Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-642/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1.protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, zastupan po punomoćniku po zaposlenju HG, i 2. protustranke EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 09. travnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je između predlagateljice NGT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2023. postojala izvanbračna zajednica u vremenskom razdoblju od siječnja 1998. do 22.07.2023.

O b r a z l o ž e n j e

1.Predlagateljica NG je kod ovog suda podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi je ona živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim DG u vremenskom periodu od 05.09.1995. do 22.07.2023. kada je DG preminuo, te da su živjeli u zajedničkom kućanstvu na adresama u [adresa], te u [adresa] gdje su imali zajedničku nekretninu građenu tijekom izvanbračne zajednice, te da su oni počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici od 05.09.1995. te je u toj zajednici i rođeno jedno dijete, sin EG, rođen **.**.1997., te da je ta zajednica trajala sve do smrti ĐG **.**.2023.Nadalje navodi kako joj je za ostvarivanje eventualnih prava po pok. suprugu potrebna sudska odluka kojom se utvrđuje status izvanbračne zajednice (obiteljska mirovina i sl.).

2. 1. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je podneskom od 25.03.2025. navela kako se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl.22.st.3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz st.1.toč.1. navedenog čl.22. smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, te da je u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno priložiti između ostalog i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, pa se protustranka ne protivi da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka, te se opreza radi za sada protivi prijedlogu. Nadalje, protustranka predlaže da se u svrhu dokazivanja o okolnostima postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice saslušaju predloženi svjedoci predlagateljica i nasljednici, te da predlagateljica dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. DG ili dokaz zašto nije vođen ostavinski postupak. Nadalje, ističe kako predlagateljica mora nesporno dokazati postojanje izvanbračne zajednice, predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se može nesporno iščitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine, te da je izvanbračna zajednica bila između neudate žene i neoženjenog muškarca što iz ovog prijedloga ne proizlazi da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice i pok. DG, te da za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice je nužno postojanje životne, ekonomske i emocionalne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, što u ovom slučaju nije odnosno izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva.

3.Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem predlagateljice, te svjedoka GG i AG.

Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka TG, obzirom da isti nije pristupio na ročište održano 09. travnja 2025. za istog dostava poziva nije bila uredno iskazana, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno.

Predlagateljica je na ročištu održanom 09. travnja 2025. navela kako specificira svoj prijedlog na način da u dijelu u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice izmjenjuje vremenski period trajanje iste, odnosno početka iste na način da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između nje i pok. DG u trajanju od siječnja 1998. pa sve do njegove smrti - 22.07.2023.

4.Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 17.st.3. Zakona o izvanparničnom postupku NN 59/23).

5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.

6. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za predlagateljicu i sada pokojnog DG proizlazi da je predlagateljica živjela na adresi [adresa] u periodu od 16.02.2000. do 07.04.2003., dok je zatim živjela na adresama [adresa] u periodu od 07.04.2003. do 08.04.2013., a zatim na adresi [adresa], na kojoj i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. DG imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u razdoblju od 08.05.1975. sve do njegove smrti 22.07.2023.

Dakle, iz navedenih isprava na istovjetan način proizlazi da su predlagateljica i pok. DG imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi – [adresa] u periodu od 16.02.2000. do 07.04.2003., a iz iskaza predlagateljice i saslušanih svjedoka proizlazi da su isti živjeli zajedno tijekom cijelog trajanja izvanbračne zajednice neovisno o tome što nisu imali prijavljeno prebivalište konstantno na istim adresama.

7.Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. DG proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

8.Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. DG donesenog po javnom bilježniku Mladen Čop sa sjedištem u [adresa] broj:O-1702/2023, UPP-OS-241/2023- 216.11.2023. proizlazi da su njegovim zakonskim nasljednicima I. nasljednog reda na temelju Zakona o nasljeđivanju i sporazuma o diobi nasljedstva proglašeni izvanbračna supruga ostavitelja – NG, te sinovi TG i EG.

9.Iz podneska II. protustranke od 26.03.2025. proizlazi da u svezi podnesenog prijedloga za utvrđivanje izvanbračne zajednice između njegove majke NG i pok. oca DG izjavljuje da su njegovi roditelji živjeli zajedno od kada on pamti, te da je rođen u braku kao jedino dijete njegovih roditelja – od majke NG i pok. oca DG, te da koliko je njemu poznato su njegovi roditelji živjeli u skladnom braku sve do smrti njegova oca i u zajedničkom kućanstvu te da su zajedno brinuli o njemu, o kućanstvu sve do smrti njegova oca. Nadalje ističe da su u izvanbračnoj zajednici živjeli u [adresa], te povremeno u Konačnici gdje su zajedno gradili obiteljsku kuću, te da nema saznanja da bi oni živjeli odvojeno niti da je bilo prekida izvanbračne zajednice te da nema ništa drugo za izjaviti osim da je suglasan da se utvrdi da je postojala izvanbračna zajednica između njegovih roditelja.

10.Svjedok AG u svom iskazu je navela kako su njoj poznati predlagateljica i pok. DG, da je njega upoznala jer radi sa predlagateljicom, te da zna da su živjeli u izvanbračnoj zajednici, i da su živjeli na zajedničkoj adresi. Nadalje navodi kako su oni živjeli u [adresa], u [adresa], a živjeli su i u [adresa] te opet u kući u [adresa], te da je njoj poznato da su predlagateljica i pok. DG živjeli u izvanbračnoj zajednici sve do njegove smrti i misli da je posljednji ispraćaj organizirala predlagateljica, te da može reći da zna da su predlagateljica i pok. DG živjeli zajedno i da joj je poznato da predlagateljica i pok. DG imaju sina koji je rođen 1997. godine.

Svjedok GG u svom iskazu je navela kako su njoj poznati predlagateljica i pok. DG, da su oni prijatelji dugi niz godina, te zna da su predlagateljica i pok. DG živjeli u izvanbračnoj zajednici i imaju sina koji je vršnjak njenog sina. Nadalje navodi kako je njoj poznato da su prvotno živjeli od 1995. godine kod Tatjaninih roditelja u [adresa], a zatim su oni preselili u [adresa] gdje je DG imao kuću, te da joj je poznato da su 2003. ili 2004. oni preselili u [adresa] gdje je NGT kupila stan, te da je posljednji ispraćaj pok. ĐG organizirala NGT. Nadalje navela je kako je ona bila prijatelj i sa pok. ĐG i da joj je poznato da pok. DG bio oženjen i u toj bračnoj zajednici je imao sina, ne zna kad su razvedeni sudski, ali zna da nisu živjeli od 1993. godine zajedno.

Iz iskaza predlagateljice proizlazi da je ona pok. ĐG upoznala 1994. godine kada je počela raditi u [adresa], a da su počeli živjeti zajedno 1995. kod njenih roditelja u [adresa], te da su nakon toga otišli živjeti u [adresa] jer su tamo završili kuću, tamo su krenuli živjeti negdje oko 2000. godine, a 1997. godine rodio se njihov zajednički sin. Obzirom da su njeni roditelji živjeli u [adresa] ona je kupila u [adresa] stan, te kako je njihov sin rastao oni su se preselili u [adresa] i tamo nastavili živjeti, u [adresa]. Pok. DG živio je sa njom sve do svoje smrti u [adresa], a vezano za njegovo prebivalište može reći da je imao svoju privatnu firmu on je cijelo vrijeme imao prijavljeno prebivalište u [adresa], a da je on živio sa njima u [adresa], te da je ona organizirala njegov posljednji ispraćaj. Nadalje navodi kako nije obuhvatila u postupku drugog nasljednika TG jer je ona čula da se treba navesti samo njihovo zajedničko dijete, te da kada su se počeli viđati ona i DG ona je znala da je on još oženjen, te da je ona prvo imala adresu roditelja u [adresa], zatim u [adresa], zatim stan u [adresa] koji je kupila i zadnje aktualna je adresa kuće koja je naslijeđena kuća od njenih roditelja.

11.Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

12.Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

13.Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog DG.

Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

14.Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog DG, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primjenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. DG tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, te o njihovom zajedničkom djetetu, te je predlagateljica organizirala njegov posljednji ispraćaj i sahranu nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu ovdje naznačene protustranke,

- i sama II. protustranka je u svom podnesku od 26.03.2025. naveo kako je suglasan da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice iza njegovih roditelja – ovdje predlagateljice i pok. DG, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.

15.Naime, u odnosu na HZMO naznačenog kao protustranku, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.

16.S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

17.U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud je stajališta kako iz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.

18.Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naznačio kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

19.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. DG tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od siječnja 1998. pa do njegove smrti 22.07.023. živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci, te II. protustranka.

Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud o istima nije donosio odluku.

U Bjelovaru, 09. travnja 2025. godine.

S U D A C :

Jasmina Drageljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.