Poslovni broj: Usž-230/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2084/2023-4 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2084/2023-4 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/22-01/177, urbroj: 513-04-23-2 od 3. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-416-02/2022-06/72, urbroj: 513-07-13/2022-01 od 14. rujna 2022. kao i podredni tužbeni zahtjev da se naloži nadležnom tijelu da provede ponovni postupak te donese novi upravni akt koji će biti temeljen na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te na pravilno izvedenom zaključku iz tako utvrđenih činjenica.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je u predmetnom slučaju zastara nastupila prije upisa založnog prava. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da tužiteljica navodi da je predmetno dugovanje zastarjelo prije donošenja rješenja o osiguranju založnog prava, već tužiteljica smatra da je zastara nastupila prije upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi. Ističe da je od trenutka donošenja rješenja o osiguranju pa do uknjižbe založnog prava u zemljišnoj knjizi prošlo više od godinu dana te je u tom razdoblju nastupila zastara duga. Smatra da založno pravo proizvodi pravne učinke od trenutka upisa u zemljišne knjige, a ne od donošenja rješenja o osiguranju, stoga je trebalo razmotriti prigovor tužiteljice o nastupu zastare. Ističe da pravni učinci založnog prava nastupaju uknjižbom te da je zastara nastupila prije upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi, stoga smatra da se porezno tijelo ne može namiriti iz opterećene stvari. Prigovara što prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo navod tužiteljice da je Općim poreznim zakonom propisano da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari, pa s obzirom da je nesporno da je tražbina po osnovi kamata zastarjela smatra da se taj iznos duga ne može namiriti iz opterećene stvari. Predlaže da Sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloge na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužiteljice od 17. svibnja 2017. kojim je tražila otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi doprinosa utvrđenih u razdoblju od 2004. do 2008. godine. Nadalje, proizlazi da je predmetni dug osiguran založnim pravom na nekretnini tužiteljice rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr- 1541/09 od 19. listopada 2009. te je isto upisano u javne knjige.

7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.

8. Naime, nije sporno da su predmetna dugovanja osigurana založnim pravom na nekretnini tužiteljice i upisana u javne knjige radi osiguranja naplate duga doprinosa u korist tuženika.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni dug po osnovi glavnice jer je naplata prava osigurana založnim pravom upisanim u javne knjige, pa je stoga zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan.

10. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na nekretnini više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu glavnice duga po osnovi doprinosa niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne iz druge imovine.

11. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je predmetno potraživanje zastarjelo prije donošenja rješenja o osiguranju založnim pravom s obzirom da računajući od 1. siječnja 2005. nije protekao petogodišnji zastarni rok sukladno Zakonu o doprinosima („Narodne novine“ 84/08.) i ranije važećeg propisa.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo utvrdilo da za glavnicu duga doprinosa nije nastupila zastara prava na naplatu s obzirom da je dug doprinosa osiguran založnim pravom na nekretnini tužiteljice, a u odnosu na navod tužiteljice ističe se da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti iz opterećene stvari.

13. Slijedom navedenog navodi žalbe istovjetni navodima tužbe ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković