Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1893/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1157/2020-35 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1157/2020-35 od 11. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, platiti tužitelju ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.925,00 kn / 1.980,89 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 26. travnja 2019. pa do isplate, koje kamate su sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.899,48 EUR / 21.846,13 kn, zajedno sa zakonskim kamatama tekućima od dana 11. prosinca 2023, pa do isplate, a koje kamate su po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti na način kako to žalitelj ističe u žalbi, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete povezane sa štetnim događajem od 15. travnja 2018. u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač i pri tom zadobio tjelesne ozljede.

6. U postupku među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu kao i činjenica da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, dok je među strankama bila sporna, a sporna je u ovoj fazi postupka visina tužbenog zahtjeva.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja, u bitnom je utvrdio:

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. proizlazi da je tužitelj (rođen 1962.) stradao u štetnom događaju 15. travnja 2018. te pri tom zadobio ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji kao: istegnuće mišića vrata kao i natučenje glave;

- da vještak u svom nalazu detaljno opisuje tijek kirurškog liječenja: pregledan nakon predmetnog štetnog događaja u kojem je sudjelovao kao vozač osobnog automobila zadobio je trzajnu ozljedu vrata i udario glavom od sjedište;

- da je liječenje tužitelja završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo nakon kontrole fizijatra – 20. ožujka 2019.;

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera koji su trajali sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te slabijeg intenziteta 35 dana, povremeni bolovi manjeg intenziteta da su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti;

- da je tužitelj povodom štetnog događaja trpio tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i trajanja , nakon toga da je nastupio sekundarni strah i to jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana;

- da vezano za smanjenje životnih aktivnosti proizlazi da je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice, a da je za ocjenu smanjenja životnih aktivnosti potreban uvid u zdravstveni karton tužitelja, obzirom na životnu dob tužitelja te anamnestičke podatke o ranijoj prometnoj nesreći;

- da je tužitelju bila potreba tuđa nestručna pomoć u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično;

- da prema mišljenju dr. sc. Žarka Rašića, nakon dostave zdravstvenog kartona i uvida u relevantne podatke koji su u njemu navedeni, zaključuje da je navedena ozljeda istegnuće vratne kralježnice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela;

- da je na prigovor i prijedlog tuženika nakon pisane dopune nalaza i mišljenja, imenovani vještak saslušan na ročištu od 8. studenog 2023. pa da je sud iz njegovog dopunskog usmenog očitovanja utvrdio da je vještak iskazao kako je nakon uvida u podnesak tuženika (gdje se prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a glede procjene trajnog smanjenja životne aktivnosti, uzimajući u obzir činjenicu da se tužitelj nije pridržavao uputa liječnika o provođenju fizikalne terapije), da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju naveo kako tužitelj doista nije išao na fizikalnu terapiju. Na kliničkom pregledu te razgovoru s tužiteljem na pitanje o neprovođenju fizikalne terapije da je tužitelj naveo kako navedeno nije mogao provoditi zbog pandemije COVID-19 no, međutim, da u pisanom nalazu vještak ističe kako je naveo da je štetni događaj dogodio u travnju 2018. a da je pandemija započela u ožujku 2020. Dakle, da ne stoji navod tužitelja kako nije bio u mogućnosti provoditi fizikalnu terapiju. Fizikalna terapija da mu je bila preporučena u ožujku 2019., stoga da je pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir i ne provođenje fizikalne terapije.

8. Temeljem ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je utvrdio uzročno – posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj obuhvatio ovom tužbom i koje su kao i njihove posljedice utvrđene iz medicinskog i dopunskog medicinskog vještačenja, te utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječena, te utvrđenog obima trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja i duševnih bolova koje on zbog toga trpi, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Stoga je sud utvrdio da je, slijedom svega iznesenog tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, te je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi članka 1100 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, te potrebe za tuđom pomoć i njegom, a u vezi citiranog primjenom odredbi članak 1095 stavak 1. ZOO-a, kao i odredbi članka 1085 stavak 3. kao i odredbi članka 1090., članak 1045. i članak 1046. ZOO-a, u vezi sa člankom 1103. ZOO-a (vezano uz dospjelost potraživanja tužitelja) te primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a kojim okolnostima i zakonskim odredbama sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja.

9. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa da je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, bilo potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe članka 19., članka 1100 stavak 1. i 2. ZOO-a, članak 19. te članak 1045. i članak 1046., kao i temeljem odredbe članka 1100, stavak 1. i 2. ZOO-a, te je sud utvrdio postojanje uzročno- posljedične veze između ozljeda tužitelja koje su za nju povreda prava osobnosti povredom prava tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, i samog štetnog događaja, u vezi odredbe članak 1045. stavak 1. ZOO-a, te u vezi odredbe i članak 223. ZPP-a.

10. Cijeneći visinu naknade po pojedinačnim kriterijima, sud je vodio računa da su isti zatraženi podneskom od 31. ožujka 2022. u kunama, a da je njihov zbir na ročištu od dana 3. travnja 2023. konvertiran u EUR.

11. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u smislu odredbe članka 1100 stavak 1 i stavak 2. i članka 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija straha bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od tadašnjih zatraženih 5.000,00 kn, te da je to ukupan iznos koji tužitelju iz ovog kriterija pripada kao pravična novčana naknada.

12. Također, temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe članak 1100 stavak 1 i stavak 2. ZOO-a, članak 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija fizičkih bolova bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od tadašnjih zatraženih 6.000,00 kn, pa je sud utvrdio da bi tužitelju s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno 6.000,00 kn, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan.

13. Nadalje, sud je cijeneći utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 2 %, dob i spol tužitelja koji je muškarac rođen 1962. koji će kroz još niz godina kroz cijeli svoj život u svojim svakodnevnim životnim aktivnostima morati ulagati ove pojačane napore i zbog toga u istom obimu trpiti i duševne bolove, cijeneći sve izneseno, a posebno obim i intenzitet i trajanje ovih duševnih bolova, cijeneći sve u smislu odredbe članka 1100 stavak 1 i stavak 2. ZOO-a, članak 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, ocijenio da tužitelju s naslova kriterija duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti utvrdio da bi tužitelju s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno zatraženih 3.000,00 kn, te da je u toj visini postavljen zahtjev tužitelja osnovan.

14. Temeljem iznesenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete u iznosu od ukupno zatraženih 14.000,00 kn.

15. Konačno, sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 37 sati, da je među strankama nesporno da su istu tužitelju pružali ukućani besplatno, a sud je utvrdio da je za ovu vrstu imovinske štete nastale zbog predmetne povrede prava osobnosti tužitelja, primjerena naknada od zatraženih 25,00 kn po jednom satu, pa u odnosu na taj dio zahtjeva tužiteljice, primjenom odredbi: članka 1100 stavak 1. ZOO-a/05 (NN 35/05), te članka 1045, članka 1046, članka 1095 stavak 1. i članak 1085 stavak 3., kao i odredbe članak 1090. ZOO-a, te odredbe članka 223. ZPP-a, sud je bez provođenja daljnjih dokaza, cijeneći uobičajene cijene takvih usluga i njihov porast unazad nekoliko godina, ocijenio da je primjerena visina naknade za ovaj vid štete iznos od zatraženih tadašnjih 25,00 kn, te da je tako postavljen zahtjev glede visine jednog sata tuđe pomoći i njege osnovan u zatraženom iznosu od ukupno 925,00 kn, imajući u vidu i sudsku praksu unazad nekoliko godina, gdje ova zatražena visina od 25,00 kn po jednom satu tuđe pomoći je prihvaćena kao primjerena i osnovana. Sud je utvrdio da u ukupnosti tužitelju pripada s naslova neimovinske i imovinske štete iznos naknada štete od 14.925,00 kn / 1.980,89 EUR, a kao što tužitelj i tvrdi i potražuje kao ukupnost naknade, pa je tako tužitelju valjalo dosuti u cijelosti tako zatraženi ukupni iznos naknade štete i tako konačno postavljen tužbeni zahtjev sud je usvojio u cijelosti, kao u izreci ove presude.

16. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja nesporno je da je tužitelj od tuženika zatražio odštetnim zahtjevom naknadu štete iz ovog štetnog događaja prije pokretanja ove parnice, tj. preporučenom poštanskom pošiljkom od 25. travnja 2019., što je u smislu odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dan dospijeća obveze tuženika vezano uz predmet ovog spora, a vodeći računa i o pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. i 12. travnja 2016., kao i vodeći računa da je sud iz medicinskog nalaza i mišljenja utvrdio da je liječenje tužitelja dana 20. ožujka 2019. bilo završeno, tj. stabilizirano, smatrao je osnovanim tužiteljevo potraživanje zatezne kamate na ukupno postavljen konačno specificirani tužbeni zahtjev koje teku od 26. travnja 2019. pa do isplate, a sve prema odredbi članka 1103. ZOO-a, cijeneći da sudska praksa je stava da tužitelju pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, kako na neimovinsku štetu, tako i na dosuđenu imovinsku štetu s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu, a sve u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a, te primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a zbog čega je sud utvrdio neosnovanim u cijelosti ovaj prigovor tuženika vezano uz tijek zatražene zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa nadalje. Sud je, naime, stava da upravo ovako dosuđenom naknadom štete tužitelju je ispunjen cilj propisan odredbom članka 1090. ZOO-a, te da time tužitelj dobiva ukupnu pravičnu naknadu štete.

17. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da su neosnovani prigovori tuženika vezano uz visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zatezne kamate.

18. Sud je u smislu odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a, te u vezi odredbe članka 191. stavak 3. ZPP-a, pa je obzirom da je uređenje tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon provođenja medicinskog vještačenja s kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev, kao i s potrebom konverzije kuna u EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

19. Odluka suda o zateznim kamatama donesena za period do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi članka 29 stavak 2-6 i stavak 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje, prema članku 29. stavak 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a kao u izreci ove presude.

20. Odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154 stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

21. Gore navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u cijeli prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj sa svojom žalbom upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude, sve kako bi se izbjeglo nepotrebno i suvišno ponavljanje onoga o čemu je već bilo riječi.

22. U odnosu na žalbene navode odgovoriti je da je sud cijenio, kroz prihvaćanje nalaza i mišljenja sudskog vještaka, doprinos visine nastalih posljedica koju je sam i tužitelj učinio ne provođenjem fizikalne terapije, a što je u konačnici ocijenio i prilikom odmjeravanje pravične novčane naknade. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju kamatu sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a i člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP), dakle, pravilno je sud temeljem citiranih odredbi – odredbe članka 1103. ZOO-a i članka 12. ZOOP-a dosudio tužitelju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa nadalje jer odredbe ZOOP-a predstavljaju lex specialis u odnosu na ZOO-a.

23. Nadalje, pravilna je zakonita odluka o troškovima postupka te je sud pravilno, suprotno žalbenim prigovorima primijenio odredbu Tbr. 50. i 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23) jer se navedena odredba koja je stupila na snagu 1. studenog 2022. odnosi na sve predmete koji su u tijeku pa je sud osnovano primijenio navedenu odredbu te vrijednost boda odmjerio u iznosu od 15,00 kuna, odnosno sveukupno 2.899,48 Eur.

24. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi te suviše sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a koje žalitelj uopćeno navodi ne konkretizirajući koja bi to bitna povreda bila počinjena i u čemu bi se ona sastojala, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu suda prvog stupnja, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o trikovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić