Poslovni broj: Usž-837/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-501/2024-5 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-501/2024-5 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23-01/557, urbroj: 513-04-23-3 od 22. prosinca 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 22. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, klasa: UP/I-410-20/2022-001/00762, urbroj: 513-007-05-01-2023-0015 od 21. kolovoza 2023. kojim je tužiteljici na poreznu osnovicu od 92.000,00 eura utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 2.760,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe kako su tuženik i prvostupanjski sud propustili uvidjeti da se u predmetnom slučaju radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice na način da je bračni drug tužiteljice za ustupljeni suvlasnički dio dobio isplatu u novcu. Navodi da je došlo do razvrgnuća suvlasničke zajednice isplatom sukladno odredbi članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je tužiteljica stekla suvlasničke dijelove nekretnine, a njezin bivši suprug primio isplatu u novcu. Poziva se na mišljenje Ministarstva financija od 27. lipnja 2017. prema kojem osoba koja je primila isplatu u novcu ne može biti oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina, a obzirom da je u konkretnom slučaju isplatu u novcu dobio njezin bivši suprug, sukladno citiranom mišljenju smatra da je on obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina. Predlaže da Sud uvaži žalbi, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem od 21. kolovoza 2023. donesenim u ponovnom postupku tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 26. ožujka 2021. kojim predmetnu nekretnina u [adresa], bračnu stečevinu ugovorne strane dijele na način da nekretnina koja je predmet oporezivanja u cijelosti pripadne u vlasništvo tužiteljice, a ona se obvezuje bivšem suprugu isplatiti iznos od 92.000,00 eura na ime njegovog suvlasničkog dijela.

8. Među strankama je sporno ima li tužiteljica osnove za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju odredbe članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18.).

9. Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćanju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.

10. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tužiteljica ne ispunjava uvjet propisan citiranom odredbom članka 15. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona za oslobođenje od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina, imajući u vidu da se radi o isplati novca na ime dogovorene cijene isplate vrijednosti dijela predmetne nekretnine u iznosu od 92.000,00 eura iz vlastitih sredstava koji iznos je tužiteljica isplatila bivšem bračnom suprugu, stoga se protivno žalbenim navodima tužiteljice radi o stjecanju nekretnine uz naknadu za koju je potrebno utvrditi porez na promet nekretnina.

11. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud i porezna tijela pravilno su i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili mjerodavno materijalno pravo i tužiteljici zakonito utvrdili obvezu poreza na promet nekretnina radi stjecanja predmetnog dijela nekretnine.

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

13. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković