REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-364/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Naftnih terminala Federacije d.o.o., OIB 75346152368 iz Ploča, Trg Kralja Tomislava 2, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika AV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, radi poništenja sporazuma, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1195/2020-2 od 29. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Pr-250/2019-10 od 9. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-250/2019-12 od 13. srpnja 2020., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1195/2020-2 od 29. lipnja 2021. te presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Pr-250/2019-10 od 9. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-250/2019-12 od 13. srpnja 2020. i u predmet se vraća istom sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništen je Sporazum o isplati i poravnanju duga te isplati otpremnine kojim se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti na ime razlike plaća bruto iznos od 268.617,66 kuna i na ime otpremnine bruto iznos od 256.518,60 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelju sve naplaćene novčane iznose po Sporazumu o isplati i poravnanju duga te isplati otpremnine (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-5583/2021-2 od 22. ožujka 2022. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Smatra li se pobojnim pravnim poslom Sporazum o isplati i poravnanju duga, te isplati otpremnine u smislu čl. 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), a u vezi sa čl. 427. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019) sklopljen između tužitelja kao trgovačkog društva zastupanog po upravi (poslodavca) i tuženika kao fizičke osobe (radnika trgovačkog društva), ako prilikom sklapanja navedenog pravnog posla uprava društva nije imala (prethodnu) suglasnost Nadzornog odbora propisanu temeljnim aktom društva (Izjavom o osnivanju)?“
4. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati žalbu tuženika i preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ukine pobijanu i dosudi mu trošak parničnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu revizijskih troškova.
6. Revizija je osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga postupka jest zahtjev tužitelja upravljen na poništenje Sporazuma o isplati i poravnanju duga te isplati otpremnine (dalje: Sporazum) kojim se tužitelj obvezao platiti tuženiku na ime razlike plaće iznos od 268.617,66 kuna bruto i na ime otpremnine iznos od 256.518,60 kuna bruto, kao i zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju vrati sve naplaćene novčane iznose koje je naplatio po predmetnom Sporazumu.
9. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje da je tuženik s tužiteljem 15. studenoga 2007. sklopio ugovor o radu rukovoditelja samostalne službe zajedničkih poslova i menadžerski ugovor na određeno vrijeme od pet godina te da je 24. travnja 2015. sklopio i aneks ugovora o radu od 15. studenoga 2015. kao i da je tuženik s tužiteljem sklopio novi ugovor o radu 1. travnja 2016. na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta Voditelj samostalne službe zajedničkih poslova. Nadalje utvrđuje da je tužitelj zastupan po predsjedniku Uprave društva DV, ŽV i LV članovima Uprave društva sklopio 24. ožujka 2016. Sporazum kojim je u čl. 4. ugovoreno da će tuženik, a nakon potpune isplate te ispunjenja obveza tužitelja kao poslodavca iz članka 6. Sporazuma povući tužbu u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Pr-2/16 pri čemu je utvrđeno i da tužitelj da vodi brojne sudske sporove s radnicima, pa tako i s tuženikom. Konačno je utvrđeno da iz članka 27. temeljnog akta tužitelja kao društva, tj. Izjave proizlazi da je za sve pravne poslove koji prelaze vrijednost od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti upravi potrebna prethodna suglasnost Nadzornog odbora koju Uprava tužitelja nije prethodno pribavila i nije imala ovlaštenje da s tuženikom sklopi Sporazum, pa da je sklopljen protivno temeljnom aktu Društva tužitelja, odnosno čl. 27. Izjave tužitelja od 9. lipnja 2010.
9.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključuje da je Sporazum sklopljen suprotno posebnom propisu tužitelja pa da je kao takav pobojan u smislu odredbe čl. 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) te iz tih razloga prihvaća tužbeni zahtjev.
10. Sud drugoga stupnja odbija žalbu tuženika i potvrđuje presudu prvostupanjskog suda. Pri tome prihvaća pravna shvaćanja suda prvoga stupnja te zaključuje i da je sporni Sporazum tužitelj kao poslodavac zastupan po Upravi sklopio s tuženikom kao radnikom suprotno temeljenom aktu tužitelja jer to proizlazi iz Sporazuma i akta, pa tuženik u ovom slučaju kada se nalazi u radnom odnosu kod tužitelja nije treća osoba koje se ne bi ticala primjena propisa koje je donio tužitelj.
11. Pri odgovoru na postavljeno pitanje prvenstveno valja naznačiti slijedeće. Tužitelj je kao d.o.o. osnovan Izjavom od 9. lipnja 2010. Dakle, tužitelj je osnovan na temelju jednostranog pravnog posla u smislu čl. 387. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09., 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD). Stoga se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom pravnom propisu, kako to tumače nižestupanjski sudovi, već o jednostranom pravnom poslu koji sadrži određene odredbe o načinu sklapanja određenih pravnih poslova od strane Uprave tužitelja uz prethodnu suglasnost Nadzornog odbora. Dakle, u konkretnom se slučaju može raditi samo o ograničenoj poslovnoj sposobnosti pravne osobe iz čl. 274. i 275. ZOO-a.
12. Prema odredbi čl. 427. st. 1. ZTD-a članovi uprave moraju poštivati ograničenja za zastupanje postavljena društvenim ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama nadzornog odbora. Prema st. 2. istoga članka takva ograničenja bez pravnog su učinka prema trećima pri čemu ta odredba posebice precizira o kakvim se ograničenjima radi pa tako navodi i sklapanja poslova za koje je potrebna suglasnost nadzornog odbora, ako što je ovdje slučaj. U primjeni te odredbe, koju sudovi nižeg stupnja uopće ne primjenjuju, valja razlikovati unutarnji od vanjskog odnosa. Unutarnji odnos je odnos društva i njegove uprave, dok vanjski odnos čini odnos između društva kojeg zastupa uprava i trećih osoba. Dakle, ograničenja djeluju interno između društva i uprave, ali ne i prema trećim osobama pri čemu nije od značaja je li takvo ograničenje upisano u sudskom registru ili nije (tako i presuda ovoga suda broj Rev-541/05-2 od 8. veljače 2006). Drugim riječima, takvo ograničenje je isključivo ograničeno na odnos uprave i društva, pa se, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ne može prihvatiti da tuženik, bez obzira što je u radnom odnosu kod tužitelja, nije treća osoba. Pri tome bi dakako valjalo uzeti u obzir savjesnost treće osobe koja se odnosi na znanje o postojanju takve zabrane. Dakle, ako uprava sklopi ugovor sa suugovarateljem koji za spomenutu zabranu nije znao, ugovor će biti valjan i obvezivati društvo prema njegovom suugovaratelju te ga društvo neće moći pobijati zbog nevaljanog zastupanja. U takvom ograničenju odnosa društva i uprave, uprava može odgovarati društvu za prekoračenje svojih ovlasti.
13. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje sadržan je u točkama 11. i 12. obrazloženja ove odluke.
14. Kako obrazloženja nižestupanjskih odluka polazi od sasvim drugačijih pravnih shvaćanja i gleda razloga pobojnosti i glede pravnog dosega ograničenja pri čemu se ne bavi materijom navedenom u točkama 11. i 12. obrazloženja ove odluke, tako je, s obzirom na u ovoj odluci izraženo pravno shvaćanje, valjalo odlučiti na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a (točka I. izreke) te predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
