REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-86/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-577/2022-2 od 20. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Zlataru poslovni broj Pr-62/2020 od 13. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 2.100,00 kuna sa zateznim kamatama i tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove.

2.1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3323/2022-2 od 14. rujna 2022. zbog pravnih pitanja:

„1. Može li se drugo (kasnije) mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019. primjenjivati isključivo na slučajeve koji će se dogoditi nakon 4. veljače 2019. odnosno treba li na ovu pravnu situaciju primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme za koje tužitelj traži terenski dodatak?

2. Ovisi li pravo na naknadu za rad na terenu o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema ili mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti i to u paušalnom iznosu, a ne u iznosu dodatnih troškova?

3. Ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje Republike Slovenije i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava I policijskih postaja (NN 117/11, 50/14)?“.

2.2. Tužitelj u reviziji osporava pravna shvaćanja drugostupanjskoga suda glede primjene materijalnoga prava u vezi s citiranim revizijskom pitanjima i predlaže ovome sudu da preinači nižestupanjske odluke ili da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj po dopuštenju i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojih mu je revizija dopuštena.

5. Revizija je neosnovana.

6.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu za vrijeme rada na graničnom prijelazu Sutla-Rogatec u srpnju 2016.

6.2. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28. srpnja 2012. raspoređen na radno mjesto policijskoga službenika interventne jedinice policije u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Interventna jedinica policije Zlatar,

- da mu je nalogom od 20. lipnja 2016. naloženo obavljanje poslova radnoga mjesta policijskog službenika za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Macelj od 1. do 31. srpnja 2016.,

- da je tužitelj u tom razdoblju prema rasporedu rada redovno službu obavljao na graničnom prijelazu Hum na Sutli – Rogatec koji je u nadležnosti Postaje granične policije Macelj,

- da se postaja granične policije Macelj i Postaja interventne jedinice policije Zlatar nalaze unutar iste policijske uprave, te da je područje PU krapinsko-zagorske mjesto rada policijskih službenika te policijske uprave,

- da je udaljenost od granične crte do mjesta obavljanja granične kontrole na GP Hum na Sutli – Rogatec 18 metara,

- da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 104/13 - dalje: KU/13), u članku 56., regulira pravo na terenski dodatak i to tako da uvjetuju pravo na isplatu terenskog dodatka radom dužim od osam sati izvan stalnoga mjesta rada i izvan mjesta stalnoga boravka,

- da tužitelj, kada radi na području Republike Slovenije, radi izvan mjesta svojega stalnog boravka te stvarno obavlja poslove izvan stalnoga mjesta rada, odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen,

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 22. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, u svezi s čl. 56. KU, prema kojem službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnoga prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,91 Eur/150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju,

- da je Zajednička komisija 11. studenoga 2016. dala tumačenje da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnoga mjesta rada,

- da tužitelju u utuženom razdoblju dnevnica niti terenski dodatak nisu isplaćivani,

- da je kod tužitelja za vrijeme obavljanja poslova granične kontrole u utuženom razdoblju postojalo specifično ograničenje tijekom svakodnevnoga rada, odnosno nemogućnost samostalnoga kretanja na području druge države gdje je tužitelj upućen na rad, ali da tužitelj tijekom utuženoga razdoblja nije imao ni troškove smještaja te su mu, prilikom obavljanja službe, troškovi prijevoza isplaćivani prema stvarnim troškovima koje je imao, a tužitelj je tijekom obavljanja službe mogao koristiti kuhinju, donijeti hranu od kuće, kupiti ju ili naručiti iz restorana pa nije imao niti povećanih troškova za prehranu.

6.3. Prvostupanjski sud zaključuje, s čime je drugostupanjski sud suglasan, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni posebni uvjeti za priznavanje dodatka za rad na terenu na temelju članka 56. KU/13. To iz razloga što prema Sporazumu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije (Narodne novine br. 2/2004) u skladu s kojim je sklopljen Dogovor između dviju Vlada o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole proizlazi da policijski službenik koji obavlja kontrolu na navedenim graničnim prijelazima obavlja poslove radnoga mjesta na koje je raspoređen i to mjesto predstavlja njegovo mjesto i područje rada. U odnosu na Tumačenje 7/55 sudovi zaključuju da se isto ne može primijeniti, jer se navedeno tumačenje odnosi na rad namještenika na Graničnom prijelazu Dobova koje se nalazi na oko 300 metara udaljenosti od granične crte Republike Hrvatske do mjesta obavljanja granične kontrole, te do kojeg službenik na putu provodi između 4 do 12 sati i dio je druge granično-ustrojstvene jedinice-PGP Zagreb pa se to tumačenje ne može primijeniti na konkretan slučaj jer je za vrijeme važenja kasnijega Kolektivnog ugovora (iz 2017.), doneseno obvezatno tumačenje odredbe članka 101. toga KU od 14. lipnja 2018., a prema kojem važeći Kolektivni ugovor nema odredbu koja predviđa obvezu primjena tumačenja koje je prethodna Zajednička komisija dala za prethodni Kolektivni ugovor, s time što se i navedeno tumačenje izričito odnosi na rad namještenika na Graničnom prijelazu Dobova i na potpuno drugačiju činjeničnu osnovu od ove, pa je nebitno za ovaj postupak.

7. Ovaj se sud, odgovarajući na ista revizijska pitanja, u činjenično i pravno identičnoj situaciji, izjasnio:

- da odgovor na prvo citirano revizijsko pitanje glasi:

„Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen na temelju posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.“

- da odgovor na drugo i treće revizijsko pitanje glasi:

„Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave zagrebačke, obuhvaća područje graničnog prijelaza Obrežje te predstavlja zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.“

6.5. Citirani su odgovori u navedenoj presudi obrazloženi kako slijedi:

„Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru države granice ("Narodne novine", broj 83/13 i 27/16 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, u skladu s međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

Tim je Sporazumom, u čl. 2. st. 1., ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl.1. Sporazuma).

Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog čl. službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelaz u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet Hum na Sutli – Rogatec, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).

Prema čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'', broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj osnivaju se Policijska postaja Zabok, Policijska postaja Donja Stubica, Policijska postaja Klanjec, Policijska postaja Krapina, Policijska postaja Pregrada, Policijska postaja Zlatar Bistrica, Postaja granične policije Macelj i Postaja prometne policije Krapina. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije Macelj je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa], nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

Pod pojmom „stalno mjesto rada“ prema odredbi čl. 50. st. 2. KU podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice, u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Hum na Sutli – Rogatec.

Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljao poslove policijskih službenika za graničnu kontrolu na zajedničkom graničnom prijelazu koje pokriva Policijska uprava krapinsko-zagorska, Postaja granične policije Macelj i to GP Hum na Sutli – Rogatec, na kojemu se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen. Pritom se tužitelj pozva na odredbe čl. 56 KU/13 kojom je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir te utvrđene činjenice u postupku koji je prethodio revizijskom, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije Macelj, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP Hum na Sutli – Rogatec, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji, radio na stalnom mjestu rada obavljajući poslove svojega radnog mjesta na koje je raspoređen jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen pa predstavlja njegovo mjesto i područje rada te se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Macelju, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegova radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

U tom smislu valja još istaknuti i da tužitelj u konkretnom slučaju nije bio upućen na rad u Republiku Sloveniju. Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelji, zbog činjenice da stalno mjesto njihovog rada obuhvaća i područje druge države, nisu upućeni na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već su raspoređeni na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev- 1206/22 od 17. siječnja 2023. i Rev-1284/22-3 od 31. siječnja 2023.).

Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već u bitnom podudarnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56 KU/13, zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

Pri tome pravilno sud drugoga stupnja ne primjenjuje Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i čl. 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju. To iz razloga što je ovo Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj, Postaji granične policije Macelj, graničnom prijelazu Hum na Sutli - Rogatec. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i čl. 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.“

8. Kako je predmetna drugostupanjska presuda glede primjene materijalnoga prava u vezi s revizijskim pitanjima u potpunosti utemeljena na pravnim shvaćanjima odnosno odgovorima na pitanja o kojima se ovaj sud već izjasnio, kako je to prethodno navedeno, valjalo je na temelju članka 393. stavka 1. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek