaj sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna unutar zakonskih okvira je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.             

 

11.              U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud u svojoj odluci trebao okrivljenika osloboditi od kazne, ističe se da u smislu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može počinitelja osloboditi od kazne ukoliko se ispune određeni uvjeti (kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu…).

Dakle, predviđena je mogućnost za eventualno fakultativno oslobođenje od kazne, a nikako ne izrijekom propisana obveza suda da u slučaju postojanja zakonskih osnova počinitelja obavezno oslobodi od kazne, s time da niti jedna od navedenih osnova za oslobođenje od kazne ne proizlazi iz provedenog postupka.

 

12.              Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

13.              Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim mu troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao istog na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu 200,00 kuna su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju žalitelja, a putni troškovi svjedokinje koja je iz mjesta prebivališta po pozivu pristupila na sudsko ročište su određeni sukladno odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“, broj: 126/03) i predujmljeni od strane prvostupanjskog suda, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim. Treba istaknuti da žalitelj uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali da dosuđene mu troškove ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji, zbog kojeg razloga bi eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

 

14.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan  naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

 

15.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

                                                           

Zapisničar:                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r                                                               Goranka Ratković, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.