- 1 -              Revd 3425/2023-2

Broj: Revd 3425/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz N. M., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženice M. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Z., odvjetniku u Z. i 2. tuženika H. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O., P. i p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-66/2023-2 od 11. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1419/20-32 od 4. studenoga 2022., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, kao i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-66/2023-2 od 11. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1419/20-32 od 4. studenoga 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja ili nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ili ne sadrže dostatne razloge važnosti.

3. Tužiteljica uz prvo postavljeno pravno pitanje, kojim problematizira može li odvjetnik zatražiti da se novčana sredstva od ovrhe uplate na račun odvjetnika bez pisane ovjerene dozvole stranke da tražbina bude prenesena na račun punomoćnice, dostavlja kao razlog važnosti odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-70/2015 od 2. ožujka 2017. Navedena odluka nije usporediva jer se u njoj citira sudska praksa u svezi mogućnosti plaćanja punomoćniku ovrhovoditelja troškova ovršnog postupka i ne izražava se neko pravno shvaćanje, već se zaključuje da nije došlo do povrede prava na pošteno suđenje jer su odluke dostatno obrazložene, a podnositelj nije dostavio različitu sudsku praksu.

4. Pitanja, od drugog do četvrtog, nemaju razloge važnosti izuzev što tužiteljica, postavljajući ih, drži da je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela te i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

5. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. U odnosu na navode tužiteljice o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije sadrže određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Predlagateljica samo paušalno iznosi tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje. Posljedično tomu, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede njenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom svega navedenog, proizlazi da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, dok pitanja od drugog do četvrtog nisu dostatno obrazložena, niti je predlagateljica učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njen prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2023.