REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-2/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŽJB, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. - dalje: ZOSPC) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 6. ožujka 2025. broj ZPP- DO-63/2024-5, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. travnja 2024. broj Pp-663/2024-6, u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. travnja 2024. broj Pp-663/2024- 6 povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22. - dalje: PZ) pa se pobijana pravomoćna presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. travnja 2024. broj Pp-663/2024-6 okrivljenik ŽJB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 238. stavka 1. ZOSPC-a za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura te zbog prekršaja iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP) za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura. Na temelju članka 39. PZ-a okrivljeniku je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 530,00 eura koju je dužan platiti u roku od dva mjeseca po primitku presude.
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene pravomoćne presude zbog povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. PZ-a, s prijedlogom da se zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati i utvrdi da je pobijanom pravomoćnom presudom na štetu okrivljenika povrijeđen zakon u citiranoj zakonskoj odredbi te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. Iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti, kao i podataka sadržanih u spisu predmeta, proizlazi da je okrivljenik protiv obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Zagreb, PU Zagrebačke, kojim je proglašen krivim zbog navedenih prekršaja, podnio prigovor povodom kojeg je prvostupanjski sud zakazao ročište 25. ožujka 2024., na koje je pristupio branitelj okrivljenika i sudu dostavio liječničku potvrdu o tome da se okrivljenik nalazi na bolničkom liječenju. Na tom ročištu okrivljeniku je naloženo da dostavi pisanu obranu u roku od 15 dana pa je ročište odgođeno uz napomenu da će iduće biti zakazano pisanim putem.
4.1. Međutim, novo ročište, prema stanju spisa, nije zakazano već je sud, nakon što je okrivljenik dostavio pisanu obranu u kojoj je u cijelosti poricao počinjenje prekršaja, donio pobijanu presudu u kojoj nije ni spomenuto da je okrivljenik u popratnom dopisu od 8. travnja 2024., uz koji je dostavljena i pisana obrana, predložio sudu ispitivanje svjedoka policijskih službenika ŽJ i ĆJ, svoga sina PJ i pribavljanje evidencijskog lista za predmetno vozilo od Centra za vozila Hrvatske, sve u cilju utvrđivanja činjenice je li kritičnog dana predmetno vozilo bilo registrirano i osigurano.
4.2. U pravu je državni odvjetnik kad u zahtjevu tvrdi da je na takav način sud povrijedio pravo obrane okrivljenika iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. PZ- a, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
4.3. Naime, nije sporno da je protiv okrivljenika, nakon podnošenja prigovora protiv obveznog prekršajnog naloga, proveden žurni postupak sukladno odredbi članka 222. stavka 2. PZ-a, u kojem članku je propisano da se u žurnom postupku ne primjenjuju odredbe PZ-a o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju. Međutim, ni u tom postupku nije isključeno pravo okrivljenika da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete kao i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, a koje pravo proizlazi iz članka 85. stavka 2. PZ-a, kako to pravilno tvrdi i državni odvjetnik.
4.4. S obzirom da sud nije donio odluku o dokaznim prijedlozima okrivljenika da se u postupku na raspravi ispitaju predloženi svjedoci te da se pribavi materijalna dokumentacija navedena u spomenutom podnesku, a radi se o dokazima za koje okrivljenik očito smatra da bi njihovim izvođenjem mogle biti utvrđene činjenice koje bi ga mogle dovesti u bitno povoljniji položaj, na takav način je sud počinio povredu odredbe članka 85. stavka 2. PZ-a, a koja povreda prava obrane je utjecala ili mogla utjecati na presudu u smislu odredbe članka 195. stavka 2. PZ-a. To tim više što je sud, na temelju odredbe članka 222. stavka 3. PZ-a, i u žurnom postupku, osim okrivljenika, dužan pozvati svjedoke, vještake i ostale radi ispitivanja pa tek kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno, donosi odluku o prekršaju.
5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.).
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
