Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ob-14/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Đurđevac, Ljudevita Gaja 6, Đurđevac, OIB: 52966791065, kojeg zastupa v.d. voditelja VN, mag. iur., protiv protustranki: 1. AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici i 2. NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica u Koprivnici, uz sudjelovanje mlt. IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa poseban skrbnik JN, dipl.iur., zaposlenik Centra za posebno skrbništvo Podružnica Virovitica, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbama 1. i 2. protustranki protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu R1 Ob-1170/2023-49 od 27. ožujka 2025., dana 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. i 2. protustranki kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-1170/2023-49 od 27. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke roditelji – ovdje 1. i 2. protustranke, lišeni su prava na roditeljsku skrb u pogledu sedmero mlt. djece, dok je pod točkom II. izreke 2. protustranci određeno pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. IN i EN, jednom mjesečno po prethodnoj najavi, u trajanju od jednog sata, u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral Split.

2. Protiv navedenog rješenja suda prvog stupnja, žalbu je podnijela 1. protustranka pobijajući ga zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje, podredno da pobijano rješenje preinači.

3. Žalbu je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja podnijela i 2. protustranka, također zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima te odbije predlagatelja s prijedlogom za lišenje roditeljske skrbi, podredno rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe 1. i 2. protustranki nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je ovog žalbenog postupka ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja kojim su 1. i 2. protustranke lišene prava na roditeljsku skrb i određen način ostvarivanja osobnih odnosa 2. protustranke s dvoje najstarije djece.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je prijedlog predlagatelja i 1. i 2. protustranku lišio prava na roditeljsku skrb ocjenjujući na temelju zaključka stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đurđevac, mišljenja psihologa, kao i uvida u izvješće o sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad, socijalne anamneze, kao i svih ostalih dokaza koji prileže spisu, da bi povratak mlt. djece u obitelj roditelja bio visoko ugrožavajući prvenstveno zbog više rizika na strani roditelja pa da bi prije svega povratak u obitelj predstavljao opasnost za razvoj, zdravlje i život djece.

9. Prema odredbi članka 170. ObZ sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava i grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, a člankom 171. ObZ propisane su posebne pretpostavke, izvan navedenih, za lišenje prava na roditeljsku skrb.

9.1. Postupak radi lišenja prava na roditeljsku skrb je složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih interesa djeteta.

9.2. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranki na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

10. U konkretnom slučaju, i prema mišljenju ovoga suda, a protivno žalbenim navodima protustranki, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 171. ObZ za lišenje prava na roditeljsku skrb kada je u provedenom postupku utvrdio da 1. i 2. protustranke zbog svojeg dosadašnjeg načina života i društveno neprihvatljivih oblika ponašanja, nisu u mogućnosti trajno osigurati za djecu stabilne i sigurne uvjete u obitelji, zatim da su oboje od djetinjstva, odnosno od razdoblja maloljetništva, bili skloni višekratnom činjenju kaznenih djela i prekršaja, da je 2. protustranka nasilje birala kao prihvatljivu metodu rješavanja osam konflikata u odnosu sa 1. protustrankom, te da su oboje takvim načinom života ugrozili razvoj i odrastanje svoje djece, osobito jer su doveli djecu u situaciju da ista uz sebe nemaju dostupnog ni jednog roditelja koji će skrbiti o njima. Također, da kod obje protustranke nijedna dosadašnja mjera i intervencija svih tijela zajedno nije doprinijela njihovoj trajnoj pozitivnoj promjeni u ponašanju. 1. protustranka da je zanemarila i tjelesnim kažnjavanjem ozbiljno ugrozila život, zdravlje i dobrobit svoje djece te trajno narušila svoj odnos s djecom, zbog čega joj se više ne može dati povjerenje da će primjereno skrbiti o djeci te štititi njihova prava i interese, a na strani 2. protustranke, uz ranije obrasce nasilnog i devijantnog ponašanja te otežano snalaženje u skrbi o većem broju djece, da aktualno postoje zapreke da ostvaruje skrb o djeci zbog izdržavanja zatvorske kazne, te da su protustranke svojim postupcima dovele djecu u vrlo nesiguran položaj ne promišljajući unaprijed o budućnosti svoje djece i njihovoj dobrobiti.

11. Imajući u vidu navedeno, u odnosu na žalbene navode protustranaka valja istaknuti kako ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je s jedne strane protustrankama oduzeto pravo na roditeljsku skrb iz razloga što na njihovoj strani ne postoje ni osobni niti okolinski uvjeti da im djeca budu povjerena na svakodnevnu skrb, te iako verbaliziraju želju da djeca žive s njima i o njima skrbe, nekritični su prema vlastitim roditeljskim kompetencijama.

12. Naime, prema članku 84. ObZ dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje, ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama, dok s druge strane roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, kako je to propisano člankom 91. stavak 1. ObZ. Roditelji su dužni zaštititi osobna prava djeteta i to prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu (članak 92. ObZ), dužni su i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te čuvati i njegovati dijete i skrbiti o njegovim potrebama, dužni su štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba (članak 93. ObZ).

12.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je, suprotno shvaćanju 1. i 2. protustranki, utvrdio da nijedna dosadašnja mjera i intervencija svih tijela zajedno nije doprinijela njihovoj trajnoj pozitivnoj promjeni u ponašanju, pa stoga neosnovano protustranke tvrde da je izrečena mjera preuranjena i prestroga, jer ranije izrečene mjere (mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djeci, mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, mjera stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju skrbi o djetetu) nisu na odgovarajući način dovele do promjene u postupanju roditelja djece, pa tako nisu ni stvoreni uvjeti u kojima bi djeca bila zaštićena u biološkoj obitelji u skladu s citiranim odredbama.

12.2. Istaći je da prije svega dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima u roditeljskom okruženju i sasvim sigurno je da je interes djeteta upravo taj, a tek ako roditelj zlorabi ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava na način da ugrožava njegov tjelesni i duševni razvoj, samo u tom slučaju se može govoriti o zlorabi, odnosno grubom kršenju roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava, a što su pretpostavke za lišenje prava na roditeljsku skrb. Pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja.

12.3. Dakle, prilikom donošenja odluka koje se tiču djeteta, sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kako je to propisano člankom 5. stavkom 1. ObZ. U konkretnom slučaju ocjena je prvostupanjskog suda da sve činjenice utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. djece potrebno prihvatiti prijedlog predlagatelja da se roditelje liši prava na roditeljsku skrb, s obzirom na postojanje više rizika na strani roditelja zbog čega da bi povratak djece u obitelj predstavljao opasnost za njihov razvoj, zdravlje i život.

12.4. Stoga, uzme li se u obzir velik broj rizika na strani roditelja koji ugrožavaju sigurnost i dobrobit mlt. djece, te da roditelji nisu pokazali spremnost za preuzimanje odgovorne skrbi o djeci, uz izostanak roditeljskih kompetencija i snaga, povratak djece u primarnu obitelj i prema ocjeni ovog suda predstavljao bi ozbiljnu opasnost za život, zdravlje i razvoj mlt. djece.

13. U konkretnom slučaju žalitelji pokušavaju prikazati kako žele brinuti o djeci, međutim, oni to svojim ponašanjem ne potkrjepljuju, budući da je u postupku pred sudom prvog stupnja neprijeporno utvrđeno da isti ne prihvaćaju u potpunosti odgovornost za svoja djela, ne pokazuju odgovornost za roditeljstvo i razvojne ishode kod djece te da su svojim dosadašnjim ponašanjem pokazali da nemaju dovoljno kapaciteta za osobnu promjenu koja je nužna, a koja je preduvjet za daljnje primjereno ostvarivanje skrbi o djeci.

14. Protustranke u žalbi neutemeljeno osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koje se temelji na zaključku tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, mišljenju psihologa, izvješća o sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni, socijalnoj anamnezi te uvidu u svu dostupnu dokumentaciju u spisu, pa stoga neutemeljeno osporavaju i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pri čemu je ukazati da se s prijedlogom za lišenje prava na roditeljsku skrb suglasio i poseban skrbnik mlt. djece.

14.1. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, u smislu citiranih odredbi ObZ, kada je protustranke kao roditelje lišio prava na roditeljsku skrb cijeneći da su za to ostvarene pretpostavke iz članka 171. ObZ.

15. Također, pravilno je prvostupanjski sud, u skladu s prijedlogom, te mišljenjem sudskih vještakinja odredio ostvarivanje osobnih odnosa 2. protustranke s dvoje najstarije djece jedanput mjesečno u trajanju od jednog sata u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral Split, ovo imajući u vidu da otac ima s njima razvijen emocionalni odnos te da bi održavanje kontakata pozitivno utjecalo na djevojčice i oca. S druge strane u odnosu na navode žalbe 1. protustranke da ju je izuzetno pogodio prijedlog da se njoj kao majci ne odrede osobni odnosi s djecom, te da je mjera zabrane približavanja djeci u međuvremenu ukinuta, istaći je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, jer to priječi odredba članka 352. stavka 1. ZPP, koja se ovdje primjenjuje temeljem članka 346. ObZ.

16. Što se pak tiče navoda žalitelja kako su voljni promijeniti svoje ponašanje (1. protustranka), odnosno da sada ima potpuno drugačiji stav prema svojem ponašanju i da je čvrsto odlučio da ubuduće neće činiti kaznena djela, da će upisati autoškolu, da se zaposlio i da želi brinuti o djeci (2. protustranka) navesti je da ovi navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a da pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, sukladno članku 176. ObZ.

17. Glede prigovora 1. protustranke da je predlagatelj prilikom procjene razvojnih rizika na njezinoj strani objektivno utvrdio postojanje određenih obiteljskih okolnosti i obilježja, kao i visokorizičnih čimbenika za razvoj mlt. djece no da te okolnosti ne ukazuju na teže kršenje prava ili dobrobiti djece, te da je trebalo odrediti blažu mjeru, navesti je da neosnovanost ovog prigovora proizlazi već iz činjenice na koju sama ukazuje, tj. da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio i na sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni i izvješću o provedenoj sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni, a iz kojih slijedi da su oboje roditelja svojim dosadašnjim postupcima ugrozili život, zdravlje i razvoj svoje mlt. djece, osobito izlažući djecu učestalom nasilju i tjelesnom kažnjavanju djece, a koje činjenice, suprotno shvaćanju 1. protustranke, predstavljaju zakonske pretpostavke iz odredbe članka 171. ObZ za lišenje prava na roditeljsku skrb.

18. U odnosu na navode 2. protustranke kako suprotno zaključcima prvostupanjskog suda smatra da su se u međuvremenu, nakon njegovog izlaska sa izdržavanja zatvorske kazne i raskida zajednice života protustranaka promijenile njegove relevantne životne okolnosti, navesti je da se radi o navodima koje je isti iznosio i tijekom postupka (list 133-135 spisa), a nakon kojih je provedena sveobuhvatna obiteljska procjena od strane stručnog tima predlagatelja od 19. travnja 2024. kojom su utvrđeni tamo navedeni visokorizični i srednje rizični čimbenici na strani oca i iz koje slijedi da 2. protustranka ne pokazuje odgovornost za roditeljstvo i razvojne ishode kod djece već za nastalu situaciju u potpunosti okrivljuje majku djece, dok vlastite kapacitete i mogućnosti vezano za samostalan odgoj sedmero djece, kao i kvalitetu podrške u potpunosti nerealno procjenjuje.

18.1. Pritom i sam žalitelj ukazuje da nije sporno da iz nalaza i mišljenja vještaka od 22. listopada 2024. proizlazi da je on osoba vrlo sniženih intelektualnih sposobnosti, da je u obitelji protustranaka vladalo nasilje, da nema roditeljskih kompetencija brinuti o svojih sedmero djece, kao i da nema podršku obitelji.

18.2. Ovdje je ukazati 2. protustranci da je ovo kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje na koje se sam poziva, provedeno je upravo na njegovo traženje, nakon izlaska iz zatvora, i to radi procjene njegovih roditeljskih kompetencija i utvrđenja činjenice je li isti sposoban skrbiti o svojoj djeci ne ugrožavajući njihovu dobrobit i interese, kao i prijeti li djeci povratkom u obitelj opasnost za život, zdravlje i razvoj. Stoga se ovi navodi 2. protustranke ukazuju neosnovanima.

19. Glede pak navoda 2. protustranke da ni jednom svojom radnjom ili propustom nije doveo do mjere izdvajanja mlt. djece iz obitelji do čega da je došlo prvi put i isključivom krivnjom 1. protustranke, navesti je da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na sveobuhvatnoj ocjeni svih izvedenih dokaza na temelju kojih proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za lišenje prava na roditeljsku skrb oboje roditelja, a koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 346. ObZ, odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Šibeniku, 9. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić