- 1 -              III Kr 58/2023-8

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 58/2023-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2021. broj K-16/2020-34 i presuda i rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 2022. broj I Kž-297/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2021. broj K-16/2020-34, osuđenik D. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, s time da mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda i to na način da se kazna zatvora od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku pet godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku D. T. u izrečenu kaznu zatvora je u slučaju opoziva uvjetne osude uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. travnja 2020. do 30. travnja 2020.

 

1.1. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.), oštećenoj A. P. vraćene su ženske gaće i plava ženska potkošulja, a što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007373 od 13. travnja 2020. te majica kratkih rukava i crne tajice što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007374 od 30. travnja 2020., te su osuđeniku D. T. vraćene muške gaće i tamnoplava majica što mu je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007468 od 14. travnja 2020.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., osuđenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, preinačio presudu suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da je osuđenik D. T. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. travnja 2020. do 30. travnja 2020., dok je ukinuta pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Žalba osuđenika D. T. odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Osuđenik D. T. je pravovremeno po branitelju I. B., odvjetniku iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da isti podnosi zbog:  „…povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (članak 517. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku) te povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi (članak 517. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku) i povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika (članak 469. t….“. U zahtjevu je predloženo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da donese presudu koja glasi: „1. Prihvaća se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.; 2. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2021. pod poslovnim brojem K-16/2020-34.; 3. Ukida se presuda i rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. Studenog 2022. pod poslovnim brojem I Kž-297/2021-4.; 4. Predmet se vraća na ponovni postupak Županijskom sudu u Bjelovaru…“. Ujedno je predloženo da se, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08., odgodi izvršenje navedene pravomoćne presude do konačnog rješavanja predmetnog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Obrazlažući zbog čega smatra da su mu pravomoćnom presudom počinjene povreda prava na obranu na raspravi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te povreda prava na pravično suđenje iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., osuđenik vrlo opširno dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice, povezujući taj iskaz s odbijenim dokaznim prijedlozima te zaključujući da mu je povrijeđeno pravo obrane na raspravi jer da je onemogućen u dokazivanju činjenica koje su odlučne za donošenje zaključka o krivnji.

 

6.1. Protivno takvim osuđenikovim navodima, zbog odbijanja dokaznih prijedloga nije došlo niti do povrede prava na obranu na raspravi, a niti do povrede prava na pravično suđenje.

 

6.2. Prije svega, osuđeniku nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi jer je komunikacija putem poruka između oštećenice A. P. i njezinog dečka Ž. P. pročitana upravo na osuđenikov prijedlog. Odbijanje ispitivanja svjedoka V. L. na okolnosti je li oštećenica bila u ljubavnoj vezi s osuđenikom te čitanje komunikacije putem poruka između oštećenice i osuđenika iz 2019., prvostupanjski sud je odbio dajući sasvim prihvatljive i argumentirane razloge za takvu svoju odluku. Prijedlog za ispitivanje liječnika-ginekologa osuđenik nije ponovio na raspravi koja je započela iznova. Zato je bespredmetno spominjanje u zahtjevu da mu je taj dokazni prijedlog odbijen, jer izvođenje tog dokaza nije niti predloženo na raspravi nakon koje je donesena presuda.

 

6.3. Prema tome, u navedenom dijelu osuđeniku nije povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, a niti pravo na pravično suđenje. Naime, nije obveza suda da provede svaki predloženi dokaz, nego samo one koji se odnose na odlučne činjenice, pri čemu je sud dužan za odbijanje dokaznih prijedloga dati adekvatne razloge. Prvostupanjski sud je upravo tako postupio, a izveo je i dokaze koje je predložio upravo osuđenik. Stoga je u ovom dijelu osuđenikov zahtjev neosnovan.

 

6.4. Osuđenikovo neslaganje s ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda zapravo se tiče činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi, jednako kao i njegovo upiranje na vjerodostojnost iskaza oštećenice. No, u skladu s odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08., u kojim su odredbama izričito navedene povrede zbog kojih se može podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije osnova zbog koje se može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

 

7. Jednaka je situacija i s upiranjem na izmijenjen sastav vijeća na raspravi koja je počela iznova te čitanje zapisnika o iskazima ranije ispitanih svjedoka, umjesto njihovog ponovnog neposrednog ispitivanja, zbog čega osuđenik također smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi. Budući da, prema osuđenikovom mišljenju, ovu povredu nije sankcionirao niti sud drugog stupnja, smatra da je ostvarena i „povreda prava osuđenika u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.“.

 

7.1. Iako je doista drugostupanjski sud u svojoj presudi naveo da su iskazi ranije ispitanih svjedoka pročitani uz suglasnost stranaka (članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08.), a takve suglasnosti nije bilo, dok na zapisniku s rasprave od 30. lipnja 2021. koja je započela iznova uopće nije naveden zakonski članak po kojem su pročitani ranije izvedeni dokazi, takvim postupanjem nije došlo ni do kakve povrede pa niti do povrede prava osuđenika na obranu na raspravi.

 

7.2. Naime, u tijeku postupka došlo je do promjene u sastavu vijeća na način da su se izmijenili suci porotnici. No, predsjednica vijeća je ostala ista. Upravo iz tog je razloga rasprava započela iznova. Međutim, u skladu s člankom 431. stavkom 1. točkom 7. ZKP/08., zapisnici o iskazima svjedoka mogu se pročitati ako je svjedok ispitan na raspravi pred istim predsjednikom vijeća, a što je konkretno slučaj. Prema tome, nije bilo nikakve zakonske zapreke da se pročitaju ti zapisnici na raspravi koja je započela iznova zbog promjene u sastavu vijeća.

 

7.3. Drugostupanjski je sud u odlomku 6.3. na istovjetan način odgovorio na žalbeni navod osuđenika pa nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u ovom dijelu povrijeđena odredba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud u cijelosti valjano, jasno i sasvim dostatno odgovorio na osuđenikove žalbene navode. Pritom je u cijelosti otklonio i postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u odnosu na nesuglasje između zapisnika s rasprave i obrazloženja prvostupanjske presude, na koju povredu je osuđenik ukazivao u žalbi. Navođenje ponovno sada u zahtjevu ove razlike između zapisnika i presude te ponovno upiranje na spomenutu bitnu postupovnu povredu nije osnovano, a niti dopušteno jer se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8. Osuđenik u svojem zahtjevu smatra i da je, zbog preinačavanja prvostupanjske presude u odluci o kazni, došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. na njegovu štetu. Pritom osuđenik miješa pojmove stupanj krivnje, upirući na izravnu namjeru i stupanj kriminalne volje koji je, između ostaloga, bio razlog za preinačavanje kazne. Treba napomenuti da se tu nije riječ o istovjetnim pojmovima te da vrednovanje višeg stupnja kriminalne volje koji se konkretno očitovao kroz ustrajnost osuđenika u protupravnom postupanju te zlouporabi povjerenja i prijateljskog odnosa, kako s oštećenicom, tako i s njezinim dečkom, nikako ne predstavlja dvostruko vrednovanje stupnja krivnje, čiji su sastojci propisani u članku 23. KZ/11. No, neovisno o ovom pogrešnom tumačenju pojmova od strane osuđenika, uslijed preinačavanja kazne zbog višeg stupanja kriminalne volje svakako u konkretnoj situaciji nije u odnosu na kaznu prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu jer je osuđeniku izrečena kazna po vrsti i mjeri propisanoj za kazneno djelo za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim.

 

8.1. Obrazlažući dalje zbog čega smatra da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osuđenik ističe da „…osim, pukog navođenja i citiranja odredbi na temelju kojih se odlučuje o visini kazne, drugostupanjska presuda ne sadržava odlučne razloge bitnih za donošenje odluke kojom se uvjetna osuda zamjenjuje bezuvjetnom kaznom zatvora. Na taj način, presuda se ne može ispitati jer ista ne sadržava razloge obrazloženja presude, slijedom čega je došlo do povreda u žalbenom postupku jer je presuda opterećena povredom odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku…“. Premda povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u skladu s člankom 517. ZKP/08., kao što je već navedeno, ne može biti predmet preispitivanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, na opisani način osuđenik očigledno opisuje povredu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08., smatrajući da drugostupanjski sud nije ocijenio odlučne žalbene navode, a što da je utjecalo na presudu. No, u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

8.2. Naime, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu tako da je umjesto uvjetne osude, osuđeniku izrekao kaznu zatvora. Pritom je takvu svoju odluku obrazložio jasnim, valjanim, sasvim dostatnim i prihvatljivim argumentima u odlomcima 8.1. i 8.2. svoje presude. Suprotno navodima u zahtjevu, sve okolnosti kojima je obrazložio takvu svoju odluku bile su utvrđene u tijeku prvostupanjskog postupka pa nije bilo potrebe za njihovim ponovnim utvrđivanjem i izvođenjem na novoj raspravi. Zbog prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni, osuđenikova žalba je u tom dijelu ocijenjena neosnovana. Stoga je u odnosu na odluku o kazni odgovoreno na sve žalbene navode prihvatljivim razlozima, dok je osuđenikovo neslaganje s takvom odlukom zapravo pobijanje pravomoćne presude u odnosu na odluku o kazni. Međutim, niti tu osnovu, u skladu s člankom 517. stavkom 1. ZKP/08., nije dopušteno isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9. Osuđenik u zahtjevu upire i na povredu kaznenog zakona, smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju protupravnost njegovog postupanja, jer da je bio u zabludi u odnosu na postojanje pristanka oštećenice. Međutim, na takav način osuđenik dovodi u pitanje pravilnost pravomoćnom presudom utvrđenog činjeničnog stanja. No, kao što je to već navedeno u ovoj odluci, u skladu s člankom 517. stavkom 1. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka. Neovisno o tome, treba napomenuti da je prvostupanjski sud za svoje utvrđenje o izvršenju spolnog odnošaja bez oštećeničinog pristanka dao razloge u odlomcima 9. - 12.1. i 15., a to je, odgovarajući na osuđenikove žalbene navode, potvrdio i drugostupanjski sud u odlomcima 7. - 7.6. presude.

 

10. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. odlučiti kao u izreci. S obzirom na takvu odluku, nije bilo mjesta odgađanju izvršenja pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08., kako je to predloženo u zahtjevu.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., v.r.