REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-390/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice VV (prije V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Sieber, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi isplate, 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356 isplatiti tužiteljici VV (prije V), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 21,53 eura (162,28 kn), bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim od 17. svibnja 2020. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu isplati troškove postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika te da na temelju važećeg Kolektivnog ugovora od 8. prosinca 2017. ostvaruje pravo na posebne naknade. Prema članku 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Prema stavku 2. citiranog članka, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak. Dalje navodi da je 12. svibnja 2020. sklopljen Aneks br. 2 Kolektivnog ugovora za radnike HP Hrvatske pošte d.d. kojim se briše čl. 44. Kolektivnog ugovora, a dodaje se čl. 53.a te se njime utvrđuje da poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kuna neto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Člankom 6. st. 2. Aneksa br.2 Kolektivnog ugovora propisano je da se isti primjenjuje od dana potpisivanja, znači od 12. svibnja 2020. Obzirom na navedene članke Kolektivnog ugovora i Aneksa br. 2. tužiteljica smatra da je tuženik morao kod isplate participiranja u troškovima prehrane za mjesec travanj 2020. godine primijeniti čl. 44. Kolektivnog ugovora koji je bio na snazi do 12. svibnja 2020. i isplatiti tužiteljici iznos od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, odnosno odgovarajući dio za manji broj sati. Međutim, tuženik je neosnovano primijenio odredbu iz Aneksa br. 2. Kolektivnog ugovora te je tužiteljici za mjesec travanj 2020. isplatio odgovarajući dio iznosa od 280,00 kn neto, iako Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora tada nije bio na snazi niti se mogao primjenjivati. Tužiteljica navodi da je na ovaj način tuženik uskratio tužiteljici za mjesec travanj 2020. iznos od 162,28 kn bruto. Naime, tužiteljica navodi da je u mjesecu travnju 2020. godine puni mjesečni fond sati bio 176 sati te da je u istom mjesecu radila 168 sati pa je prema čl. 44. Kolektivnog ugovora izračun satnice za 168 sati imajući na umu 2,556818182 kn po satu 429,54 kn bruto (168 sati x 2,556818182 kn =429,54 kn), da je izračun satnice sukladno odredbi iz Aneksa br. 2.:

280,00 kn : 176 sati = 1,590909091 kn po satu, da je tuženik neosnovano primijenio odredbu iz Aneksa br. 2 i tužiteljici za 168 sati isplatio iznos od 267,26 kn neto (168 sati x 1.590909091 kn = 267,27 kn), a da tuženik na isplaćeni iznos od 267,26 kn neto nije obračunao nikakve iznose koji bi ušli u bruto obračun. Navodi da je u konkretnom slučaju ključna okolnost to što je tuženik primjenom pogrešne odredbe iz Aneksa br. 2 KU (stupa na snagu tek 12. svibnja 2020. godine) isplatio ukupnu novčanu masu u iznosu od 267,26 kn, a trebao je temeljem važeće odredbe iz čl. 44 KU isplatiti ukupnu novčanu masu u iznosu od 429,54 kn. Tužiteljica posebno ističe da djelomično isplaćeni iznos od 267,26 kuna temeljem pogrešne odredbe Aneksa br. 2 KU nije predmet ovog spora. Ta isplata je činjenica, kao što je i činjenica da je tuženik tu isplatu izvršio u neto iznosu. Tužiteljica ovom tužbom traži da joj tuženik isplati još 162,28 kn, jer joj je taj iznos tuženik primjenom pogrešne odredbe KU neosnovano uskratio iz ukupne novčane mase koju je trebao isplatiti (429,54 kn) te tužiteljica traži da joj se sukladno važećem KU taj iznos isplati u brutu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Opreza rada tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da tužiteljica od bruto iznosa za koji smatra da joj ju trebao biti isplaćen za mjesec travanj 2020. godine (429,54 kn) oduzima neto iznos (267,26 kn) koji je tužiteljici plaćen na ime participacije u troškovima prehrane radnika. Tužiteljica svojim zahtjevom naznačuje da potražuje iznos od 162,28 kn/21,53 eura, no taj iznos je dakle dobiven primjenom pogrešne metodologije kojom je tužiteljica od bruto iznosa oduzela neto iznos vrednujući ih nominalno jednako što nije pravilno. Ne radi dakle o istim vrijednostima niti o istim vrstama tražbina jer neto iznos je iznos koji se radniku uplaćuje na račun, a bruto iznos je porezna kategorija koja u sebi uključuje porez, prirez i doprinose te neto iznos primanja koji ovisi o individualnim poreznim parametrima koji se imaju primijeniti na tužitelja u trenutku isplate iz radnog odnosa. Tuženik opreza radi, ukoliko sud nađe da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani, dostavlja simulirani iznos potraživanja tužiteljice prema kojem isto iznosi 21,53 eura. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćenu naknadu za prehranu za mjesec travanj 2020. godine na temelju važećeg Kolektivnog ugovora, u iznosu od 21,53 eura bruto.

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika. Nije sporno da se na radni odnos tužiteljice kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d. od 8. prosinca .2017. (dalje u tekstu: KU), te da se od 12. svibnja 2020. na tužiteljicu primjenjuje Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora (Dalje u tekstu Aneks. br. 2. KU). Nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime naknade za prehranu za travanj 2020. isplatio razmjerni iznos od 267,26 kn za satnicu od 168 sati, primijenivši čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva, niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade za prehranu za travanj 2020. u visini određenoj čl. 44. KU ili u visini određenoj čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU. Sporno je i pitanje zastare.

7. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'': 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

8. Prema članku 90. stavku 3. ZR plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZR dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZR, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje, prema stavku 5. članka 90. ZR poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZR obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

9. Prema članku 44. stavak 1. citiranog Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske Pošte d.d. (dalje u tekstu KU) od 8. prosinca 2017. koji se primjenjuje na radni odnos tužiteljice kod tuženika do 12. svibnja 2020. poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 2. istog članka KU, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak.

10. Između tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. i Hrvatskog sindikata pošte i Republičkog sindikata radnika Hrvatske 12. svibnja 2020. sklopljen je Aneks 2. KU. Prema članku 3. Aneksa br. 2. KU članak 44. briše se te se prema čl. 4. Aneksa br. 2. KU ispod naslova glave ''XI – Ostala materijalna prava radnika'' i iza članka 53. dodaje članak 53.a. Prema stavku 1. članka 53.a. KU poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kn / 37,16 eura neto za puni mjesečni fond sati, a koji dodatak se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 5. Istog članka radnici ostvaruju pravo na participaciju u troškovima prehrane prema uvjetima propisanim odredbama stavka 1-4 ovog članka tri mjeseca od dana potpisivanja ovog aneksa br. 2., a nakon isteka toga roka ugovorne strane mogu ponovno regulirati ovo pravo. Nadalje, prema članku 6. Aneksa br. 2 ovoga KU sve ostale odredbe KU ostaju nepromijenjene te se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja.

11. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da se čl. 44. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatska pošta d.d. primjenjuje od 8. prosinca 2017. pa do 12. svibnja 2020., odnosno do donošenja Aneksa br. 2. KU kojim je brisan članak 44. KU., prema kojem se naknada na prehranu utvrđuje u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, odnosno kojim se dodaje članak 53.a. KU, kojim je visina naknade za prehranu utvrđena u visini od 280,00 kn / 36,17 eura neto, što u postupku nije sporno.

12. S obzirom na navedeno, u travnju 2020. na radni odnos tužiteljice kod tuženika primjenjuje se čl. 44. KU, prema kojemu je visina naknade za prehranu određena u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, što jasno proizlazi i iz čl. 6. Aneksa br. 2. prema kojemu se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja, dakle od 12. svibnja 2020.

13. Nije osnovan prigovor zastare koji tuženik ističe "opreza radi" jer je tužba podnesena 26. veljače 2025., a tražbina je dospjela 17. svibnja 2020., pa od dospijeća do utuženja nije prošlo više od pet godina (čl. 139. ZR).

14. S obzirom da je tuženik tužiteljici naknadu za prehranu za travanj 2020. isplatio u visini od 267,26 kn neto, a da prema čl. 44. st. 1. važećeg KU u istom razdoblju naknada za prehranu iznosi 450,00 kn za puni mjesečni fond sati, odnosno 429,54 kn za 168 sati rada koje je tužiteljica u tom mjesecu ostvarila, to je tuženik dužan tužiteljici isplatiti razliku naknade za prehranu do iznosa od 429,54 kn, a što iznosi 162,28 kn, odnosno 21,53 eura, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo prihvatiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće po osnovi naknade za prehranu kao u izreci.

15. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 17. svibnja 2020., kako je zatražila tužiteljica, a tuženik tijek zateznih kamata nije sporio, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO koja je propisana za ostale odnose.

16. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

18. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu manja od 100,00 eura, prema Tbr. 7/8 OT neovisno o odredbi Tbr. 7/1, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. S obzirom da je sukladno Tbr. 54 OT vrijednost jednog boda 2,00 eura, tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) što ukupno iznosi 125,00 eura.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

20. Budući da se radi o sporu male vrijednosti, sud nije održao raspravu sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP te je donio presudu sukladno odredbi čl. 332. a. st. 2. ZPP.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku