REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-87/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., OIB: 53883696257, Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 263,00 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/2024-23 od 6. prosinca 2024., 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/2024-23 od 6. prosinca 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 263,70 EUR s kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/2024-23 od 6. prosinca 2024. u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 354,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 220,30 EUR zajedeno sa zatraženim kamatama na taj trošak.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/2024-23 od 6. prosinca 2024. u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16. listopada 2023. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno: „Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 309,72 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 16. listopada 2023. pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana 1. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 160,52 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 6.prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. godine pa do isplate, u roku od 15 dana. III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 128,12 EUR-a.“

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da iako je među strankama sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova i visina tuženog zahtjeva da je u bitnom sporna samo visina radnog sata tužitelja. Utvrđuje da je na temelju odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), BC kao ustupitelj, ustupila tužitelju, kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa br. 486/01/01 za popravak vozila u iznosu od 263,70 EUR, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika. Nadalje navodi da je sud stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja. Uvidom u kalkulaciju izračuna cijena utvrđeno je da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu s time, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj traži prema cjeniku iznos od 263,70 EUR, s obzirom na valjani ugovor o cesiji. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke III. izreke presude, navodeći da je pogrešan pristup prvostupanjskog suda kada tužitelju ne priznaje trošak za pristup na ročište za objavu, na koji trošak ima pravo na temelju odredbe Tbr. 9. t. 3. Tarife. Dostavlja sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odluku poslovni broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023. Predlaže da mu se dosudi trošak pristupa na ročište za objavu, kao i trošak ranije žalbe u postupku, te postavlja zahtjev za troškove žalbe, zajedno sa sudskom pristojbom na žalbu u ukupnom iznosu od 104,67 EUR.

4. Tuženik podnosi žalbu pobijajući točke I. i II. izreke presude radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila parničnog postupka. U bitnom navodi da je sud počinio više bitnih povreda postupka, prvenstveno jer je nakon ukidnog rješenja samo zakazao glavnu raspravu suprotno odredbi čl. 377. st. 1. ZPP-a, nadalje prekoračen je tužbeni zahtjev jer je tužitelj tražio 263,70 EUR, dok je u točki I. izreke dosuđen iznos od 309,72 EUR. Ponavlja da prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze, analizira pravo na povećanu cijenu satnice te da se na ovaj način pogoduje povećanju cijena popravka vozila. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe u iznosu od 78,23 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Nakon što je ispitao presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te je i prekoračen tužbeni zahtjev, međutim, navedene nedostatke moguće je otkloniti u ovom žalbenom postupku, što je i učinio ovaj sud drugog stupnja postupajući u skladu s odredbom čl. 373.a st. 1. t. 2. u vezi sa st. 3. ZPP-a. Naime, navedenim odredbama je propisano da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ovoga Zakona (st. 3.).

7. Prvenstveno, za navesti je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Ako je prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, ovdje konkretno dosuđen iznos od 309,72 EUR, dok je tražen iznos od 263,70 EUR, to je valjalo ovim rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev za iznos od 46,02 EUR, na temelju odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a.

8. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. U sporovima male vrijednosti presuda se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona. Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

9. Odlukom ovog suda poslovni broj Pž-3014/2024-2 od 26. rujna 2024. je ukinuta ranija odluka prvostupanjskog suda poslovni broj P-130/2024-8 od 7. lipnja 2024., s jasnom uputom da se otklone bitne povrede postupka, ocijene dokazi uz napomenu prvostupanjskom sudu da kada će odlučivati o troškovima cjelokupnog postupka da je dužan voditi računa na stranke čiji je punomoćnik pristupio na ročište za objavu presude imaju pravo na taj trošak. To sve u skladu s iznesenim zauzetim stajalištem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/2022.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je 3. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], marke Audi A3 Limosine (8VS), u vlasništvu BC pa je tuženik dužan tu štetu nadoknaditi prema polici osiguranja štetnika i u skladu s odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/20.), te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). Oštećenik BC je prijavila štetni događaj tuženiku, te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest oštećeniku o izvršenoj uplati štete u iznosu od 1.928,91 EUR, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. BC popravila je vozilo kod tužitelja koji je auto servis čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), i koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, te je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun popravka broj 486/01/01, a koji račun u iznosu od 2.912,61 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku e-mailom, a koji je odgovorio također e-mailom u kojem je ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.928,91 EUR. Razliku u iznosu od 263,70 EUR tuženik nije platio jer tu razliku u cijeni rada ne priznaje. BC kao vlasnica popravljenog vozila (ustupitelj) te tužitelj (primatelj) sklopili su 31. listopada 2023. ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 263,70 EUR na primatelja, te su ustupitelj i primatelj potraživanja o sklopljenom ugovoru obavijestili zajedničkim podneskom tuženika, čime da je potraživanje sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima prešlo na ovdje tužitelja. Službena cijena sata rada tužiteljeve radionice iznosi 42,11 EUR plus PDV. Tužitelj ima izračunatu cijenu sata rada prema metodi odobrenoj od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a čije odobrenje je zatražila Hrvatska gospodarska komora, te da se metoda izračuna bazira na bilanci troškova društva iz prethodne godine.

11. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je oštećenica, ustupitelj tražbine, imala sklopljenu Policu kasko osiguranja za cestovna vozila, i to puno kasko osiguranje, dok iz Uvjeta ne proizlazi da tuženik nije dužan isplatiti osigurninu zbog određenih uvjeta ili okolnosti navedenih u polici osiguranja. Prema potvrdi o provedenom plaćanju utvrđeno je da je tuženik isplatio štetu tužitelju u iznosu od 1.578,91 EUR, a oštećenik BC iznos od 350,00 EUR, odnosno sveukupno iznos od 1.928,91 EUR, dok je račun tužitelja broj 486/01/01 koji je izdao za vozilo oštećenika BC na temelju izvida štete tuženik broj 11-00-650871-23, u iznosu od 2.192,61 EUR iz kojeg proizlazi cijena sata rada tužitelja u iznosu od 42,11 EUR. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da prema Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 31. listopada 2023. proizlazi da je sklopljen između BC kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 263,70 EUR, prema računu popravka za štetu broj 486/01/01 u ukupnom iznosu od 2.192,61 EUR na temelju izvida štete tuženika broj 11-00-650871-2023. Nadalje, da je tuženik po računu broj 486/01/01 podmirio nesporni iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od 1.928,91 EUR, čime da nije podmirio iznos od 263,70 EUR. Ustupitelj je primatelju prenio svoje potraživanje prema tuženiku u iznosu od 263,70 EUR.

12. Pravilan stav iznosi prvostupanjski sud da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima. Prema uvjetima osiguranja čl. 21. 1.3. Uvjeta popravak vozila može se izvršiti u najbližem servisu mjestu nesreće ili u mjestu prebivališta osiguranja. Nadalje, prema čl. 21. Uvjeta kod oštećenja vozila visina štete (djelomična šteta) koju je dužan isplatiti osiguravatelj je upravo prema visini troškova popravka, stoga je pravilno tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak popravka rada prema satnici tužitelja. Uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu s brojem radnih sati i satnicom. Ustupitelj, oštećenica BC je prenijela svoje potraživanje prema tuženiku u iznosu od 263,70 EUR, u skladu s odredbom čl. 80. ZOO-a koje proizlazi iz tuženikove ugovorne obaveze kasko osiguranja.

13. Stoga je valjalo potvrditi točku I. izreke prvostupanjske odluke za iznos od 263,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini kako je to određeno u izreci prvostupanjske presude.

14. U odnosu na odluku o troškovima postupka, na što se žale obje stranke, prvenstveno je za navesti da iznosi navedeni u izreci odluke i obrazloženju nisu isti pa je valjalo ponovno odlučiti i o troškovima postupka.

15. Tužitelju osnovano pripada trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), u skladu s vrijednosti predmeta spora (263,70 EUR), i to na ime sastava tužbe 25 bodova prema Tbr. 8/1, sastav podneska od 19. veljače 2024. 25 bodova prema Tbr. 8/1, trošak pristupa na ročište 8. svibnja 2024. 25 bodova prema Tbr. 9/1, trošak pristupa na ročište za objavu 7. lipnja 2024. 12,5 bodova prema Tbr. 9/3, trošak žalbe na odluku o troškovima postupka iz presude od 7. lipnja 2024. 12,5 bodova prema Tbr. 10/4, nadalje, pristup na ročište 25. studenog 2024. 12,5 bodova prema Tbr. 9/2, te trošak pristupa na objavu presude 6. prosinca 2024. 12,5 bodova prema Tbr. 9/3, te trošak žalbe na odluku o troškovima postupka iz presude od 6. prosinca 2024. 12,5 bodova prema Tbr. 10/4, što iznosi 137,5 bodova prema 1 bod = 2,00 EUR iznosi 275,00 EUR. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznos od 79,62 EUR. Dakle, valjalo je priznati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 354,62 EUR. Tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za iznos od 220,30 EUR kao previsoko postavljenim (zatraženo troškovnicima iznos od 470,25 EUR i iznos od 104,67 EUR). Stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka iz točaka II. i III. izreke prvostupanjske odluke i odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Cvitković