Poslovni broj: Usž-2093/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Mošmondor, odvjetnica u Čakovcu, Ruđera Boškovića 41, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-184/2023-13 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice MZ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-184/2023-13 od 2. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-184/2023-13 od 2. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-2/22-01/361, urbroj: 513-04-22-2 od 31. listopada 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjski sud smatra da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom poreznog nadzora poreznog tijela te da tužiteljica nije dokazala da bi u razdoblju koje obuhvaća porezni nadzor raspolagala ušteđevinom majke. Takav stav prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilan i zakonit s obzirom da je predlagala saslušanje svjedoka koji imaju neposrednih saznanja o štednji majke tužiteljice, odnosno same tužiteljice i korištenja tih novčanih sredstava za kupnju vozila. Ističe da je ovlaštena tvrditi i dokazivati izvore novčanih sredstava te štednje, koja ne mora nužno biti štednja kod kreditne institucije, pa je na sudu zadaća da u pojedinim sporovima provjeri i ocijeni predložene i izvedene dokaze. Ukoliko joj ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je zaista imala štednju kod kuće, unatoč tome što je na tuženiku teret dokazivanja suprotne okolnosti, tada bi se odluka suda o nepostojanju štednje, temeljila na presumpciji koja ni na koji način nije utvrđena. Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, radi čega se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost. Ističe da činjenice bitne za odlučivanje dokazuje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave, a prvostupanjski sud ni na koji način ne obrazlaže iz kojeg razloga potvrde banke o štednji te podignutim novčanim sredstvima u korist tužiteljice nije vjerodostojan dokaz. Smatra da prvostupanjski sud postupa protivno praksi Europskog suda za ljudska prava u presudi Guberina protiv Hrvatske koji je zauzeo pravno shvaćanje da su pri provođenju postupaka u kojima odlučuju o pravima i obvezama građana, nadležna tijela dužna uzeti u obzir sve specifične okolnosti slučaja i izbjegavati automatsku primjenu zakona. Tužiteljica također ističe prigovor zastare s obzirom da je porezna obveza utvrđena 2017. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz nalog tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka, jer je člankom 66. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Ovaj Sud otklanja prigovore tužiteljice u žalbi da bi došlo do takve bitne povrede pravila sudskog postupka zbog manjkavog obrazloženja presude glede odlučnih činjenica, odnosno postojanja nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, prema ocjeni ovoga Suda neosnovani su prigovori u žalbi u odnosu na sadržaj osporene presude prvostupanjskog suda, jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te je u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima dostatno obrazložena pa se otklanja bilo kakva sumnja u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i činjenice koje je utvrdio uvidom u dokumentaciju priloženu u tijeku spora, sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, nakon održanog ročišta, čime se smatra da je strankama u smislu odredbe članka 6. dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Naime, prema podacima u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da je u provedenom poreznom nadzoru kod tužiteljice sukladno članku 63. stavku 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka poreznih činjenica i članka 76. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16.), koji je bio na snazi u 2017. godini, proveden nadzor za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017., o čemu je sastavljen zapisnik od 21. ožujka 2019., a u ponovnom postupku tijelo prvog stupnja sastavilo je i zapisnik od 27. lipnja 2022. u kojem su navedene činjenice utvrđene u postupku nadzora obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak u 2017. godini te je naveden tijek poreznog nadzora, sadržaj i ocjena dokaza i utvrđen nerazmjer za 2017. godinu te osnovica i obveza poreza na dohodak.

10. Nije sporno da je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona, porezno tijelo u poreznom postupku trebalo sukladno načelu materijalne istine utvrditi pravo stanje stvari, odnosno utvrditi ukupne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, dakle, i one u prilog poreznog obveznika, međutim, to ne isključuje primjenu pravila o teretu dokazivanja ustanovljenu člankom 88. Općeg poreznog zakona, koji propisuje da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. navedenog Zakona, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

11. S obzirom da je u provedenom postupku na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno da je tužiteljica svoje izdatke u 2017. financirala iz nepoznatih izvora, to jest nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazala da ih je financirala iz prijavljenih dohodaka ili neke druge prijavljene djelatnosti te nije dokazala izvore za stjecanje imovine obračunat joj je porez na dohodak na utvrđeni nesrazmjer.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o porezu na dohodak, kao i odredbe Općeg poreznog zakona, te osnovano zaključio da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

13. Nisu osnovani prigovori tužiteljice vezani uz potrebu provođenja njezinih dokaznih prijedloga u upravnom sporu. To stoga što je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazne prijedloge tužiteljice kao nesvrsishodne jer isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pri čemu je u obrazloženju presude za to naveo valjane razloge.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene ni povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

15. Nadalje, nije osnovan niti općeniti prigovor apsolutne zastare predmetne porezne obveze koji tužiteljica ističe u žalbi, jer se u konkretnom slučaju radi o poreznoj obvezi poreza na dohodak za 2017. godinu, a kako je rješenje tuženika doneseno 31. listopada 2022. ne može se prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je u konkretnom slučaju nastupila zastara.

16. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, pravilno je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić