REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-27/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja BR, vl. obrta za prijevoz i trgovinu [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika HOK – OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-508/2019 od 5. studenog 2024., 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-508/2019 od 5. studenog 2024. u točki 1. izreke i u točki 2. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.679,05 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-508/2019 od 5. studenog 2024. u točki 2. izreke u dijelu zakonskih zateznih kamata i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 3.679,05 EUR tekuće od 5. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos troškova parničnog postupka od 3.679,05 EUR za više dosuđenu kamatnu stopu s uvećanjem od tri do osam postotnih poena, odnosno za više dosuđenih pet postotnih poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 399,74 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 4.097,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 25. siječnja 2019. pa do isplate (točka 1. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.679,05 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 2. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje utuženog iznosa na ime isplate osigurnine uslijed nastupa osiguranog rizika pa je primjenom odredaba čl. 921. i 922. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je počinjena povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. U konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) jer se radilo o međunarodnom prijevozu robe što proizlazi iz tovarnog lista i Uvjeta za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu koji su sastavni dio police od odgovornosti vozara koju je tuženik imao sklopljenu s tužiteljem. Tužitelj nije dokazao da mu se vlasnik robe koja je uništena obratio sa zahtjevom za naknadu štete, a niti je dostavio dokaz da mu je isplatio iznos koji potražuje od tuženika, pa da bi sada imao pravo regresno potraživati od tuženika taj iznos. Oštećeni u ovom slučaju nije uputio nikakav zahtjev prema tužitelju, a niti prema tuženiku, pa stoga na tužitelja nisu prešla prava temeljem kojih bi isplaćeni iznos mogao potraživati od tuženika. Pobijana odluka ne može se ispitati ni u dijelu visine glede čega tužitelj nije predlagao nikakve dokaze. Predložio je preinačiti pobijanu odluku, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Izreka je razumljiva i nije proturječna sama sebi, kao ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 4.097,00 EUR uslijed nastupa osiguranog slučaja – zapaljenja priključnog vozila - prikolice reg. oznake [registarska oznaka] marke Schmitz u vlasništvu tužitelja, u kojem je u potpunosti uništen teret (hrana za pčele) u vrijednosti od 13.551,45 EUR / 102.448,00 kn.

9. Tuženik je osporavao osnovanost i visinu potraživanja tvrdeći da je štetni događaj posljedica nedostataka u konstrukciji, lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila. Smatra da je zbog tehničke neispravnosti sustava za kočenje došlo do zagrijavanja osovine i izbijanja požara na vozilu i samoj robi u prijevozu.

Istaknuo je prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

10. Iz spisa proizlaze sljedeće utvrđene činjenice:

- tužitelj (kao ugovaratelj i osiguranik) i tuženik (osiguratelj) su bili u ugovornom odnosu na temelju police odgovornosti vozara broj 1003-00000645 s vremenom važenja od 20. lipnja 2017. do 20. lipnja 2018., predmet koje je, osiguranje od odgovornosti prijevoznika u domaćem i međunarodnom transportu u cestovnom prometu

- 5. lipnja 2017. tužitelj je izvršio periodični pregled kočnica za priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] vrijedi do 30. rujna 2017.

- 22. rujna 2017. dogodio se štetni događaj u kojem je došlo do zapaljenja priključnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] Schmitz u vlasništvu tužitelja prilikom čega je u cijelosti izgorio teret – hrana za pčele u vrijednosti od 13.551,45 EUR.

11. Među strankama je sporan uzrok nastanka štetnog događaja i povezano s time oštećenje tereta koji se prevozio, te je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

12. Radi utvrđenja odlučnih činjenica prvostupanjski sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, Tomislavu Periću, dipl. ing. strojarstva, koji je u nalazu i mišljenju istaknuo da je do zapaljenja stražnjeg lijevog pneumatika, te posljedično i do zapaljenja poluprikolice marke i tipa Schmitz S01SCS24/L, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], koja je bila priključena teretnom automobilu Iveco, reg. oznake [registarska oznaka], po svemu sudeći i najvjerojatnije došlo zbog pregrijavanja – povišene temperature prouzročene kvarom na kočnom sustavu tog kotača. Naime, ako se iz bilo kojih razloga, nakon deaktiviranja kočnog sustava – prestanka kočenja, kočne obloge ne vrate u svoj normalan položaj u odnosu na bubanj kočnica, te bez obzira što je proces kočenja prekinut, a pritisak zraka u sistemu smanjen, i nadalje ostaju priljubljene uz bubanj, a kotač blokiran ili djelomično blokiran, to nesporno može dovesti do pregrijavanja kotača prijenosom topline i trenjem gaznog sloja pneumatika s podlogom, te posljedično rezultirati zapaljenjem pneumatika. Iz stanja spisa ne može se zaključivati na period vremena u kojemu bi stražnji lijevi kotač mogao biti zakočen prije nego je vozač, svjedok IR, primijetio kvar. On je istaknuo da je čuo da je nešto puklo, a što bi bilo tehnički prihvatljivo, jer je do pucanja gume zasigurno moglo doći u trenutku kada je ona već bila pregrijana. U prilog na taj način izazvanog požara upućuju i radijalno oko naplatka, u smjeru okretanja kotača, namotane čelične niti karkase pneumatika. Blokada samo stražnjeg lijevog kotača ne bi nužno morala utjecati na kretanje skupa vozila na način da bi isti destabilizirala i bila trenutno primijećena od strane vozača, a jednako tako ne bi se moralo raditi o nekoj duže prisutnoj već i o trenutnoj pojavi neispravnosti.

13. S obzirom na to da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud je dodatno saslušao vještaka na ročištu održanom 11. veljače 2021. Vještak je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju pri čemu je istaknuo da je do zagrijavanja i zapaljenja pneumatika najvjerojatnije došlo zbog kvara na elementima kočnog sistema tog pneumatika. Taj kvar nije mogao trajati neko duže vrijeme, već je do toga najvjerojatnije i po svemu sudeći došlo neposredno prije samog štetnog događaja. Vještak je napomenuo da je navod u tuženikovom podnesku od 1. veljače 2021. kojim ističe da je razlog kvara na kočnom sistemu neadekvatno održavanje poluprikolice tehnički neprihvatljiv jer nije tehnički prihvatljivo da od 6 kotača na poluprikolici samo jedan od tih bude neadekvatno održavan. S obzirom na stanje dokumentacije spisa nije moguće točno i jednoznačno zaključivati na kojem elementu bočnog sistema stražnjeg lijevog kotača poluprikolice je došlo do kvara, to je moglo biti ili na polugama sistema za pomicanje kočionih obloga ili na samim kočionim oblogama. Jednoznačno i točno ta se činjenica ne bi mogla utvrditi niti da je izvršen pregled neposredno nakon samog zapaljenja obzirom na stanje priključnog vozila nakon što je došlo do njegovog izgaranja. Vještak je u iskazu naveo da do nedostatka u konstrukciji vozila zasigurno nije došlo obzirom da je poluprikolica atestirana i uredno registrirana, dakle imala je sve zadovoljavajuće elemente koji ju definiraju kao tehnički ispravnu. Vještak je nadalje naveo da konstrukcija vozila nema nikakve tehničke povezanosti s nastankom kvara na vozilu i da je kočioni sustav dio konstrukcije vozila, da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kvaru kompletnog kočnog sustava poluprikolice već o kvaru jednog od elemenata kočnog sustava, dakle, o kvaru na kočnom sustavu stražnjeg lijevog kotača, odnosno, 1 od 6 kotača poluprikolice. Ne može se isključiti da je do samog kvara na kočionom sistemu stražnjeg lijevog kotača došlo neposredno prije nastanka štetnog događaja, što znači da je neposredno prije toga prikolica bila tehnički ispravna, te je do zapaljenja došlo po svemu sudeći i najvjerojatnije upravo zbog kvara na elementima kočnog sistema stražnjeg i lijevog kotača poluprikolice.

14. Prvostupanjski sud je ocijenio da štetni događaj predstavlja osigurani rizik temeljem police osiguranja, da je šteta nastala u visini koju tužitelj potražuje, te da ne postoje razlozi za isključenje tuženikove odgovornosti, pa je primjenom odredaba čl. 921. i čl. 922. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Perića jer ga je izradila stručna osoba, objektivno i nepristrano. Vještak je opisao način i uzrok nastanka požara, pri čemu je u potpunosti otklonio tuženikove prigovore da je do štetnog događaja došlo zbog neispravnosti vozila, nedostataka u konstrukciji, odnosno neodržavanja. Upravo suprotno, iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvršio preventivni tehnički pregled vozila 5. lipnja 2017., što vrijedi do 30. rujna 2017., iz kojeg proizlazi da je kočioni sustav na priključnom vozilu u vrijeme štetnog događaja bio ispravan.

16. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu, koji su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju, predmet osiguranja je građanskopravna osiguranikova odgovornost kao cestovnog prijevoznika za štetu nastalu zbog dokazanog potpunog ili djelomičnog fizičkog gubitka ili oštećenja stvari stvarno preuzetih na prijevoz u opsegu i uz pokrića određenih Uvjetima, a prema odredbi čl. 2. st. 4. Općih uvjeta vučno i priključno vozilo se smatraju, u smislu tih Uvjeta, jednim vozilom. Odredbom čl. 5. Općih uvjeta, definirani su slučajevi isključenja obveze osiguratelja, između ostalih, štete nastale neposredno ili posredno zbog osiguranikovog namjernog postupka ili grube nepažnje osiguranika ili osoba za čije postupke odgovara osiguranik te zbog nedostataka u konstrukciji i lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila.

17. Imajući u vidu citirane odredbe, te rezultate izvedenog dokaznog postupka, ovaj sud u cijelosti nalazi pravilnim zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima do zapaljenja nije došlo zbog „namjernog postupka, grube nepažnje osiguranika ili osoba za čije postupke odgovora osiguranik te zbog nedostatka u konstrukciji i lošeg održavanja ili neurednog opsluživanja vozila“. Priključno vozilo je uredno održavano budući da je tužitelj poduzimao redovite periodične tehničke preglede, dok na konstrukciji vozila nije bilo nedostataka već je iz nepoznatog razloga došlo do kvara i zapaljenja kočionog sustava.

18. Što se tiče visine utužene tražbine, tuženik je tijekom postupka osporavao visinu vezano za doprinos tužitelja nastaloj šteti. Kako iz dokaznog postupka ne proizlazi postojanje tužiteljeva doprinosa, žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru se ukazuju neosnovani.

19. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, prvostupanjski sud je pravilno taj prigovor ocijenio neosnovanim, iako je pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud je pri ocjeni prigovora zastare primijenio odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu – CMR pogrešno smatrajući da se navedena Konvencija primjenjuje na ovaj postupak. Naime, citirane odredbe Konvencije su mjerodavne kod naknade štete, dok tužitelj u konkretnom slučaju potražuje osigurninu iz odredbe čl. 921. i čl. 943. ZOO-a. Stoga u odredbe Zakona o obveznim odnosima mjerodavne i za ocjenu istaknutog prigovora zastare.

20. Prema odredbi čl. 234. st. 1. ZOO-a tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Slijedom navedenog, radi se o zastarnom roku od tri godine koji se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Kako je tužiteljeva tražbina nastala 2017. godine, a tužitelj je postupak pokrenuo 2019. godine, to proizlazi kako zastara nije nastupila.

21. Prema odredbi čl. 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

22. Imajući u vidu prethodno citiranu zakonsku odredbu i dovodeći je u vezu s rezultatima dokaznog postupka, proizlazi da je nastali štetni događaj posljedica uzroka koji nisu na strani tužitelja, te spada u pokrivene rizike, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.097,00 EUR.

23. Odlučujući o stopi zakonskih zateznih kamata na trošak postupka, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. S obzirom na to da se stopa zakonskih zateznih kamata definirana čl. 29. st. 2. ZOO-a mijenjala, i to za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa nadalje sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23), to je bilo potrebno odrediti isplatu zakonskih zateznih kamata u skladu s tom izmijenjenom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ujedno, tužitelj ima pravo na kamatu po stopi uvećanoj za tri postotna poena, a ne pet postotnih poena jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa je u odnosu na kamatnu stopu u odnosu na parnični trošak valjalo preinačiti pobijanu odluku, i odrediti je u skladu s izmijenjenom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi propisanoj za ostale odnose.

24. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove odluke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, tuženikova žalba uvažena i pobijana odluka djelomično preinačena glede stope zateznih kamata na trošak postupka.

25. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer je u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporednog potraživanja i to djelomično (odredba čl. 166. st. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a).

Zagreb, 9. travnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać