Poslovni broj: Usž-4027/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Babić d.o.o., Split, Put Plokita 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi ovrhe poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-749/2022-6 od 26. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-749/2022-6 od 26. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/21-01/188, urbroj: 513-04-22- 2 od 2. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-415-02/12-001/1515, urbroj: 513-07-17- 01/21-11 od 23. veljače 2021. te nalaganjem tuženiku da tužitelju izvrši povrat iznosa od 43.124,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 2. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi kojim je u ponovnom postupku tužitelju utvrđen iznos duga na dan 3. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 43.124,30 kn (glavnica i kamata) te je utvrđeno da je taj dug naplaćen od tužitelja.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom ističe da se Upravni sud u Splitu bavi rješenjem od 2021. koje se odnosi na činjeničnu i pravnu situaciju iz 2012., koja je bila sadržana u poništenom rješenju od 3. svibnja 2012. Smatra da je osporena presuda stala na zaštitu nezakonitog postupanja upravnih tijela, eliminirajući time ranije pravomoćne presude Upravnog suda u Osijeku i Upravnog suda u Splitu kojima su poništena rješenja tuženika zbog nezakonitosti. Navodi da se pozivao na svoje poslovanje, da nije imao nikakvih dugovanja te da mu je prisilno skinut novac. Predlaže da se poništi osporena presuda i usvoji tužbeni zahtjev te da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio dogovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ranijim rješenjem o ovrsi od 3. svibnja 2012. naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika, a zbog neplaćanja poreza i doprinosa. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a rješenjem tuženika od 28. lipnja 2019. poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi te je predmet vraćen na ponovni postupak s obrazloženjem da spisu predmeta ne prileže ovršne isprave kojima je tužitelju utvrđen dug, na koje se prvostupanjsko tijelo poziva u obrazloženju rješenja.

8. U ponovnom postupku, prvostupanjsko je tijelo postupilo po uputi iz ranijeg rješenja tuženika te je donijelo ovdje osporeno rješenje o ovrsi, navodeći da tužitelj temelju ovršnih isprava duguje 43.124,30 kn. S obzirom da žalba izjavljena protiv ranijeg prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 3. svibnja 2012. nije odgađala provedbu ovrhe to je porezni dug prisilno naplaćen od tužitelja, što je i konstatirano u rješenju o ovrsi.

9. Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. do 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, a odredbom članka 141. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi.

10. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo postupilo u ponovnom postupku u skladu s uputama iz ranijeg rješenja tuženika od 28. lipnja 2019., a kako tužitelj ničim ne dokazuje da nije imao porezni dug iskazan u rješenju od 3. svibnja 2012. i da bi bio manji od utvrđenog duga, a koji je prisilno naplaćen, osnovano prvostupanjski sud smatra da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

11. Neosnovano je pozivanje tužitelja na presude drugih upravnih sudova jer se ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju.

12. Ovaj Sud ocjenjuje da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

12. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković