Poslovni broj: Usž-1479/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3457/2023-9 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BG iz [adresa] i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3457/2023-9 od 10. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3457/2023-9 od 10. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/23-02/71, urbroj: 511-01-158-23-5 od 4. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, klasa: UP/I-114-04/23-02/186, urbroj: 511-01-158-23-9 od 9. svibnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude), dok je rješenjem istog broja i datuma odbijen prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe.

2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbi u bitnom navodi da ga je prvostupanjski sud neosnovano odbio saslušati jer bi u svom iskazu razjasnio sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Takvim postupanjem prvostupanjski sud mu je onemogućio sudjelovanje u postupku i zaštitu njihovih prava i interesa. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, sve bitne činjenice nisu utvrđene na pravilan i vjerodostojan način, a prvostupanjski sud je presudu temeljio isključivo na stanju spisa koji je prethodio ovom postupku. Prvostupanjski sud je također neosnovano odbio saslušanje svjedoka koji bi sudu dodatno rasvijetlili tijek događaja. Ističe da se protiv njega za isti događaj vodi i kazneni postupak u kojem svjedoci ne iskazuju identično kao u postupku pred tijelom koje je donijelo pobijano rješenje, a koji iskazi bacaju sasvim drugačiju sliku na događaj zbog kojeg je njemu prestala državna služba. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja naveo da je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari te se detaljno očitovao vezano i za u žalbi iznesene navode. Razlozi o vjerodostojnosti pojedinih dokaza koji su analizirani, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, jasno su i potpuno obrazloženi, a također je obrazloženo zbog čega je primijenjena odredba materijalnog prava kojom su propisane teže povrede službene dužnosti koje su tužitelju stavljene na teret te su tvrdnje tužitelja da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u potpunosti neosnovane. Tuženik u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima i odgovoru na tužbu kao i na ročištu pred prvostupanjskim sudom te drži da je osporavana presuda zakonito donijeta uz detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje pa predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak, u kojem je utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je dana 12. ožujka 2022. oko 16:30 sati na adresi prebivališta u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, zajedno s OG fizički napao i prijetio smrću LG tako što je za vrijeme dok je OG, HG gumenom policijskom palicom udario u predjelu glave, uslijed čega je isti pao na pod, prišao HG i dlanom ruke ga udario u predjelu lica glave potom mu skinuo jaknu i iz džepa mu izvadio mobilne telefone pritom prijeteći HG smrću, a potom mu skinuo kapu s glave i vestu te ga polio po glavi i odjeći nepoznatom gustom tekućinom, potom zapaljenom cigaretom i upaljačem koje je držao u blizini HG istome prijetio da će ga zapaliti, da bi potom tjelesnom snagom natjerao HG da popije sirovo jaje, tablete i rakiju, iako mu je HG rekao da boluje od astme i plućne bolesti, a potom ga nastavio maltretirati i udarati po tijelu zapovjedivši mu pritom da klekne ispred OG te mu ponovno zaprijetio da će ga poprskati tzv. "peper sprejom" nakon čega je HG pao na pod i počeo nekontrolirano kašljati, uslijed čega je BG pozvao mjesnog svećenika IG, a potom i hitnu medicinsku pomoć koja je odvezla HG u KB Dubrava.

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo, zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teške povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski upravni sud, kao i tuženik, te prvostupanjski disciplinski sud, na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa, te da je tužitelju za počinjenje istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

11. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da mu prvostupanjski sud nije dao mogućnost da se izjasni o činjenicama i dokazima na kojima temelji pobijanu presudu budući da je prvostupanjski sud održao usmenu raspravu 17. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari te je pritom naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.

13. Stoga tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanje njega i svjedoka počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.

14. Naime, prvostupanjski sud ovlašten je odlučivati koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz tužiteljevog prava predlaganja dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, obrazloživši da u tužbi nije specificirano na koje konkretno okolnosti bi trebalo saslušati tužitelja, a niti je konkretizirano koje svjedoke i na koje okolnosti je potrebno saslušati, a uzimajući u obzir da su isti već ispitivani tijekom disciplinskog postupka.

15. Prema ocjeni ovoga Suda žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim sudom, o kojima su se prvostupanjski disciplinski sud, tuženik i prvostupanjski sud detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

17. Treba napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno postupio i kada je odbio prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe, a tužitelj iako navodi da podnosi žalbu i protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodni učinak tužbe, u žalbi ne iznosi razloge u tom smislu, a niti konkretno prigovara rješenju kojim je odbijen navedeni prjiedlog.

18. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu protiv presude i rješenja odbiti kao neosnovanu.

19. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić