Poslovni broj: Usž-3000/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željka Zrilić Ježek i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Duje Duplančić, odvjetnik u Splitu, Put Plokita 87, protiv tuženika Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Split, Trg Franje Tuđmana 4, radi zastupanja pred poreznim tijelom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-141/2023-6 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-141/2023-6 od 2. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
2. Tužitelj u žalbi ističe razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove odbaciti podnesenu tužbu, obzirom je tužena u osporenom prvostupanjskom rješenju dala pogrešnu uputu, tako da je navedeno da žalba nije dopuštena, ali se protiv istog može pokrenuti upravni spor. Naglašava da je pravo na podnošenje žalbe protiv pojedinačnih pravnih akata zajamčeno odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kao što je i pravo na podnošenje pravnog lijeka ustavno i zakonsko pravo te jedno od temeljnih ljudskih prava. Smatra da je prvostupanjski sud trebao odlučiti je li tužitelju oduzeta mogućnost podnošenja pravnog lijeka ili nije, odnosno je li pobijano rješenje zakonito ili nije. Nadalje, navodi kako prvostupanjski sud u svom obrazloženju nije naveo ima li tužitelj pravo na žalbu, kao ni otkada mu teče rok za takvu žalbu, ukoliko je imao pravo izjaviti žalbu. Točno je da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja, no tu žalbu je tužena odbacila.
Predlaže pobijano rješenje poništiti uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima tužitelj pobija to rješenje.
5. U predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj pokrenuo upravni spor protiv prvostupanjskog poreznog rješenja, kojim je odbačena punomoć tužitelja odvjetniku Duji Duplančiću za zastupanje pred poreznim tijelom u postupku poreznog nadzora.
6. Dalje iz podataka spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u osporenom prvostupanjskom rješenju poreznog tijela dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, tj. navodi se da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali se protiv istog može pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu u Splitu u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
7. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je sukladno mjerodavnim odredbama propisa koje pobliže navodi u obrazloženju pobijanog rješenja protiv predmetnog prvostupanjskog poreznog rješenja propisana mogućnost izjavljivanja žalbe u zakonom propisanom roku.
8. Propisani rok za izjavljivanje žalbe je prekluzivni rok koji u predmetnom slučaju nije protekao, jer greška nadležnog tijela ne može biti na štetu stranaka, kao u konkretnom slučaju kada je stranci dana pogrešna uputa o pravnom lijeku. Međutim, stranka ne može zbog pogrešne upute o pravnom lijeku steći pravo na podnošenje tužbe, odnosno na upravnosudsku zaštitu.
9. Nastavno, iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, po opunomoćeniku, izjavio i žalbu protiv naznačenog prvostupanjskog rješenja od 23. studenog 2022. koja je odbačena rješenjem Klasa: UP/I-471-02/22-01/333, Urbroj:
513-07-17-23-19 od 1. veljače 2023. I protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbačena rješenjem Klasa: UP/I-471-02/22-01/333, Urbroj: 513-07-17-23-37 od 28. travnja 2023. Žalba protiv tog rješenja usvojena je rješenjem Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/23- 01/232, Urbroj: 513-04-24-3 od 29. veljače 2024. te su poništena sva tri naznačena prvostupanjska rješenja. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, nije osnovan prigovor tužitelja da bi mu bila oduzeta mogućnost podnošenja pravnog lijeka.
10. Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer je tužba podnesena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja donesenog u postupku poreznog nadzora, sud je osnovano tužbu odbacio kao nedopuštenu pozivom na članak 30. stavak 1. točku 3. ZUS-a. Stoga, žalbu tužitelja trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u svezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a.
11. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, valjalo je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
