Poslovni broj: Usž-1063/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Andreju Babiću, odvjetniku u Babić & Babić, Odvjetničko društvo d.o.o., Split, Put Plokita 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi ovrhe poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-858/2022-8 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-858/2022-8 od 13. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja od 2. ožujka 2022. i prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2021. kojim je u ponovnom postupku tužitelju utvrđen iznos dospjelog duga na dan 11. ožujka 2013. u ukupnom iznosu od 31.215,68 kn te je utvrđeno da je taj dug naplaćen od tužitelja.

2. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu ističući kako je ista opterećena povredama Zakona o upravnim sporovima. Navodi kako je Porezna uprava prisilno skinula sa računa tužitelja iznos duga od 31.215,68 kn, a koji je nastao 2013. godine, prethodno plaćen od tužitelja. Smatra da je počinjena povreda Zakona o upravnim sporovima jer sud faktički nije dopustio nikakvu raspravu, što je rezultiralo povredom članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da u ovom postupku uopće nije imao mogućnost na sudsku zaštitu. Presudom nije utvrđeno niti utvrđivano činjenično stanje, kako to propisuje članak 49. Zakona o upravnim sporovima, već je sud jednostavno stav tuženika prihvatio kao svoje utvrđenje. Tužitelj ističe da je tražio u ovom postupku da se utvrdi činjenično stanje, ali to nije učinjeno niti proteklih petnaest godina, a njemu je materijalna šteta učinjena. Navodi da je zbog nezakonitog postupanja Porezne uprave bio u teškoj materijalnoj situaciji zbog čega ne može odustati od inzistiranja na zakonitom tretmanu. Kako je pobijana presuda neosnovana i nezakonita predlaže istu poništiti.

3. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo nakon ponovno provedenog postupka utvrdilo iznos dospjelog duga na dan 11. ožujka 2013. temeljem ovršnih isprava poreznog obveznika-tužitelja, a što se odnosi na porez na dodanu vrijednost, predujam poreza i prireza na dohodak od obrta i doprinos za mirovinsko osiguranje prema rješenju Porezne uprave. U ponovnom postupku utvrđeno je da je dug poreznog obveznika naplaćen temeljem rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke klasa: UP/I-415-02/2013- 001/539, urbroj: 513-07-17-08/2013-01 od 11. ožujka 2013. godine. Naznačeno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršnih isprava koje su priložene u spisu predmeta, a to su prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od listopada do prosinca 2012., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split od 15. svibnja 2002. za predujmove poreza i prireza na dohodak od obrta te rješenje Ispostave Split od 21. svibnja 2012. za doprinose te rješenje Ispostave Split od 22. siječnja 2013., također za doprinose.

6. Dospjeli dug, kako to proizlazi iz spisa, na dan 11. ožujka 2013., u ukupnom iznosu od 31.215,68 kn, do dana donošenja prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2021. godine, u cijelosti je naplaćen, prisilno, u razdoblju od 15. travnja 2013. do 19. travnja 2013. pozivom na odredbu članka 130. stavka 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11.), a obzirom da žalba na rješenje o ovrsi ne odgađa izvršenje rješenja. Tužitelj i u žalbi na prvostupanjsko upravno rješenje, kao i u žalbi na donesenu presudu ističe da je neosnovano bio naplaćen dug sukladno rješenju o ovrsi te su mu neosnovano skinuti novci s njegovog računa, iako je čitavo vrijeme uredno plaćao svoje porezne obveze. Međutim, niti u tijeku upravnog postupka, a niti u tijeku prvostupanjskog upravnog spora, tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je svoje porezne obveze uredno platio te da mu je u ovrsi neosnovano naplaćen porezni dug koji je prethodno, kako on tvrdi, naplaćen u skladu s donesenim ovršnim ispravama.

7. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.).

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković