Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-15/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja KT OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, protiv tuženice JT OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (sada na adresi [adresa]) koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-252/2023-65 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja u pretežitom dijelu je osnovana a djelomično je neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-252/2023-65 od 13. veljače 2025. (točka I, podtočkom 1. i 2. i točka II izreke):

a) preinačuje

- u dijelu točke I podtočkom 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.558,49 EUR sa zateznim kamatama počev od 31. prosinca 2019. do isplate tako da sada glasi

Nalaže se tuženici JT da isplati tužitelju ĆT iznos od 5.558,49 EUR sa zateznim kamatama počev od 31 prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30 prosinca 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- u točki I podtočkom 2. i u točki II izreke kojima je odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da sada ista glasi:

Nalaže se tuženici JT da tužitelju CT naknadi parnični trošak u iznosu od 1.325,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu točke I podtočkom 1. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.457,93 eura, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana 14. rujna 2019., pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženoj JT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu od 2.937,50 eura , sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se pobijana odluka preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a sukladno tome da se preinači i odluka o troškovima parničnog postupka odnosno da mu se dosude zatraženi troškovi parničnog postupka, a podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nije zatražen trošak žalbe.

3. Na žalbu je odgovorio i nije zatražen trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je u pretežitom dijelu osnovana a samo djelomično je neosnovana.

5. Predmet ove parnice, a nakon odluke ovog suda pod brojem G Ob-48/2022-2 od 29. ožujka 2023. (l.s.181-187), je zahtjev tužitelja da vozilo marke BMW Tip 3 godina proizvodnje 2012. kojeg su stranke kao bračni drugovi stekli u veljači 2019. predstavlja bračnu stečevinu a kako je tuženica otuđila to vozilo svojoj majci to končano postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 6.457,93 EUR sa zateznim kamatama počev od 14. rujna 2019., a što predstavalja ½ vrijednosti predmetnog vozila.

6. Prvostupanjski sud a nakon provedenih dokaza navedenih u točki 4. obrazloženja pobijane odluke utvrdio je:

- da je bračna zajednica između stranaka započela sklapanjem braka 26. travnja 2003. i da je trajala do 19. lipnja 2019.

- da je ugovor o darovanju motornog vozila od 4. veljače 2019. sklopljen između stranaka kojim ugovorom je tužitelj darovao predmetno vozilo marke BMW Tip 3 godine proizvodnje 2012. tuženici koje osobno vozilo je u trenutku darovanja imalo reg. oznaku [registarska oznaka],

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića dipl. ing. proizlazi da je tržišna vrijednost predmetnog vozila na dan prodaje majci tuženice ukoliko je vozilo prešlo 165.000 km iznosilo 97.314,57 kuna (odnosno ½ 6.457,93 EUR-tečaj 7,53450) a ukoliko je vozilo prešlo 200.000 km vrijednost istog iznosila je 83.761,01 kuna (odnosno ½ tog iznosa 5.558,49 EUR-tečaj 7,53450).

7. Uzimajući u obzir ovakva utvrđenja, te navod tužitelja da je ugovor o darovanju od 4. veljače 2019. prividan ugovor, prvostupanjski sud smatra da ugovor o darovanju od 4. veljače 2019. nije prividan ugovor pa samim time nije ni ništetan, odnosno da ne postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja na strani stranaka, te da tužitelj nije dokazao da je tim ugovorom o darovanju prikriven neki drugi ugovor niti je dokazao da je udovoljeno uvjetima za pravnu valjanost tog drugog ugovora, odnosno da je cilj pravnog posla prijenos vlasništva na drugu osobu a posljedica onemogućavanje vjerovnicima tužitelja naplatu njihovih potraživanja od tužitelja a na koje je posljedice tužitelj svjesno pristao, tako da predmetno vozilo predstavlja posebnu imovinu tuženice te iz tog razloga i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

8. To sve s pravom dovodi u pitanje žalba tužitelja.

9. Naime, prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica zaključuje da ugovor o darovanju od 4. veljače 2019. nije prividan ugovor s obzirom da ne postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja na strani stranaka. No, taj zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan. To iz razloga jer do sklapanja ovog ugovora došlo je za vrijeme dok je postojala bračna zajednica između stranaka s tim da i sama tuženica navodi da je tijekom trajanja bračne zajednice sklopljeno oko četiri identična ugovora o darovanju kojim bi vozilo koje je kupio tužitelj isti odmah darovao njoj što itekako ukazuje da je i ovaj ugovor o darovanju od 4. veljače 2019. sklopljen radi izbjegavanja obveza tužitelja prema trećim osobama. Dakako da treba uzeti pri svemu tome u obzir da se radi o pokretnoj stvari znatnije vrijednosti te da pri sklapanju takvog ugovora volja stranaka nije bila da obdarenik stekne vlasništvo darovane stvari već sklapanje ugovora o darovanju ima drugu svrhu (da se osujete vjerovnici tužitelja za naplatu svojih tražbina) pri čemu je volja stranaka (konkretno bračnih drugova) bila da i dalje to bude bračna imovina tim više što je i u ranijim identičnim slučajevima bilo postupljeno na identičan način odnosno nakon kupnje vozila od strane tužitelja isti bi odmah sklapao ugovor o darovanju s tuženicom.

9.1. Prema tome radi se o prividnom ugovoru (simuliranom ili fiktivnom) koji nije sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana nego je nastao suglasnošću volje ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora, a isti je sklopljen radi postizanja određenog imovinskog interesa (među inim i radi onemogućavanja trećih osoba vjerovnika da naplate svoje tražbine i dr). Dakle, prividno sklapanje ugovora (simulacija) je oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja koje može biti apsolutno (bez namjere sklapanja bilo kakvog pravnog posla) ili relativno (da bi se njime prikrio neki drugi pravni posao). Ovo se posebno ističe s obzirom na stav prvostupanjskog suda da predmetni ugovor o darovanju ne prikriva nikakav drugi pravni posao.

10. S obzirom da se radi o prividnom ugovoru to isti nema pravni učinak prema ugovornim stranama (članak 285. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) što za posljedicu ima ništetnost takvih ugovora (članak 322. ZOO), tako da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranaka što dalje znači da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine konkretno predmetnog vozila (članak 36. stavak 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).

11. Predmetno vozilo tuženica je otuđila krajem 2019. svojoj majci a vrijednost vozila je utvrđeno temeljem vještačkog nalaza i mišljenja. S obzirom da stranke drugačije govore o tome koliko je vozilo prešlo kilometara a to po nalazu vještaka utječe na vrijednost vozila ovaj sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da bi vozilo prešlo oko 200.000 km (to tvrdi tuženica koja je i bila u posjedu vozila i isto vozila dok ga nije otuđila svojoj majci) tako da proizlazi da ½ vrijednosti predmetnog vozila iznosi 5.558,49 EUR. S obzirom na to preinačena je odluka o glavnoj stvari za iznos od 5.558,49 EUR te je taj iznos dosuđen tužitelju sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2019. do isplate jer je tijekom postupka utvrđeno da je vozilo otuđeno svakako do kraja 2019. a tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi to bilo ranije tj. 14. lipnja 2019. (od kada je i zatražena zatezna kamata), tako da je u preostalom dijelu (za iznos od 899,44 EUR sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2019. do isplate, te za zatene kamate na dosuđeni iznos od 14. lipnja 2019. do 30. prosinca 2019.) trebalo potvrditi pobijanu odluku.

12. Žalbom se pobija i odluka o troškovima parničnog postupka (točka I podtočkom 2. i točka II izreke pobijane odluke). Ranijom odlukom ovog suda pod brojem Gž Ob- 48/2022-2 od 29. ožujka 2023. točkom b) izreke među inim ukinuta je i odluka o troškovima, dok je potvrđena u cijelosti točka II izreke prvostupanjske odluke pod brojem P Ob-46/2020-36 od 26. listopada 2022. kojim je prihvaćen protutužbeni zahjtjev tada tuženice- protutužiteljice.

12.1. Kako su stranke uspjele u svojim zahtjevima (tužba i protutužba ) do donošenja odluke ovog suda Gž Ob-48/2022 od 9. ožujka 2023. to svaka stranka do tada snosi svoje troškove parničnog postupka. Nakon odluke ovog suda Gž Ob-48/2022 od 9. ožujka 2023. postupak se nastavio isključivo voditi po tužbi tužitelja te je u nastavku tog postupka isti uspio sa 100% glede osnova, a po visini sa 86%, dakle ukupno 93% što znači da je tuženica uspjela 7% pa je uspjeh tužitelja u nastavku postupka 86%.

Tužitelju s obzirom na vrijednost predmeta spora, te radnje koje su bile potrebne za vođenje ove parnice, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), te svakako krećući se u granicama zahtjeva za naknadu troškova postupka, istom pripada za pristup na ročištima 25. rujna 2023., 18. siječnja 2024., 13. ožujka 2024. i 8. siječnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. u vezi Tbr.točka 1. Tarife), za pristup na ročištu 8. studenog 2023. i 27. studenog 2023. po 50 bodova (Tbr.9. točka 2. u vezi Tbr.7. točka 1. Tarife) što ukupno iznosi 500 bodova tj. 1000 EUR (Tbr.54 Tarife), a 86% tog iznosa je 860 EUR, te PDV 25% 215 EUR dakle ukupno 1075 EUR a tom iznosu treba dodati trošak vještačkog nalaza i mišljenja u iznosu od 250 EUR tako da je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.325 EUR sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

Nije prihvaćen trošak podneska od 27. prosinca 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice jer ono što je u istom navedeno moglo se istaknuti na ročištu 8. siječnja 2025. za koje ročište je kako je već rečeno prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

Dakle iz razloga kako je to prethodno navedeno preinačena je i odluka o troškovima.

13. Stranke nisu zatražile trošak žalbenog postupka pa o istima nije ni odlučeno.

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom a) temeljem članka 373. točka 2 i 3. ZPP a pod točkom b) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić