REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-134/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja V M V d.o.o., Samobor, Vrbovec 54, OIB 23297037102, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 238,91 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1003/2024 od 4. prosinca 2024., 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1003/2024 od 4. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku platiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 238,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2024. do isplate, a u pobijanoj točki III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od

4. prosinca 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis i utvrdio da se 18. prosinca 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu marke TOYOTA RAV 4, reg. ozn [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MOJ TV PORTAL d.o.o. Samobor, te da je štetu na vozilu dužan nadoknaditi tuženik sukladno polici osiguranja štetnika koji je imao ugovorenu kod tuženika. Tužitelj je izvršio popravak na vozilu prema tuženikovom izvidu štete broj 3210511382 od 25. siječnja 2024. i izdao račun br. 62-VP1-1/2024 od 31. siječnja 2024. u iznosu od 3.944,33 EUR, a tuženik u mu je temeljem Ugovora o cesiji od 5. veljače 2024. isplatio iznos od 3.310,99 EUR 16. veljače 2024. Vlasnik vozila je ugovorom o ustupu tražbine od 21. veljače 2024. ustupio tužitelju predmetnu tražbinu koja predstavlja razliku cijene sata rada iz tužiteljevog računa od 31. siječnja 2024. i isplaćenog iznosa od 3.310,99 EUR. Prema pravnoj stavu prvostupanjskog suda, tuženik je neosnovano odbio isplatiti predmetni iznos s obrazloženjem da je previsoko obračunata cijena sata rada u predmetnom računu. Prvostupanjski sud je zaključio da tuženik ne može određivati cijenu rada trećih osoba niti može isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Tužitelj je oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim cjenikom. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor ništetnosti ugovora o ustupu tražbina od 21. veljače 2024. Odluka se temelji na odredbi čl. 80. st. 1. i 3. i čl. 88. st. 2. te čl. 1046. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr. … OT).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ostaje kod istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije i prigovora promašene pasivne legitimacije, navodi da je po ugovoru o cesiji od 5. veljače 2024. postupio i isplatio tužitelju iznos od 3.310,99 EUR, da u prvostupanjskom postupku nisu izvedeni svi dokazi, navodi da je obračunao radni sat po cijeni od 27,00 EUR + PDV uzimajući u obzir sve radničke normative i da satnica od 41,45 EUR nema ekonomskog opravdanja. Navodi da se tužitelj bavi otkupom i naplatom potraživanja za koju djelatnost nije registriran. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna i je i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 104,67 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima parničnog postupka.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u žalbi nije ukazao na neku od učinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmetni spor je spor male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može pobijati zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i čl. 355. ZPP-a.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete koja se sastoji u razlici cijene rada tužitelja i cijene sata rada koji je tuženik priznao u mirnom postupku osiguranja.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- prometna nezgoda dogodila se 18. prosinca 2023.,

- u prometnoj nezgodi sudjelovalo je vozilo u vlasništvu MOJ TV PORTAL d.o.o. Samobor, reg. ozn. [registarska oznaka],

- štetnik u prometnoj nezgodi bio je osiguran kod tuženika,

- tuženik je 25. siječnja 2024. sastavio izvid štete broj 2310541382 po kojem je tužitelj izvršio popravak i ispostavio račun broj 62-VP1-1/24 od 31. siječnja 2024. u iznosu od 3.944,33 EUR,

- tuženik je 16. veljače 2024. isplatio iznos od 3.310,99 EUR,

- ugovorom o ustupu tražbina od 21. veljače 2024. vlasnik vozila ustupio je tužitelju predmetnu tražbinu u iznosu od 238,91 EUR,

- tuženik je umanjio tužiteljev račun smatrajući da je tužitelj previsoko zaračunao cijenu sata rada.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Točan je tuženikov navod da je u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude pogrešno navedeno da je predmetno vozilo oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi bilo osigurano kod tuženika. Radi se o očitoj omašci u pisanju, budući da iz ostalog sadržaja pobijane presude proizlazi da je tuženik bio osiguratelj štetnika, a to nije bilo sporno ni u mirnom postupku osiguranja u kojem je tužitelju isplaćen iznos od 3.310,00 EUR niti tijekom prvostupanjskog postupka.

13. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Vlasnik vozila je ugovorom o ustupu tražbinu od 21. veljače 2024. ustupio tužitelju predmetnu tražbinu u iznosu od 238,91 EUR pa je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnom postupku sukladno odredbi čl. 80. ZOO-a i prema tuženiku ima ista prava kao i ustupitelj sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a. Neosnovano se tuženik poziva na ugovor o ustupu tražbine od 5. veljače 2024. kojim je oštećenik ustupio svoju tražbinu tužitelju i po kojem je tužitelj isplatio iznos od 3.310,99 EUR. Temeljem tog ugovora izvršena je isplata iznos od 3.310,99 EUR, a temeljem ugovora u ustupu tražbina od 21. veljače 2024. tužitelju je ustupljen predmetni iznos od 238,91 EUR.

14. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik je osiguratelj štetnika i dužan je naknaditi tužitelju, kojem je oštećenik ustupio svoju tražbinu, iznos štete koju je pretrpio oštećenik u predmetnoj prometnoj nezgodi.

15. Neosnovano tuženik navodi da se tužitelj bavi djelatnošću otkupa i naplate tražbina. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se predmetno potraživanje odnosi na isplatu naknade štete koja se sastoji u visini naknade za izvršen popravak vozila od strane tužitelja koji je izvršio svoju registriranu djelatnost. Vlasnik vozila koji je ovlašten zahtijevati od tuženika kao osiguratelja štetnika naknadu štete u visini cijene izvršenog popravka vozila prenio je na tužitelja svoju tražbinu koju ima prema tuženiku.

16. Neosnovano tuženik osporava visinu utuženog potraživanja. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo po cijeni sata rada koju ta radionica naplaćuje po svojem cjeniku. Okolnost da postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1085. i 1090. ZOO-a i dosudio naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazio da nije bilo štetnog događaja.

17. Tuženik je izgubio predmetni spor pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tužitelju potrebne parnične troškove. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio