REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Posl. broj: K-1538/2019-97

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Anamariji Pavičić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene DT, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u nastavku KZ/97), na temelju optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO-467/2020, dana 09. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 380. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku ZKP/08) obustavlja se kazneni postupak protiv optužene DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri D i KT r. K, rođena **.**.1953. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97, opisanog u optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO- 467/2020,

da bi:

- 31. srpnja 1992., u Zagrebu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, iako svjesna da nije bila pripadnik bojne postrojbe niti saniteta vojske Republike Hrvatske u vrijeme stradavanja i da joj zbog toga ne pripadaju prava stečena priznavanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, podnijela Gradskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu skrb, Odjelu za upravno pravno poslove, Područnom uredu Novi Zagreb, zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na način da je neistinito prikazala o okolnostima stradavanja na dan 25. rujna 1991. i neistinito prikazala o pripadnosti postrojbi tijekom stradavanja, slijedom čega je Ministarstvo obrane, Personalna uprava 9. ožujka 1993. donijelo rješenje klasa: 562-02/93-01/116, ur broj: 512-13-9-02/93-2, a Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Peščenica donijela rješenje klasa: UP/I-560-02/94- 30/06, ur. broj: 519-66/01-94-1 od 14. siječnja 1994., a kojim rješenjima se imenovana priznaje ratnim vojnim invalidom V grupe sa 70% tjelesnog oštećenja i ima pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak, a prema kojima rješenjima joj je po navedenoj osnovi od početka priznanja do 1. prosinca 2011. isplaćeno 261.523,71 kuna osobne invalidnine i posebnog dodatka, 386,00 kuna jednokratne novčane pomoći i 3.251,08 kuna osigurnine, odnosno ukupno 265.161,69 kuna, a za koji iznos je oštetila proračun Republike Hrvatske,

II. d a k l e , s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica drugoga dovela i održavala u zabludi i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 224. stavak 1. i 4., a kažnjivo po članku 224. stavak 4. Kaznenog zakona, a sve u vezi članka 61. Kaznenog zakona/97.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optužene DT, kao i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je dana 02. rujna 2019. godine pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-467/2020, protiv optužene DT zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97.

2. Izvanraspravno dana 07. travnja 2025. sud je zaprimio podnesak ovlaštenog tužitelja u kojem isti izjavljuje da odustaje od daljnjeg kaznenog progona protiv optužene za kazneno djela opisano u optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO-467/2020.

2.1. Optuženoj DT se stavlja se na teret da je u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, iako svjesna da nije bila pripadnik bojne postroje niti saniteta vojske RH u vrijeme stradavanja i da joj zbog toga ne pripadaju prava stečena priznavanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, podnijela Gradskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu skrb zahtjev za priznavanjem statusa ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na način da je neistinito prikazala o okolnostima stradavanja na dan 25. rujna 1991. i o pripadnosti postrojbi tijekom stradavanja, slijedom čega je Ministarstvo obrane donijelo rješenje 9.ožujka 1993., a Uprava za obranu Zagreba, Ured za obranu Peščenica donijela rješenje od 14. siječnja 1994. kojim rješenjima se imenovanoj priznaje ratnim vojnim invalidom V grupe sa 70% tjelesnog oštećenja i ima pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak te joj je prema navedenim rješenjima od početka priznanja do 1. prosinca 2011. isplaćeno 261.523,71 kn osobne invalidnine i posebnog dodatka, 386,00 kn jednokratne novčane pomoći i 3.251,08 kn osigurnine odnosno sveukupno 265.161,69 kn, za koji iznos od oštetila proračun RH.

2.2. U tijeku kaznenog postupka, prvostupanjski sud je ispitao svjedoka i to ZT, AT, UT, ST, ŠT, VT, te je pribavljen spis Ureda za branitelje Grada Zagreba i rješenje Gradskog ureda za branitelje od 29. ožujka 2017. Analizirajući provedene personalne i materijalne dokaze koji su provedeni u tijeku rasprave, nije dokazano da bi optužena DT počinila inkriminirano joj kazneno djelo, na način kako joj se to stavlja na teret ovom optužnicom.

2.3. Naime, iz potvrde Ministarstva obrane, II zbornog područja OS RH Đakovo, Zapovjedništvo VP Vinkovci, Klasa. 034-04/97-01/02, urbroj: 2131-12-97-2859 od 29. travnja 1997 razvidno je da se istom potvrđuje da je DT, rođ. **.**.1953. iz [adresa] pristupila 14. rujna 1991. kao pričuvni hrvatski vojnik i istupila 30. kolovoza 1993, te se potvrda izdaje u svrhu dokaza o vremenu provedenim u postrojbi, te na istoj nalazi pečat i potpis zapovjednika ŽT. Nadalje, iz potvrde Ministarstva obrane, Uprave za obranu Vukovara, Ureda za obranu Vinkovci također proizlazi da je DT od 14. rujna 1991 do 30. kolovoza 1993. sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a što je razvidno iz službenih evidencija Ureda. Uvidom u potvrdu potpisanu od strane ZT, razvidno je da se DT priključila radu ambulante od 16. rujna 1991 do 1. listopada 1991. te je navedena potvrda ovjerena i vlastoručno potpisana od strane ZT. Uvidom u nalaz i mišljenje Liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih zakonom o vojnim invalidima od 18. rujna 1992. razvidno je da je za DT liječnika komisija utvrdila da postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanjem vojnog invalidieta.

2.4. U svojoj obrani optužena je navela da je radila kao medicinska sestra u Bolnici za dječju mladež u Kukuljevićevoj, te je tamo došao Sanitet koji je pitao tko bi se uključio te je ona u kolovozu 1991. otišla u Otok na godišnji odmor i kad se trebala vratiti u Zagreb, javila se da će ostati tamo, nakon čega se javila u Krizni štab u Otoku koji je tada vodio MT, kojeg ona nije vidjela već je on naknadno potpisao njezine papire te su je iz Kriznog štaba uputili kod doktora ZT u ambulantu koji joj je rekao da se javi u 109. brigadu gdje ju je primio doktor Z. Tamo je bila oko 2 tjedna kad se dogodilo granatiranje otoka, što je i arhivirano, ona je tad ranjena i o tome postoji dokumentacija. Nije joj poznato zašto na potvrdi piše drugačije, da nije bila u evidenciji 109. brigade, jer je nju u 109. brigadu primio dr. Z u Sanitet, ali o tome nije dobila potvrdu, ali je imala iskaznicu Saniteta RH izdane od Glavnog stožera RH koju je dobila prije odlaska na Otok u Zagrebu, na stadionu Maksimir gdje su bile prostorije Saniteta te je tad zadužila i opremu.

2.5. Nadalje, svjedok MT koji je bio na mjestu zapovjednika 1.satnije 2. bojne 109. brigade navodi da se sjeća da je DT došla kod njega u postrojbu i predstavila se da radi u medicini i da se stavlja na raspolaganje jer je iz Otoka, te ju je on uputio na njihov Sanitet nakon čega se ista vratila i rekla da u sanitetu nema potrebe i da nije tamo ostala, nakon čega da mu je rekla da će ostati u Otoku i da ju pozove. Naveo je kako je satnija bila ustrojena od 4 voda te da je bilo oko 150 vojnika, te optužena nije bila evidentirana u postrojbi 1. satnije niti je bila na platnom spisku te da njemu nisu poznate okolnosti ranjavanja DT. Ispitan u svojstvu svjedoka, ZT je naveo da je tada bio liječnik i da je uistinu izdao potvrdu da se DT priključila radu ambulante od 16. rujna 1991 do 1. listopada 1991., a nakon što mu je potvrda predočena, naveo je da se na toj potvrdi uistinu nalazi i njegov žig i potpis, ali da se ne može sjetiti okolnosti sačinjavanja niti da bi ga netko poticao na sastavljanje te potvrde. Naveo je da je izdavao potvrde da bi se potvrdila neka činjenica uključujući i nečije stradavanje budući je medicinska dokumentacija nastradala usred ratnih zbivanja, no kad je izdavao potvrde, kao što je izdao DT, izdavao ih je za događaje kojih se sjećao i pisao ih je rukom. Misli da je Otok u rujnu 1991. bio izložen granatiranju. Svjedok UT navodi da Sanitet nije bio pod njegovom nadležnošću nego je vodio samo vojni dio 109. brigade, dok TT nema nikakvih saznanja o Sanitetu HV u Otoku u inkriminirano vrijeme budući da u Otoku nije bio, kao ni svjedok ST koji se 25. rujna 1991. nije nalazio u sastavu navedene brigade niti je bio u mjestu Otok, već je isti preuzeo nakon pada Vukovara. Naveo je da se ne sjeća okrivljenice međutim da su tada imali problem s medicinskim osobljem, liječnicima, pomoćnim osobljem jer da su mnogi pobjegli pa su oni pozivali i liječnike i medicinske sestre. U svom iskazu VT navodi da se ne sjeća okrivljenice, ali da je bio stacioniran u Vinkovcima gdje je bio Sanitet time da je Sanitet imao satnije po terenu po drugim mjestima dok su osobe iz tih satnija u Sanitet u Vinkovce dolazili po potrebi, a u to vrijeme ni vojska ni Sanitet nisu bili strukturirani ni organizirani, pa mu nije poznato ni ime liječnika iz Ambulante u Otoku, dok mu je poznato prezime Z za kojeg isti navodi a je bio doktor, ali da je isti preminuo, kao što mu je poznat i liječnik ZT, ali mu nije poznato gdje je bio u rujnu 1991. Također je naveo da je to bilo vrijeme kada su mjesta oko Vinkovaca već jednim djelom pala, da su Vinkovci bili granatirani kontinuirano svakodnevno i ne zna da li se bilježilo kad se tko pridružio Sanitetu. Zbog granatiranja su veze bile u prekidu te je to bilo vrijeme kad su više morali mobilizirati ljude nego što bi se ljudi samoinicijativno javljali. Također je naveo da u to doba nije bilo moguće obilaziti punktove Saniteta izvan Vinkovaca zbog ratnih djelovanja te u slučaju ozljeđivanja medicinskog osoblja uslijed rata o navedenom se zasigurno se do kraja 1991. nije sastavljalo izvješće ili evidentiralo pisanim putem jer su bili svakodnevni kontinuirani napada i raketiranja. ŠT je naveo da je sestra, okrivljenica došla u Otok krajem kolovoza 1991 kako bi pomogla obitelji, ali je i ostala i rekla da se želi pridružiti Sanitetu kao medicinska sestra pa je otišla u Krizni stožer koji se nalazio u Ambulanti kod liječnika ZT i tamo se prijavila, nakon čega je otišla i u Vinkovce u 109. brigadu kod doktora Z i tamo se prijavila i vratila se u Otok, a za vrijeme napada 25. rujna 1991. sestra je bila u blizini kuće gdje su padale i granate i sjeća se da mu je sestra ispričala da je odbačena od snage detonacije, da ju boli kralježnica te ju je nakon par dana vozio u Zagreb u bolnicu jer je bolnica u Vinkovcima bila stalno granatirana. Nadalje, pribavljen je spis i Ureda za branitelje, grada Zagreba te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje klasa: UP/I-563-03/16-001/1, urbroj:

251-24-02/2-17-11 iz kojeg rješenje proizlazi da je okrivljenici priznato svojstvo civilnog invalida rata uslijed ozljede koja je nastala od eksplozivnog udara 25. rujna 1991. u Otoku kod Vinkovaca budući iz očitovanja MORH-a proizlazi da je da je tog dana raketirano mjesto Otok, a navedeno je utvrđeno i pregledom liječničke dokumentacije na ime okrivljenice osobito nalazom pod 2. listopada 1991. Klinike za traumatologiju Zagreb iz kojeg proizlazi da je okrivljenica zadobila ozljedu kralježnice padom nakon eksplozije granate 25. rujna 1991. u mjestu Otok.

2.6. Slijedom svega navedenog, osobito uzevši u obzir iskaz svjedoka ZT koji je naveo da je izdao potvrdu okrivljenici da se priključila radu ambulante od 16. rujna 1991 do 1. listopada 1991. za koju potvrdu, nakon što mu je ista predočena je naveo da ju je osobno potpisao, da su u to vrijeme bile pisane potvrde rukom kojim potvrdama se svjedočilo o određenim činjenicama, da je u navedeno vrijeme dokumentacija bila neorganizirana, da se ista nestala uslijed ratnih zbivanja, a zbog navedenog u tom vrijeme ni vojska ni Sanitet nisu bili strukturirani ni organizirani, da je zaista bio nedostatak liječnika i medicinskih sestara pa su pozivali i liječnike i medicinske sestre da im se pridruže, kao i da je okrivljenici rješenjem Gradskog ureda za branitelje od 29. ožujka 2017. priznato svojstvu civilnog invalida rata zbog ozljeda koje je ista zadobila prilikom ranjavanja 25. rujna 1991., za koji datum je Ministarstvo obrane, Glavno tajništvo, Središnji vojni arhiv se očitovao da je 25. rujna 1991. bilo raketirano mjesto Otok iz tenkova i višecijevnih raketnih bacača, te uzevši o obzir obranu okrivljenice u kojoj opisuje kome se javljala kao medicinska sestra kako bi se pridružila radu Saniteta spomenuvši pri tome i svjedoka ZT i liječnika Z za koji je utvrđeno da je uistinu bio liječnik u Otoku, nije dokazano da bi DT počinila inkriminirano joj kazneno djelo.

2.7. Slijedom svega navedenog, valjalo je odustati od optužbe protiv optužene DT zbog uvodno naznačenog kaznenog djela.

3. Kako je, dakle, ovlašteni tužitelj iz izloženih razloga izvanraspravno odustao od optužbe u ovom predmetu, valjalo je na temelju zakonskih osnova naznačenih u izreci ovog rješenja obustaviti kazneni postupak protiv optužene DT zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97 opisanog u optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO-467/2020.

4. Budući je člankom 149. stavak 1. ZKP/08 propisano da u slučaju obustave kaznenog postupka troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, to je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 09. travnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Ljiljana Hrastović

Anamarija Pavičić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od tri (3) dana po pismenom otpravku ovog rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu, putem ovog suda, u četiri (4) istovjetna primjerka.

Pouka oštećenom:

Temeljem članka 56. stavak 2. ZKP/08 ako oštećenik u roku od 8 (osam) dana od primitka rješenja o obustavi izjavi da nastavlja progon sud će zakazati raspravu i nakon provedenog dokaznog postupka odlučiti o optužbi oštećenog kao tužitelja. Troškove kaznenog postupka, kao i u slučaju obustave kaznenog postupka, sukladno članku 149. stavku 3. ZKP/08 snosi oštećenik kao tužitelj.

Ako uredno pozvani oštećeniku ne dođe na novu raspravu, ostaje na snazi prijašnja presuda.

DNA:

1. OKDO Zagreb na KO-DO-467/2020 – web servisom

2. Optužena DT – e-pošta

3. branitelj IVAN ADŽIĆ, odvjetnik iz Zagreba – e-komunikacija

4. oštećeni Državni proračun Republike Hrvatske, OPĆINSKO GRAĐANSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU – web servisom