Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2524/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Valjan d.o.o.. i II okrivljenika odgovorne osobe SD, zbog prekršaja iz članka 19. stavka 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o zaštiti od buke ("Narodne novine", broj: 30/2009. 55/2013, 41/2016, 114/2018, 14/2021), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba sanitarne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 24. siječnja 2025., broj: Pp-14235/2024 na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba sanitarne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena. pravna osoba Valjan.d.o.o.. i II okrivljenik odgovorna osoba LD

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi:

kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi dana 10. listopada 2024. god. u 14,30 sati u ugostiteljskom objektu Caffe bar Casablanca , Horvaćanska 50 , Zagreb koji posluje u sklopu tvrtke Valjan d.o.o. koristila glazbenu liniju a da nisu provodili i osigurali provođenja mjera zaštite od buke jer je utvrđeno da glazbena linija nije limitirana tj. uređaj za reprodukciju zvuka-zonsko predpojačalo nije limitirano pa se poglašavanjem istog dolazi do ekstremno jakog nekontroliranog pojačavanje zvuka te je senzorski utvrđeno da pojačana glazba ( zvuk) izrazito prelazi dozvoljene granične razine,

dakle, u ugostiteljskom objektu koristili glazbenu liniju pri čemu su propustili ugraditi limitator glazbe- zvuka

čime bi počinili prekršaj iz čl. 4. Zakona o zaštiti od buke kažnjiv po čl. 19. st. 1. i st. 2. istog Zakona o zaštiti od buke.

II Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja je bespredmetna.

III Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena. pravna osoba Valjan.d.o.o. d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba LD proglašeni su krivim da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 19. stavka 1. I 2. (ispravno čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3.) Zakona o zaštiti od buke, za koji su na temelju članka 38. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne, dok su u odnosu na troškove prekršajnog postupka obvezni na naknadu istih u paušalnom iznosu od po 40,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u bitnom navodeći da je sud utvrdio krivnju ali kod odmjeravanja sankcije nije uzeo u obzir da su nadzori temeljem Zakona o zaštiti od bike nadzori iz područja zaštite zdravlja ljudi te se provode sa svrhom zaštite javnozdravstvenog interesa i u cilju izbjegavanja i sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koji uzrokuje buka u okolišu, uključujući smetnje bukom. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i okrivljeniku izrekne novčana kazna po Zakonu.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude i optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

5. Odredbom članka 4. Zakona o zaštiti od buke propisano je da su zaštitu od buke obvezne provoditi i osigurati njezino provođenje između ostalog i pravne osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti. Međutim, takav činjenični opisa djela prekršaja predstavlja u bitnom samo zakonski opis prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, bez konkretizacije odlučnih činjenica, odnosno određenog načina postupanja okrivljenika protivno citiranoj zakonskoj odredbi jer iz istog ne proizlazi koje to mjere zaštite od buke okrivljenik nije osigurao. Postupci kojima se utvrđuje da su provedene mjere za zaštitu od buke propisani su člankom 4. Pravilnika o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke (Narodne novine broj: 110/2007) i to su mjerenje razine buke, mjerenje zvučne izolacije i ocjena provedenih mjera za zaštitu od buke na temelju provedenih mjerenja, dok je člankom 5. istog Pravilnika propisano da se na temelju ocjene pravne osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite od buke rješenjem utvrđuje provedba mjera za zaštitu od buke. Isto tako Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (Narodne novine broj: 143/2021) koji propisuje granične vrijednosti buke koje se smiju emitirati u okoliš ovisno o: vrsti izvora buke, vremenu nastanka buke i mjestu nastanka buke, dok je ključni element pravilnika najviša dopuštena razina buke izražena u decibelima (dB(A)), a vrijednosti ovise o kategoriji područja. Člankom 12. ovog pravilnika propisano je da objekti u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost ili pružaju ugostiteljske usluge, a u kojima propisom kojim se uređuju minimalni uvjeti nije kao obveza predviđena glazba, može se u zatvorenom prostoru izvoditi samo glazba ugođaja najviše ekvivaletne razine 65 Db(A).

6. Stoga, budući da činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude nije potpun jer sadržava samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, no ne i konkretiziranje njegovog činjeničnog opisa, odnosno način na koji je prekršaj počinjen i u čemu se sastoji propust okrivljenika, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj.

7. Naime, kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike za predmetno djelo prekršaja oslobodio optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, uslijed koje odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.