- 1 -              Revd 2678/2023-2

Broj: Revd 2678/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. pok. M. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. N., odvjetniku u M., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., kao pravnog sljednika „J. b. A. P.“, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-860/2021-4 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-2576/2019-30 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-860/2021-4 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-2576/2019-30 od 24. ožujka 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da nijedno od pet postavljenih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Tužitelj uz pravna pitanja kao razlog važnosti dostavlja odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-1445/2017-2 od 19. srpnja 2017. koja nije usporediva. Ovo stoga jer je u toj odluci odlučivano o pravu vlasništva nad nekretninom koja predstavlja šumu, što ovdje, u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, nije slučaj. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se na prijepornom dijelu nekretnine (u odnosu na koji dio, za razliku od preostalog dijela, nije prihvaćen tužbeni zahtjev) radi o klizištu, što je sud cijenio relevantnim kod utvrđenja činjenice načina izvršavanja posjedovnih čini obzirom na istaknuti pravni temelj stjecanja prava vlasništva - dosjelost.

4. Nadalje tužitelj, postavljajući četvrto i peto pitanje, drži da je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 3., 5., 14., 18., 48. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

5. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. U odnosu na navode tužitelja o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj, jer su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama iznijeli pravno relevantne razloge, pa proizlazi da navedene odluke nisu ni arbitrarne ni nerazumne.

7. Predlagatelj nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje i drugih istaknutih ustavnih prava, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Posljedično tomu, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

8. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je predlagatelj učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njegov prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. i čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2023.