Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2142/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1176/2022-36 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1176/2022-36 od 19. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 016- 1730/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-2004/05 dana 23.08.2005. u dijelu u kojem je iskazan iznos kredita u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"Banka odobrava ST stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 69.400,00 CHF (slovima: šezdesetidevet tisuća četiristo švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Aipe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana.".

lI. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 016- 1730/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-2004/05 dana 23.08.2005. u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa u valuti švicarski franak, a koja glasi:

"Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 69.400,00 CHF zaračunavaju se kamate od 3,99 % dekurzivno godišnje.... Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. ...".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj 016- 1730/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-2004/05 dana 23.08.2005. u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF). a koja glasi:

"…Kredit se otplaćuje u jednakim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 765,92 CHF (sedamsto šezdesetpet švicarskih franaka i devedesetdvarapena), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke, počevši od 30.09.2005…".

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.486,08 eur i zateznu kamatu kako slijedi:

- na iznos od 1,11 eur od 01.10.2005. do isplate,

-na iznos od 1,16 eur od 01.11.2005. do isplate,

- na iznos od 2,16 eur od 01.12.2005. do isplate,

- na iznos od 9,23 eur od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 15,97 eur od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 20,83 eur od 03.02.2009. do isplate,

- na iznos od 23,03 eur od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 16,98 eur od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 18,13 eur od 05.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,88 eur od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2,06 eur od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,87 eur od 01.08.2009. do isplate,

- ne iznos od 7,46 eur od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,15 eur od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 3,52 eur od 03.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,34 eur od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 15,80 eur od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 23,57 eur od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 21,79 eur od 04.03.2010. do isplate,

- na iznos od 32,34 eur od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 30,34 eur od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 34,24 eur od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 68,00 eur od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 61,05 eur od 03.08.2010. do isplate,

- na iznos od 82,29 eur od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 74,95 eur od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 63,15 eur od 05.11.2010. do isplate,

- na iznos od 88,05 eur od 03.12.2010. do isplate,

- na iznos od 119,72 eur od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 97,29 eur od 02.02.2011, do isplate,

- na iznos od 105,92 eur od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 95,91 eur od 05.04.2011. do isplate,

- na iznos od 97,73 eur od 05.05.2011. do isplate,

- na iznos od 140,12 eur od 03.06.2011. do isplate,

- na iznos od 144,25 eur od 05.07.2011. do isplate,

- na iznos od 179,66 eur od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 161,46 eur od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 141,56 eur od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 139,42 eur od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 137,89 eur od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 147,39 eur od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 155,67 eur od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 156,78 eur od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 151,05 eur od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 154,92 eur od 05.05.2012. do isplate,

- na iznos od 157,56 eur od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 153,11 eur od 01.07.2012, do isplate,

- na iznos od 154,28 eur od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 150,94 eur od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 143,83 eur od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 151,52 eur od 06.11.2012. do isplate,

- na iznos od 155,21 eur od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 152,52 eur od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 138,02 eur od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 150,34 eur od 07.03.2013. do isplate,

- na iznos od 151,42 eur od 05.04.2013. do isplate,

- na iznos od 146,59 eur od 05.05.2013. do isplate,

- na iznos od 131,57 eur od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 131,18 eur od 05.07.2013. do isplate,

- na iznos od 134,87 eur od 14.08.2013. do isplate,

- na iznos od 140,79 eur od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 148,98 eur od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 144,75 eur od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 147,75 eur od 11.12.2013. do isplate,

- na iznos od 151,14 eur od 05.01.2014. do isplate,

- na iznos od 153,25 eur od 05.02.2014. do isplate,

- na iznos od 157,71 eur od 05.03.2014. do isplate,

- na iznos od 156,25 eur od 05.04.2014. do isplate,

- na iznos od 151,31 eur od 08.05.2014. do isplate,

- na iznos od 149,73 eur od 14.06.2014. do isplate.

- na iznos od 150,45 eur od 10.07.2014. do isplate,

- na iznos od 156,05 eur od 08.08.2014. do isplate,

- na iznos od 160,69 eur od 02.09.2014. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 1.949,84 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19.06.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da su ništetni dijelovi odredbe članka 2. i odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 016- 1730/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenog 22. kolovoza 2025. između tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Hypo Aipe-Adria-Bank d.d., kao banke, dijelovima kojih odredbi članaka da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz osnova ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF).

6. Nije u pravu tuženik, kada prvostupanjsku presudu, pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke

11. i točke 6. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok tuženiku nije nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, onemogućeno da raspravlja pred sudom.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koje ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkama I., II., III. i IV. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- između prednika tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, da je 22. kolovoza 2005. zaključen Ugovor o kreditu, temeljem kojeg tužiteljici da je odobren kredit za kupnju stana u iznosu kunske protuvrijednosti 69.400,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja, uz rok otplate do 31. kolovoza 2014., u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 765,92 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, koji anuiteti da dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu i ugovorenu kamatnu stopu od 3,99% dekurzivno godišnje, koju da je banka od 1. svibnja 2006. ovlaštena mijenjati prema

Odluci o kamatnim stopama banke;

- javni bilježnik da je potvrdio, da je gore navedeni Ugovor o kreditu ispitao, te utvrdio da odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, odnosno propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, koju ispravu da je sudionicima pravnog posla pročitao i na gore navedeno ih upozorio;

- okolnost što predmetni Ugovor o kreditu da je ispunjen, da ta okolnost ne otklanja pravni interes tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu članka 1111. stavka 1. i članka 1115. u vezi s člankom 323. stavkom 1. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05);

- odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, da obvezuje ostale sudove u postupku koji da potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete / isplate, s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. da proizlazi, da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato da je posebno rizična, a potrošač u vrijeme zaključenja ugovora da ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF;

- tuženik da nije učinio vjerojatnim, da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije, nego što da je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno da bi tužiteljicu, kao korisnika kredita, u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, pa u predmetnom individualnom sporu da se ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time da su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03), članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima u vezi s člancima 3-4., 269., člancima 272. i 323. sve ZOO/05, te člankom 502.a i c ZPP-a;

- iz Nalaza i mišljenja vještaka s dopunskim očitovanjem, prihvaćenog u potpunosti jer da je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem dostupne dokumentacije, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja, u odnosu na onaj koji da je vrijedio na dan isplate kredita, da iznosi 7.246,00 EUR-a, dok tzv. negativna razlika da iznosi 759,92 EUR-a, slijedom čega zbroj više i manje plaćenog da iznosi 6.486,08 EUR-a;

- pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastara da je počela teći 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, pa kako tužiteljica tužbu da je podnijela 1. ožujka 2022., to da se tuženikov prigovor zastare ukazuje neosnovanim, u smislu odredbe članka 225. ZOO/05.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je utvrdio, da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak ništetne, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, nalažući tuženiku, a pozivom na odredbe članka 323. stavka 1. i odredbe članka 1111. sve ZOO/05, da, iz osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, isplati tužiteljici preplaćeni iznos od 6.486,08 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana stjecanja pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

13. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

14. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I., II., III. i IV. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da on tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužiteljice kao potrošača, odnosno da se radi potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je isti Ugovor o kreditu tužiteljica sklopila s pravnim prednikom tuženika prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane pravnog prednika tuženika, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovorenih odredaba kojima se glavnica veže za valutu CHF i koje se odnose na promjenjivost kamatne stope u skladu s važećim srednjim tečajem za CHF pravnog prednika tuženika na dan plaćanja, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljica pregovarala o rizičnosti tečaja i ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora vezano uz CHF, a kako je to, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a nakon iskaza tužiteljice.

16. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalog i pravnog prednika tuženika, Hypo Alpe- Adria Bank d.d., presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je točkom 5. izreke, da je pravni prednik tuženika (Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time pravni prednik tuženika postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, protiv više tuženika, pa i između ostalog i pravnog prednika tuženika, Hypo Alpe-Adria Bank d.d., podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 5. kojom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003 do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015 u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.

18. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 87. ZZP/03;

19. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

21. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, a, suprotno navedenim utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja, tuženik, kako to proizlazi iz stanja spisa premeta i obrazloženja prvostupanjske presude, sudu nije dokazao.

22. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

23. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

24. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe pravni prednika tuženika je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO/05, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

25. ZZP/03 niti ZOO/05 ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO/05, kojom odredbom je propisano, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

26. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

27. Prema odredbi članka 83. ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

28. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio pravni prdnik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

29. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje pravnom predniku tuženika ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

30. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope pravni prednik tuženika nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

31. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

32. Tuženiku je i za navesti, da prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

33. Slijedom toga, u konkretnom slučaju, kod utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu temeljem tih ništetnih odredbi.

34. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužiteljice iz osnova ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, valja ukazati, da je sud prvog stupnja u dijelu kojim je usvojio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužiteljice iz tog osnova ništetnosti ispravno utvrdio da je isti osnovan. Naime, Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i pravnog prednika tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužiteljica osobno nije podnosila tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bila ovlaštena podnijeti temeljem članka 502.a. stavak 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužiteljice jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO-a.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom i rješenjem, pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017., izrazio je pravni stav, da je pokretanjem parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača da počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17, to je rok za restitucijski zahtjev tužiteljice počeo teći 14. lipnja 2018. godine.

36. Prema tome, tužiteljica je podnošenjem tužbe 1. ožujka 2022 (tužba – stranice od 1 do 5 spisa) istu podnijela unutar pet godina računajući od 14. lipnja 2018., kao datuma od kojeg je zastara individualnog zahtjeva počela teći iznova.

37. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice priznao i pripadajuće zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05, te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužiteljici plati pripadajuće zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose od dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

38. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

39. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je dijelom točke IV. izreke presude naložio tuženiku da plati tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.949,84 EUR-a, jer je odluka o troškovima postupka zakonita, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana.

40. Žalitelju je, u odnosu na njegove žalbene prigovore, za navesti, da je točno da je tužiteljica tužbom zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 54.500,00 kuna, kako to tuženik navodi svojom žalbom, ali je tužiteljica svojim podneskom od 22. studenog 2023. (stranice od 522 do 525 spisa) zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 48.869,39 kuna / 6.486,08 EUR-a, koji iznos je tužiteljici i dosuđen dijelom točke IV. izreke prvostupanjske presude, pa je u navedenim okolnostima tužiteljica u cijelosti uspjela u svom kondemnatornom tužbenom zahtjevu.

41. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da je tužiteljica svojim podneskom od 22. studenog 2023. zahtijevajući da joj tuženik isplati iznos od 48.869,39 kuna / 6.486,08 EUR-a smanjila postavljani tužbeni zahtjev, na koji način je djelomično povukla tužbu za iznos od 5.630,31 kunu / 747,27 EUR-a, a tuženik se navedenom povlačenju protivio tek na ročištu održanom 22. prosinca 2023., dakle protekom 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe, na koji način se, temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a, smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe.

42. Obzirom da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe stavio zahtjev za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, to u navedenim okolnostima, a pozivom na odredbu članka 164. stavka 6. ZPP-a, tuženik nije ovlašten zahtijevati troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

43. Naime, prema odredbi članka 164. stavka 8. ZPP-a, u slučaju iz članka 158. ovog Zakona - kojim je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka - zahtjev za naknadu troška može se staviti u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti.

44. Isto, tako, tuženiku je i za navesti, da je, suprotno njegovim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici priznao troškove u skladu s odredbom članka 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 126/22 – dalje: Tarifa), a kojom je propisano, da se Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) mijenja i glasi: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, dok je člankom 2. propisano, da ova Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a ista je u „Narodnim novinama“ objavljena 28. listopada 2022., dakle koja je na snagu stupila prije donošenja prvostupanjske presude, dok je Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23) propisano, da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a.

45. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci. (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 9. travnja 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac