Broj: Pp-2113/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PTREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika AT, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), temeljem optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula-Pola, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/21046 Ur.broj: 511-08-21-24-1 od dana 13. rujna 2024. godine, nakon održane usmene i javne rasprave kod zamoljenog suda, dana 06. veljače 2025. godine i nakon provedenog dokaznog postupka, temeljem članka 222. stavka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 09. travnja 2025.godine,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 183. Prekršajnog zakona

II okrivljenik:

AT, od oca A i majke S, r. Š, rođen dana **.**.1959.. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju automehaničar sa završenom srednjom strukovnom školom, nezaposlen, oženjen, otac troje djece, bez primanja, državljanin Hrvatske, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 05. kolovoza 2024. godine, u 17,40 sati, u [adresa], narušavao javni red i mir na javnom mjestu na način da je istrčao iz dvorišta obiteljske kuće u [adresa] na kolnik [adresa], vidno uznemiren sa uzdignutim rukama, te je sa tijelom pokušao zaustaviti susjeda ST koji je vozilom "Opel Astra" registarskih oznaka [registarska oznaka] upravljao unazad s namjerom da parkira vozilo na kraju ulice uz zelenu živicu, te je mahao sa rukama i na sav glas vikao ST riječima "ne možeš tu parkirati, to nije tvoje, zatvorio si mu ulaz u dvorište, tu ne možeš parkirati", a kada je ST izišao iz vozila, te mu se nije obratio, nastavio je glasno vikati riječima "ne možeš tu parkirati" sve dok ST nije ušao u dvorište svoje obiteljske kuće gdje su se nalazile njegova supruga ŠT i kćerka LT,

III čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo člankom 13. istog Zakona,

IV

temeljem članka 33. stavka 3. Prekršajnog zakona,

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 300,00 ( tristo /00) EUR- a

V Temeljem članka 33. stavka 10., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako u ostavljenom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu uplatio u cijelosti ( čl.152. st. 3. PZ).

VI Temeljem članka 139. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3.Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenik je dužan nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka od 50,00 ( pedeset/00) EUR-a, u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).

Obrazloženje

1.Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika AT, zbog osnovane sumnje da je počinio prekršaj činjenično opisan u izreci presude i pravno kvalificiran člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz prijedlog da se nakon provedenog sudskog postupka okrivljenik proglasi krivim i kazni novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, uz prijedlog da se postupak provede sukladno odredbama iz članka 221. Prekršajnog zakona.

2.Sudac je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje žurnog postupka, našavši da su ostvareni zakonski uvjeti za takvom vrstom postupka, jer tužitelj predlaže izricanje novčane kazne koja ne premašuje kaznu navedenu u čl.221. st.1. toč. 1. PZ, zbog čega je primijenio odredbe posebnog postupka, propisanog u Glavi XXVIII, Žurni postupak.

3. Budući da okrivljenik ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi prekršajni postupak, sudac je zatražio njegovo ispitivanje zamoljenim putem pred sudom gdje okrivljenik ima prebivalište ( čl.171. st.9. PZ).

3.1. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, Prekršajni odjel, u postupku pravne pomoći pozvao je okrivljenika na raspravu kojoj se on odazvao i izložio obranu te je cjelokupni spis vratio ovome sucu.

3.1.1. U svojoj obrani okrivljenik izjavljuje da je suvlasnik zajedno sa suprugom kuće u [adresa], a u sklopu kuće ima apartmane. Susjed LT je bio parkiran na drugom placu, pored njegove kuće sa apartmanima. Kada je jedan od gostiju otišao, ST se parkirao na mjesto toga gosta, koji je prethodno otišao i to na njegov ulaz. Osporava da je vikao na susjeda, već mu je samo uputio dvije riječi i to "nemoj tu parkirati". Koliko mu je poznato kada je razgovarao s policijom ovi su mu potvrdili da je i ST to isto rekao. Napominjem da ST ne da inače da na tom mjestu parkira automobile, a to je općinsko zemljište, jer on navodno ima nekakve ljude u gradu i on može raditi što god hoće, pa može i drugima zabranjivati i određivati tko će i gdje parkirati svoje vozilo i na kom mjestu. Dokaznih prijedloga nema.

4. S obzirom na obranu okrivljenika u kojoj poriče prekršaj, sudac je proveo dokazni postupak i izveo dokaze o postojanju prekršajnog djela te je proveo saslušanje svjedoka ŠT i ST.

4.1.Budući da se uredno pozvani svjedok HT, policijski službenik nije odazvao raspravi, a niti je izostanak opravdao, sudac je odustao od provođenja tog dokaza smatrajući da su relevantne činjenice dovoljno utvrđene, i da bi taj svjedok svjedočio o onim činjenicama koje je saznao u razgovoru sa sudionicima događaja te bi svjedočenje bilo prepričavanje onog što je saznao po čuvenju i kao takav u sudskom postupku ne bi imao snagu dokaza.

4.2. Svjedokinja ŠT izjavljuje kako može svjedočiti precizno i po dobrom sjećanju. Odmah ukazuje na činjenicu da s okrivljenikom AT imaju svakodnevnih problema i to od dana kada se s obitelji doselila u kuću koju su kupili prije 2 godine u [adresa]. Obrazlaže kako prijašnji vlasnik nije živio u toj kući i da je okrivljenik iskoristio ovu situaciju pa je prisvojio cijeli prostor uz kuću te javnu površinu za svoje potrebe i potrebe svojih gostiju, zbog čega njima nije dopuštao da koriste taj prostor. Izjavljuje da su oni bili spremni dogovarati se s okrivljenikom u pogledu održavanja javnih površina koje su bile izuzetno zapuštene, te su sami na svoj trošak očistili jednu parcelu kako bi imali ugodniji prostor koji ih okružuje, smatrali su kako će to odgovarati okrivljeniku i da će sam znati cijeniti njihov trud, no on se na to nije obazirao već je i dalje pokušavao nametnuti svoja pravila ponašanja, pa im je počeo zabranjivati parkiranje uz njihovo dvorište, te bi im prijetio ukoliko se ne bi držali njegovih pravila, zbog čega je konkretan događaj samo jedan u nizu slučajeva kada je dolazila policija i kada su tražili zaštitu. Navodi da okrivljenik ima apartmane u svojoj kući, i u sezoni je doslovno nemoguće koristiti se prometnicom i pristupom njihovoj kući jer su njegovi gosti parkirani na prometnici uz sami ulaz u njihovu kuću, pa je više puta morala zvati komunalne redate ili policiju kako bi intervenirali prema vlasnicima automobila. Okrivljenik ih je zbog toga vrijeđao, prijetio im je, zastrašivao ih, i to ne samo nju i supruga, već i njihovu djecu, pa kako su prijetnje shvatili ozbiljno podnijeli su prijavu policiji, no ODO u Puli je rješenjem odbacilo kaznenu prijavu. Kritičnog dana, negdje u popodnevnim satima njezin se suprug vraćao kući a s obzirom na činjenicu da je bila sezona gosti okrivljenika zauzeli su cijelu cestu za parkiranje vozila zbog čega njezin suprug nije mogao pronaći slobodno mjesto, već je pronašao slobodan prostor nešto dalje od ulaza u dvorište i započeo je s radnjom parkiranja. U tom istom trenutku iz svog je dvorišta istrčao AT te je stao iza automobila i na taj način doveo sebe u opasnost, posebno njenog supruga jer je postojala velika vjerojatnost da ga i nije uočio. Izjavljuje da je sve dobro vidjela jer je bila u dvorištu. Njezin suprug je uspio zakočiti da ne dotakne vozilom okrivljenika, a ovaj je odjednom došao do vrata vozača gdje je u vozilu sjedio njen suprug te mu je počeo prijetiti, vikao je na njega, mahao rukama i govorio mu kako se on ne smije tu parkirati jer da to nije njihovo, a njen je suprug mu nije ništa odgovarao. Navodi da nisu htjeli raspravljati s okrivljenikom već je ona rekla da će pozvati policiju, nakon čega su ušli u kuću.

4.3. Svjedok ST izjavljuje da se dobro sjeća događaja i da zbog ovih događanja koja trpi ima zdravstvene smetnje. Okrivljenik živi odmah pored njih, dvorišta su im omeđena ogradnim zidom, a kako okrivljenik u ljetnim mjesecima iznajmljuje apartmane turistima dok u zimskom periodu u apartmanima borave radnici kroz cijelu godinu, čim su se doselili počeli su mu smetati jer je on do tada prisvajao javnu površinu uz njihovu kuću i prometnicu. Navodi da su odmah po doseljenju željeli uspostaviti dobre susjedske odnose, ali da je okrivljenik odmah počeo iskazivati netrpeljivost prema njima, no čuo je od drugih koji žive u blizini da se radi o osobi konfliktnog ponašanja i da s njime ne žele nikakav kontakt. S obzirom na činjenicu da su njihove nekretnine susjedne oni nemaju mogućnost izbjegavati okrivljenika, jer moraju koristi cestu i prolaz do svoje kuće što okrivljeniku smeta, posebno u ljetnim mjesecima kada se njegovi gosti parkiraju na tim površinama. Ovog konkretnog dana u popodnevnim satima vratio se kući, cijela površina na kojoj se odvija promet, kao i prostor oko dvorišta kuće bila su zauzeta parkiranim vozilima, zbog čega je jedva pronašao mjesto za parkiranje te je započeo s radnjom parkiranja na način da je pogledao iza vozila i krenuo unazad, a sve kako bi mogao izvesti manevar ulaza vozilom u vrlo uzak slobodni prostor. Dok se kretao unazad instinktivno je osjetio da postoji neka prepreka iza automobila bez obzira što je prije toga nije bilo, vidio je da ispred njega stoji njegova supruga čiji izraz lica je odavao osjećaj straha, pa je odmah stao i tada je vidio da odmah iza automobila stoji okrivljenik, bio je udaljen od zadnjeg dijela vozila možda 20 centimetara, uslijed čega se uplašio jer je moglo doći do kontakta vozila s tijelom okrivljenika u kojem bi on kao vozač bio odgovoran. S obzirom na narav okrivljenika, dakle njegovo ponašanje kojim uvijek provocira konfliktne situacije i svađe i u tome iskazuje naročitu upornost zaključio je da je okrivljenik s namjerom želio isprovocirati incident. Navodi da ga je ova situacija izuzetno uplašila, uplašio se ne samo zbog posljedica koje su mogle nastati, već jednostavno zbog svih okolnosti u kojima živi sa obitelji, a sve zbog ponašanja okrivljenika. Ovaj je u to vrijeme vikao na njega, mahao je rukama, govorio je svakojake riječi, vikao mu je da ne smije tu parkirati jer da to nije njegov prostor te je došao do prednjih vrata vozača zbog čega nije mogao izaći iz automobila, već se morao provući kroz prostor koji mi je bio na raspolaganju a koji je bio izuzetno uzak i kada je uspio izaći okrivljenik mu se unio u lice i vikao da ne smije tu parkirati no on mu nije ništa odgovorio, već se uputio u kuću. Navodi da je njegova supruga pozvala policiju budući da je ovaj događaj bio takve prirode i izazvao je kod njih takav strah, da više nisu znali kome se mogu obratiti za pomoć i na koji način mogu zaštiti svoj integritet i život.

4.4. Sudac je proveo dokazni postupak i izvršio uvid i čitanje Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika AT i Zapisnike o ispitivanju svjedoka ST, ŠT i LT, od 05. 08. 2024.god., Obavijesti okrivljeniku iz čl.109.a PZ da će se provesti prekršajni postupak, pod ser. brojem [serijski broj] od 05.08.2024. god., te potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije o kažnjavanju ( list br. 4. do br.17. spisa).

5.Na temelju obrane okrivljenika i na raspravi izvedenih i ocjenjenih dokaza, logički ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac ocijenio je kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i da nije potrebno provoditi druge dokaze, jer je tužitelj iznio i priložio neprijeporne dokaze na teret okrivljenika i dokazao istinitost činjenica odlučnih za primjenu propisa iz optužnog prijedloga, slijedom čega je okrivljenika našao prekršajno odgovornim i proglasio ga krivim.

5.1. U svojoj obrani okrivljenik poriče ostvarenje prekršaja navodeći da se kritične prigode obratio ST koji se htio parkirati uz ulaz u njegovu kuću i da mu je rekao samo dvije riječi " nemoj tu parkirati", pa smatra da na taj način nije ostvario elemente prekršajnog djela za koji se tereti, što svjedoci saslušani kod ovoga suca osporavaju svojim svjedočenjem, iznoseći da je okrivljenik osoba konfliktnog ponašanja sklona izazivanju incidenata, da im već dvije godine zabranjuje korištenje javnih površina kako bi svojim gostima omogućio slobodan prostor za parkiranje vozila te je upravo to bio i povod zbog kojeg je kritične prigode vikao i prijetio svjedoku ST unoseći mu se u lice, dok je prije toga mahao rukama i vikao mu da se ne smije parkirati na mjestu na kojemu se ovaj namjeravao parkirati, pa je sudac izjave svjedoka ocijenio podudarnima sa stvarnim stanjem, smatrajući da sadržaj njihovog iskaza predstavlja logičnu, čvrstu i jasni cjelinu opisanog događaja i podudara se sa poznatim okolnostima slučaja, i da su iskazi dani pod zakletvom i slobodno, zbog čega nije prihvatljiva i uvjerljiva obrana okrivljenika, posebno, jer i sam okrivljenik navodi da je rekao svjedoku ST kako se na tom mjestu ne može parkirati, a u obrani nije iznio nove činjenice i predložio dokaze koji bi upućivali na opravdanu mogućnost zaključivanja da je terećeno djelo ostvareno na drugačiji način od onog kako proizlazi iz optužbe, pa sudac zaključuje kako je svjedočenje bili istinito i objektivno te je iskaze svjedoka smatrao vjerodostojnima i prihvatio ih kao dokaz o odlučnim činjenicama.

6.Članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisuje da će se kazniti svatko tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, za što je propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

6.1. Budući da u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične prigode u popodnevnim satima istrčao iz dvorišta obiteljske kuće u [adresa] na kolnik [adresa], vidno uznemiren sa uzdignutim rukama, te je sa tijelom pokušao zaustaviti susjeda ST koji je vozilom "Opel Astra" registarskih oznaka [registarska oznaka] upravljao unazad s namjerom da parkira vozilo, pa je mahao rukama i na sav glas vikao ST, a nakon što je ovaj izašao iz automobila nastavio je glasno vikati riječima "ne možeš tu parkirati" sve dok ST nije ušao u dvorište svoje obiteljske kuće, sudac je stekao čvrsto i nepokolebljivo uvjerenje da su s obzirom na mjesto i vrijeme izvršenja prekršaja, njegovog intenziteta, a potom i načina radnje, u ponašanju počinitelja sadržani svi elementi koji njihovom djelu daju obilježje protupravnosti i prekršaja iz citirane odredbe navedenog propisa, budući da se njegova radnja ne samo dogodila na javnom mjestu, već se i reflektirala u javnosti.

7.Kod izbora vrste i mjere kazne ovaj je sudac cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža ( članak 36. stavak 2. PZ), pa je prihvatio prijedlog tužitelja za izricanjem novčane kazne određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja , cijeneći da će se i na taj način utjecati na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a da će i na taj način izrečena novčana kazna biti dovoljan izraz društvenog prijekora počinitelju zbog ostvarenog neprava i da će i ta kazna biti dovoljna da utječe na okrivljenika kako više ne bi činio prekršaje i da će ga odvratiti od protupravnog ponašanja, a ujedno da će se na taj način ostvariti opća svrha kažnjavanja iz č.6. PZ.

8. Troškovi prekršajnog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, pa je paušalni iznos općih troškova suda određen prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osobe obvezatne da taj iznos i plati.

U Puli, 09. travnja 2025.godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Okrivljenik, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njegovu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa.

Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.

Dostaviti:

1.okrivljeniku

2.tužitelju