Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9766/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe OTP banke d.d. i dr., zbog prekršaja iz čl. 95. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 16/20 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe OTP banke d.d. i okr. odgovorne osobe SO, podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 19. rujna 2024., broj: Pp-4720/2023-5, na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. pravne osobe OTP banke d.d. i okr. odgovorne osobe SO te potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ) okr. pravna osoba OTP banka d.d. i okr. odgovorna osoba SO se obvezuju naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od po 90,00 (devedeset) eura, u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba OTP banka d.d. i okr. odgovorna osoba SO su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 95. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji je na temelju istih propisa okr. pravnoj osobi OTP banka d.d. izrečena novčana kazna 2.650,00 eura, a okr. odgovornoj osobi SO novčana kazna 390,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčanih kazni u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude te je svaki okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 40,00 eura.

2. Protiv te presude okr. pravna osoba OTP banka d.d. i okr. odgovorna osoba SO su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, dok iz sadržaja žalbe okr. pravne osobe OTP banke d.d. proizlazi da presudu pobija samo zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a okr. odgovorna osoba SO pobija prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti presudu te osloboditi okrivljenike od optužbe, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Rješavajući o žalbama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti su počinjene povrede na koje se ukazuje u žalbama.

5. Okr. pravna osoba OTP banka d.d. i okr. odgovorna osoba SO u žalbama u bitnome ponavljaju tvrdnje iz obrane, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnu odredbu proglašavajući okrivljenike krivim zbog čl. 95. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti iako nisu mogli biti prekršajno odgovorni za taj prekršaj jer, iako su sklopili Ugovor o pružanju usluga prijevoza i obrade vrijednosnih pošiljaka s tvrtkom Tommy d.o.o., a da nemaju odobrenje nadležnog Ministarstva za obavljanje poslova privatne zaštite, time nisu faktički obavljali poslove privatne zaštite u smislu navedene odredbe. Ističu da je ratio legis radi kojeg je zakonodavac propisao prekršaj, taj da se onemogući sklapanje ugovora onoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja ne posjeduje odobrenje za obavljanje poslova koji su predmet sklopljenog ugovora te da okrivljenici niti nisu izvršavali ugovorne obveze već ih je izvršavala treća osoba s kojom su ugovarali posao koja za to ima odobrenje nadležnog Ministarstva, a što je vidljivo iz samog ugovora, kao i da u smislu čl. 161. Zakona o obveznim odnosima, ugovornu obvezu može izvršiti ne samo dužnik već i treća osoba pa ne smatraju ključnim tko je sklopio ugovor o pružanju usluga privatne zaštite već tko je stvarno obavljao poslove. Stoga smatraju da je prvostupanjski sud mjerodavno materijalno pravo protumačio suprotno svrsi i cilju zakonske odredbe te okrivljenici ne mogu biti prekršajno odgovorni za predmetni prekršaj jer faktično nisu obavljali poslove privatne zaštite, već su to činili podizvršitelji s kojima su oni sklapali odnosno dogovarali poslovnu suradnju.

Okr. SO u žalbi ističe i da on nije član uprave okr. pravne osobe te budući da niti u svojstvu punomoćnika nije potpisao sporni Ugovor sklopljen s trgovačkim društvom Tommy d.o.o. radi pružanja usluga prijevoza i obrade vrijednosnih pošiljki, to nije mogao biti počinitelj prekršaja.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud drži ispravnim primjenu materijalne odredbe čl. 95. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti (čl. 6. st. 2. istog zakona) i zaključak prvostupanjskog suda da su okr. pravna osoba OTP banka d.d. i okr. odgovorna osoba SO, time što su zaključili Ugovor o pružanju usluga prijevoza i obrade vrijednosnih pošiljaka 3. svibnja 2021. (koja odlučna činjenica je nesporna) iako nemaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite (koja odlučna činjenica je nesporna), ugovorili poslove privatne zaštite i ispunili zakonsko biće navedenog prekršaja. Okolnost što su okrivljenici tim ugovorom dogovorili da će OTP banka uz suglasnost klijenta (Tommy d.o.o.) navedene usluge povjeriti trećoj strani po vlastitom izboru, a koja će te usluge izvršavati u ime i za račun OTP banke koja sama neće faktički vršiti te usluge (jer za to nema potrebno odobrenje), ne mijenja činjenicu da je ta banka već samim činom ugovaranja (i prethodnog nuđenja) uvjeta poslovanja koji se tiču djelatnosti privatne zaštite (a što pružanje usluga prijevoza i obrade vrijednosnih pošiljaka svakako jest), ušla u zonu obavljanja djelatnosti privatne zaštite, a da za to nema odgovarajuće odobrenje i time ostvarila zakonsko biće terećenog prekršaja.

6.1. Stoga, i po ocjeni ovog suda, navod obrane (i žalbe) da okr. pravna osoba OTP banka d.d. nije faktički obavljala navedene poslove odnosno djelatnost privatne zaštite (prema čl. 2. t. 17. i t. 7. Zakona o privatnoj zaštiti) već ih je „samo“ ugovarala, ne može osloboditi okrivljenike od prekršajne odgovornosti i primjene čl. 95. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, suprotno žalbenim navodima.

6.2. Odluku o primjeni materijalne odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti, kažnjivo po čl. 95. st. 1. t. 3. i st. 3. isto zakona, na nesporno utvrđeno protupravno postupanje okrivljenih, prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te o pravnom pitanju dao u potpunosti prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud (t. 7.4. do t. 7.6. obrazloženja), a na koje se upućuju žalitelji radi nepotrebnog ponavljanja.

6.3. Stoga nisu osnovane žalbe okrivljenika u pogledu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava (196. t. 4. PZ-a) te je u tom dijelu trebalo potvrditi pobijanu presudu.

7. U odnosu na navod žalbe okr. odgovorne osobe SO da on nije član uprave okr. pravne osobe, a niti je u svojstvu punomoćnika potpisao predmetni Ugovor pa ne može biti odgovorna osoba u konkretnoj pravnoj stvari, čime pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe se da je isti neosnovan. Naime, odlučnu činjenicu da je SO bio odgovorna osoba u pravnoj osobi okr. OTP banke d.d. i to za zaključivanje upravo predmetnog ugovora, prvostupanjski je sud utvrdio na temelju traženog i dobivenog upita tužitelja OTP banci, koji dopis je potpisan i ovjeren pečatom banke (od 28. veljače 2023.), dakle, vjerodostojnog podatka u koji niti ovaj sud nema razloga sumnjati. Prema toj obavijesti koja prileži spisu, a koji dokaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i prihvatio (t. 7.7. obrazloženja), jasno proizlazi da je SO neposredno povjeren u nadležnost i odgovornost posao koji je predmet ovog prekršajnog postupka, neovisno o tome što on nije član uprave niti je u svojstvu punomoćnika potpisao predmetni ugovor budući odgovorna osoba za određeni posao može biti i osoba izvan ove dvije funkcije. Slijedom toga je njegova prekršajna odgovornost dovoljno individualizirana i konkretizirana, a suprotno žalbenim navodima, budući da odredba čl. 95. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti propisuje kažnjavanje za poslove privatne zaštite i odgovorne osobe u pravnoj osobi iz st. 1. t. 3. te odredbe.

7.1. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 197. st. 2. PZ-a) u odnosu na okr. odgovornu osobu SO te je prvostupanjsku presudu i u tom dijelu trebalo potvrditi.

8. Iako okrivljenici u žalbi ne pobijaju presudu zbog izrečenih novčanih kazni, sama žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (okr. odgovorna osoba SO) i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava (okr. pravna osoba OTP banka d.d.), a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenim novčanim kaznama. Stoga, razmotrivši odluku o novčanim kaznama, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer su izrečene u najnižim iznosima novčanih kazni propisanih za predmetni prekršaj. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir olakotnu okolnost ranije neosuđivanost okr. odgovorne osobe, a iako je kod okr. pravne osobe otegotnim cijenio njenu raniju osuđivanost, evidentno je da je zbog činjenice da nije osuđivana zbog istovrsnih prekršaja, odlučio jednako izreći najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj. Pravilno je prvostupanjski okrivljenicima sud ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku 30 dana po primitku pravomoćne presude.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013. koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno u protuvrijednosti od 13,27 do 663,61 eura) pa je iznos od 90,00 eura svakom okrivljeniku sukladan dugotrajnosti i složenosti žalbenog postupka.

10. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.