Poslovni broj: Usž-852/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Udruge u ime obitelji, OIB: 27741674988, Zagreb, Vankina ulica 2, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Sabljić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateković & partneri d.o.o. u Zagrebu, Kneza Mislava 15, protiv tuženika Agencije za elektroničke medije, Zagreb, Jagićeva 31, radi izricanja upozorenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l-1348/2023-7 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1348/2023-7 od 13. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje Odluke tuženika Agencije za elektroničke medije, klasa: 614- 03/23-05/0025, urbroj: 114-06-23-08 od 16. ožujka 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanom odlukom tuženika od 16. ožujka 2023. tužitelju je kao pružatelju elektroničke publikacije izrečeno upozorenje zbog toga što je u elektroničkoj publikaciji Narod.hr objavio članak pod naslovom “Afera Zambija: MUP izdaje putovnice za djecu iz DR Konga, a Ministarstvo obitelji ne zna da su djeca posvojena“ u kojem su objavljene informacije kojima se otkriva identitet djece do 18. godine života te su iznesene pojedinosti dječjih obiteljskih odnosa i privatnog života.
3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da sud zanemaruje činjenicu da je krajem 2022. i početkom 2023. predmetni slučaj bio glavna tema u hrvatskim medijima zbog čega je u vrijeme objave članka u javnosti bio poznat identitet hrvatskih državljana koji su sudjelovali u aktivnostima posvajanja djece u Zambiji. Poziva se na druge medije koji su također izvještavali o navedenom slučaju i iznosili informacije vezane za djecu. Smatra da nije moguće izvještavati o navedenom predmetu koji uključuje potencijalnu otmicu djece bez davanja osnovnih informacija o djeci. Ističe da se u članku iznose činjenice koje se odnose na ishođenje putnih isprava za djecu koja nikada nisu bila u Republici Hrvatskoj s promijenjenim imenima i prezimenima. Smatra da je time što su objavljeni podaci o roditeljima djece, čime se posredno može otkriti i njihov identitet, sužuje prostor javnog izvještavanja. Poziva se na članke u kojima se otkriva identitet djece pozivanjem na poznate roditelje, a u odnosu na koje tuženik nije problematizirao postupanje medija koji su objavili takve članke. Navodi da je sud pogrešno utvrdio da se radi o bilo kojem obliku nasilja i pogrešno izjednačava pojam nasilja i kaznenog djela te smatra da pitanje nasilja ne može biti predmet subjektivne procjene suda. Navodi da je objava članka bila u javnom interesu obzirom na spornu zakonitost postupanja nadležnih hrvatskih tijela u predmetnom slučaju. Problematizira činjenicu što je prihvatljivo objavljivanje podataka o djetetu, dobi i njihovim roditeljima u slučaju postizanja uspjeha djeteta za koje postoji interes javnosti. Ističe da se navedenim postupanjem tuženika onemogućuje izvještavanje o temama od javnog interesa. Smatra da je u kontekstu njegovog ustavom zajamčenog prava na slobodu izražavanja bilo dopušteno izvještavati o navedenom predmetu jer su informacije o roditeljima i djeci bitne za sadržaj objavljene informacije, a to je propitivanje zakonitosti postupanja nadležnih hrvatskih tijela u vezi s pitanjem posvajanja djece iz Zambije. Ističe da su i drugi mediji prilikom izvještavanja o navedenom predmetu objavili identitet maloljetne djece te njihovih roditelja čime se krši načelo jednakosti pred zakonom. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je zaštita interesa maloljetnika primarna zadaća svih sudionika u društvu. Ističe da u konkretnom slučaju javni interes ne može biti prioritet naspram dobrobiti maloljetne djece. Navodi da se objavom identiteta maloljetnika kao i načinom prezentacije ovog slučaja ne može smatrati da je tužitelj imao kao prioritet dobrobit maloljetnika i njihovu zaštitu. Smatra da se treba postaviti pitanje koje novinarske i etičke standarde je primjenjivao tužitelj obzirom da nije mogao obraditi temu bez otkrivanja identiteta maloljetnika. Ističe da izjednačavanje predmetnog slučaja sa medijskim izvještavanjima u kojima se otkriva identitet maloljetnika na sportskim natjecanjima i intervjuima poznatih roditelja je pravno neutemeljen i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti tužitelja. Vezano za žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava poziva se na presudu poslovni broj: Us l-1625/2023 kojom je potvrđena odluka o izricanju upozorenja tuženika te u kojoj su činjenično stanje i navodi tužitelja isti kao u predmetnom slučaju. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Odredba članka 24. stavka 5. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“ broj: 111/21 i 114/22) između ostalog propisuje da u audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života. Prema članku 77. stavka 1. točke 6. navedenog Zakona propisano je da je u nadležnosti Agencije za elektroničke medije izricanje upozorenja, obvezujućih naloga i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi tog Zakona i podzakonskih akata.
8. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu utvrdio da je iz objavljenog članka u elektroničkoj publikaciji tužitelja Narod.hr vidljivo da su u istom objavljeni podaci kojima se otkrivaju pojedinosti o djetetovom obiteljskom životu navođenjem imena i prezimena roditelja te jasnog opisa njihovog radnog mjesta, a čime je nedvojbeno omogućeno čitateljima da posredno utvrde identitet djeteta te je stoga utvrdio da je tuženik pravilno postupio kada je u smislu članka 77. stavka 1. točke 6. Zakona o elektroničkim medijima izrekao tužitelju mjeru upozorenja.
9. Prigovori tužitelja u kojima se poziva na postupanje drugih medija koji objavljuju osobne podatke djeteta te da je objava podataka o djeci bila u javnom interesu, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanima i za takvu ocjenu dao iscrpne i valjane razloge u prvostupanjskoj presudi, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
11. Kako navodi žalbe, koji su istovjetni navodima tužbe, nisu osnovani i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
12. Obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
