Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč
Posl. br. P-782/2024-10
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, oib:81793146560, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grada Poreča-Parenzo, Obala M. Tita 5, oib:41303906494, zastupan po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi ispravka, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 09. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč da izvrši ispravak upisa na način da:
• na zk.č.br. 3887, ulica, pov. 1848 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u C listu uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi dužine 72,7 m, širine 0,5 m, ukupne pov. 36,35 m2, na trasi dužine 118,2 m, širine 0,5 m, ukupne površine 59,09 m2 i na trasi dužine 32,2 m, širine 1,0 m, ukupne površine 32,18 m2, prikazanoj na kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560
• na zk.č.br. 3901/3, ulica, pov. 1344 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u C listu uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi dužine 89,9 m, širine 0,5 m, ukupne pov. 44,94 m2, prikazanoj na kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist Hrvatski telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560
• na zk.č.br. 3901/2, ulica, pov. 1915 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u C listu uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi dužine 4,2 m, širine 0,5 m, ukupne pov. 2,11 m2, prikazanoj na kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560
• na zk.č.br. 3876, park, pov. 678 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u C listu uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi dužine 29,3 m, širine 0,5 m, ukupne pov. 14,67 m2, prikazanoj na kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560
• na zk.č.br. 3875, park, pov. 1532 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u C listu uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi dužine 152,9 m, širine 0,5 m, ukupne pov. 76,45 m2, prikazanoj na kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560.
II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 631,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji je podnio tužbu protiv tuženika radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama. U tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč, pod posl.br. Z-11943/24 od dana 19. lipnja 2024.g. odbijena prijava tužitelja za uknjižbu prava stvarne služnosti na nekretninama zk.č.br. 3887, 3901/3, 3901/2, 3876, 3875, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II. predmetnog rješenja, tužitelj je upućen svoje pravo ostvariti u parnici tužbom za ispravak. U obrazloženju predmetnog rješenja navodi se da prijava tužitelja za upis prava stvarne služnosti nije osnovana pozivajući se odredbu čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), kojom je propisano da ako neki posebni zakon određuje da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjenje (zakonske služnosti) to su zakonska ograničenja prava vlasništva pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, zemljišnoknjižni odjel poziva se na odredbu čl.2.t.52. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Zakon o elektroničkim komunikacijama "Narodne novine" br. 76/22, 14/24, dalje: Zakon o elektroničkim komunikacijama) kojom je propisano da je pravo puta - pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema. Zaključak je zemljišnoknjižnog odjela da je pravo puta samostalni pravni institut i ne može se izjednačiti s osnivanjem služnosti i naknadom za služnost koje regulira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navodeći da se radi o različitim pravnim institutima koji su definirani različitim zakonima i koji se ostvaruju pred različitim tijelima te da je tužitelj, ukoliko ispunjava uvjete iz čl.28. Zakona o elektroničkim komunikacijama, stekao pravo puta na temelju samog zakona, pa je sukladno tome, a radi postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, ovlašten na korištenje istih. Zaključno smatra, da pravo puta, iako se naziva služnost, sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, predstavlja zakonsko pravo, odnosno javnopravno ograničenje koje tereti nekretninu u vlasništvu javnopravnih i privatnopravnih osoba, slijedom čega za stjecanje tog prava nije potreban upis u zemljišne knjige. Tužitelj ističe da je navedeni stav zemljišnoknjižnog odjela netočan, Ističe da je trgovačko društvo registrirano za pružanje telekomunikacijskih usluga, održavanja i popravka telekomunikacijskih objekata, instalacija uređaja i opreme. Interes Republike Hrvatske za izgradnju telekomunikacijske infrastrukture utvrđen je Zakonom o elektroničkim komunikacijama, i to odredbom članka 3. prema kojem elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te upravljanje i uporaba radio frekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od interesa su za Republiku Hrvatsku. Tužitelj je vlasnik telekomunikacijske infrastrukture na sljedećim česticama:
• zk.č.br. 3887 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu: javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Poreča;
• zk.č.br.3901/3, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu: javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Poreča
• zk.č.br. 3901/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu: javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Poreča;
• zk.č.br. 3876, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu: Grad Poreč • zk.č.br. 3875, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu: Grad Poreč; Na predmetnim zemljišnoknjižnim česticama tužitelj ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu prema podacima o EKI navedenim u elaboratu za pravo puta podzemne i nadzemne EKI, a koje nekretnine koristi za pristup postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Tužitelj navodi da je izgradnja i održavanje elektroničke telekomunikacijske infrastrukture od interesa za Republiku Hrvatsku te postoji opravdani pravni interes za uknjižbu prava stvarne služnosti u korist tužitelja radi pristupa, održavanja, korištenja i razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture koja je u vlasništvu tužitelja i kojom tužitelj obavlja svoju registriranu djelatnost pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga koje su Zakonom o elektroničkim komunikacijama određene uslugama od javnog interesa. Rješenjem HAKOM-a od 25. listopada 2017.g. utvrđuje se da je tužitelj infrastrukturni operator i da ima pravo puta na nekretninama u vlasništvu tuženika koje su predmet ove tužbe, a na kojim nekretninama tužitelj ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaborat prava puta, prosinac 2016.g (dalje: Elaborat), a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Temeljem predmetnog Rješenja tužitelj plaća tuženiku naknadu za pravo puta. Iz Rješenja HAKOM-a od 25. listopada 2017.g. i Elaborata prava puta podzemne i nadzemne EKI koji je sastavni dio predmetnog Rješenja, razvidno je da su ovim prijedlogom obuhvaćene zemljišnoknjižne čestice na kojima tužitelj ima utvrđeno pravo puta, odnosno da je na istima izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema (EKI).
Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe čl. 3., 5., 58. i 63. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Korištenje općeg dobra i nekretnina drugih na temelju prava puta regulirano je čl. 63. Zakon o elektroničkim komunikacijama, dok se Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta pobliže propisuje i postupak izdavanja te oblik i sadržaj obrasca potvrde o pravu puta iz članka 63. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Potvrda o pravu puta koju izdaje nadležno regulatorno tijelo HAKOM. Nastavno, tužitelj u odnosu na institut „pravo puta“ (definiran Zakonom elektroničkim komunikacijama) ističe da je RH je u procesu usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, između ostalog, imala obvezu uskladiti svoje propise u području telekomunikacija, odnosno elektroničkih komunikacija s Direktivom 2002/21/EC, koja uređuje pravni institut «pravo puta» stoga je RH 2008. godine u čl. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama definirala pravo puta. Budući da su se prije donošenja ZEK-a imovinsko-pravni odnosi za potrebe elektroničke komunikacijske infrastrukture rješavali u okviru stvarno pravnog režima iz ZV-a, razvidno je da institut prava puta predstavlja zamjensko rješenje u odnosu na “klasični” institut služnosti voda. Drugim riječima, pravo puta se zbog svog sadržaja može smatrati služnošću voda sui generis. Tužitelj se poziva i na čl. 196. st. 2. i čl. 189. st. 1. ZV-a. Predmetno pravo služnosti puta osnovano je na temelju Zakona i to Zakona o elektroničkim komunikacijama, ispunjenjem pretpostavki propisanih u čl. 63. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Potvrda Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, u ovom slučaj, rješenje od 17. svibnja 2018., ima deklaratorni karakter. U konkretnom slučaju riječ je o uspostavljenom posebnom građanskopravnom uređenju iz Zakona o elektroničkim komunikacijama, pa u dijelu u kojem određeni pravni odnos nije reguliran posebnim pravilima valja supsidijarno primijeniti pravila općeg građanskopravnog uređenja. Stoga, u tom smislu dolazi do supsidijarne primjene općih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to posebice u odnosu na odredbe koje uređuju upis prava stvarnih služnosti u zemljišnim knjigama , odnosno čl. 228. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
1.1. Podneskom od 31. srpnja 2024. tužitelj je ispravio omašku u pisanju naziva suda.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbu tužitelj za ispravak podnio u povodu rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, broj: Z-11943/2024 od 19. lipnja 2024. kojim je odbijena prijava tužitelja za uknjižbu prava stvarne služnosti na navedenim nekretninama. Tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Rješenjem se utvrđuje da je tužitelj infrastrukturni operator za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu izgrađenu na tim konkretnim (tuženikovim) nekretninama (točka I. izreke rješenja). Infrastrukturni operator je nositelj prava puta (članak 2. stavak 1. točka 21. ZEK). Dakle, tužitelj kao infrastrukturni operator na nekretninama iz rješenja ima zakonom stečeno pravo puta. Pravo puta je pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema (članak 2. stavak 1. točka 52. ZEK). Ove u sadržaju identične ovlasti (ovlasti prava puta iz članka 2. stavka 1. točke 52. ZEK) na tim nekretninama tužitelj ima stjecanjem prava puta po samom zakonu (ispunjenjem zakonskih pretpostavki iz članka 28. stavka 1. ZEK). Za stjecanje ovih ovlasti nije nužan upis uknjižbe u zemljišnu knjigu, odnosno ove ovlasti tužitelj ima po samom zakonu i bez takvog upisa pa on nema pravne koristi (pravnog interesa) da se u zemljišnoj knjizi (glavnoj knjizi) provede taj upis (upis uknjižbe tih ovlasti). Napominje da tužitelj ne može opravdati svoj pravni interes za podnošenje tužbe (upis uknjižbe prava služnosti) interesom Republike Hrvatske za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga. Zakonodavac je interes Republike Hrvatske za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga (članak 3. ZEK) ustanovio da bi na ustavnopravno dopušten način ZEK-om propisao pravo puta kao zakonsko ograničenje vlasništva jer je zakonodavac ustavnopravno ovlašten ograničiti (i oduzeti) vlasništvo samo zakonom u interesu Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. u vezi s člankom 2. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90 do 5/14.). Pravo puta je zakonsko ograničenje vlasništva jer njime zakonodavac određuje zakonsku obvezu vlasnika (neovisno o volji vlasnika) da u svako vrijeme omogući infrastrukturnom operatoru ostvarivanje prava puta (pristup njegovoj nekretnini u svrhu korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture), čime se ostvaruje interes Republike Hrvatske za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga (nesmetano, neovisno o volji vlasnika). Dakle, interes Republike Hrvatske ustanovljen je u cilju ostvarivanja prava puta na temelju zakona (kojim se ograničava vlasništvo vlasnika na, ispod i iznad kojih je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura), a nije ustanovljen u cilju upisa prava služnosti u korist infrastrukturnog operatora. Stoga tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe sa zahtjevom da se u njegovu korist na tuženikovim nekretninama upiše uknjižba prava služnosti u sadržaju ovlasti prava puta - tužitelj ne ostvaruje pravnu korist uknjižbom prava služnosti u sadržaju ovlaštenja iz prava puta jer time on neće steći veći opseg prava / ovlaštenja. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnim da sudskom odlukom o prihvaćanju njegovog zahtjeva on ostvaruje pravnu korist koju bez takve sudske odluke ne ostvaruje, pa tuženik predlaže sudu da na pripremnom ročištu donese rješenje o odbacivanju tužbe jer ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe (članak 288. stavak 2. ZPP). Svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva, a i drugih stvarnih prava: prava služnosti, prava iz stvarnoga tereta, prava građenja i založnoga prava na svemu što može biti objektom tih prava, ako zakonom nije drukčije određeno (članak 1. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17.; dalje: ZV). Određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno (članak 185. ZV). U zemljišne knjige upisuju se samo pravo vlasništva i ostala stvarna prava na zemljištima, zatim pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, kao i koncesije, a i druga (ostala) prava na zemljištima za koja je to posebnim zakonima određeno (dopušteno) (članak 35. stavak 1. i članak 3. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ 63/19.,128/22.; dalje: ZZK). Zemljišnoknjižni upisi provode se samo u glavnoj knjizi (članak 15. stavak 1. ZZK) i u glavnu knjigu upisuje se bitni sadržaj prava za koja je ZZK-om ili drugim zakonom određeno da mogu biti predmet zemljišnoknjižnoga upisa (knjižno pravo) (članak 16. stavak 1. ZZK). Glavna knjiga sastoji se od zemljišnoknjižnih uložaka (članak 18. stavak 1. ZZK) i u zemljišnoknjižni uložak upisuju se: 1. zemljišnoknjižno tijelo i promjene na njemu i 2. stvarna i druga knjižna prava glede zemljišnoknjižnoga tijela i promjene tih prava (članak 18. stavak 2. točke 1. i 2. ZZK), a i druge činjenice određene ZZK-om ili posebnim zakonom (članak 18. stavak 3. ZZK). Elektronička komunikacijska infrastruktura (…) obuhvaća kabelsku kanalizaciju, elektroničke komunikacijske vodove koji se postavljaju izvan kabelske kanalizacije i stupove nadzemne komunikacijske mreže (članak 27. stavak 5. ZEK). Smatra se da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ZEK [na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba], uz ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta: - da posjeduje uporabnu dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika, - da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja (članak 28. stavak 1. podstavci 1. i 2. ZEK). Nema propisa u ZEK-u kojim bi bilo određeno da pravo puta može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa (uknjižbe) ili da se za to pravo upisuju druge činjenice. Tumačenjem navedenih propisa zaključuje da pravo puta nije stvarno pravo (načelo zatvorenog broja stvarnih prava - članak 1. ZV), već da je posebno subjektivno pravo infrastrukturnog operatora da koristi tuđu nekretninu tako da njoj pristupi, na njoj ili ispod nje ili u njezinom zračnom prostoru postavi i koristi, popravi i održava elektroničku komunikacijsku infrastrukturu (mrežu) i drugu povezanu opremu (kabelsku kanalizaciju, elektroničke komunikacijske vodove koji se postavljaju izvan kabelske kanalizacije i stupove nadzemne komunikacijske mreže) (članak 2. stavak 1. točka 52. i članak 27. stavak 5. ZEK) i da se ono osniva (nastaje) djelovanjem (ispunjenjem) zakonskih pretpostavki (članak 28. stavak 1. podstavci 1. i 2. ZEK) pa da je zbog takvog načina nastanka to pravo zakonska služnost (zakonsko ograničenje prava vlasništva) na koju se ne primjenjuju pravila o služnostima (članak 185. ZV) i da za to pravo ZEK-om nije određeno da može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa (uknjižbe) ili da se za to pravo u zemljišnu knjigu upisuju druge činjenice. Tako pravo puta, iz razloga što nije stvarno pravo i nije drugo pravo na zemljištu za koje bi posebnim zakonom (ZEK-om) bio određen (dopušten) zemljišnoknjižni upis, nije knjižno pravo za koje bi u glavnoj knjizi (zemljišnoknjižnom ulošku) bilo dopušteno provesti zemljišnoknjižni upis (članak 3. stavak 2., članak 15. stavak 1., članak 16. stavak 1., članak 18. stavak 2. i članak 35. stavak 1. ZZK), a za to pravo se u zemljišnu knjigu ne upisuju niti druge činjenice (članak 18. stavak 3. ZZK). Iz razloga posebnosti prava puta (kao posebnog prava infrastrukturnog operatora koje nastaje po samom zakonu) pogrešna je usporedba prava puta i prava služnosti: a) prava imati vodove ili druge uređaje na poslužnoj nekretnini (članak 196. stavak 2. ZV) ili b) prava služnosti vodova ili tuđih nekretnina na tuđoj nekretnini (članak 225. ZV) i da se takvom usporedbom čini neprihvatljiva logička pogreška krive analogije. Stoga je tužbeni zahtjev za upis uknjižbe služnosti (u sadržaju ovlasti prava puta - članak 2. stavak 1. točka 52. ZEK) na tuženikovim nekretninama (uz pogrešno tužiteljevo pravno shvaćanje da je pravo puta pravo služnosti), neosnovan već iz ovih razloga (pravne prirode prava puta i izostanka zakonskog određenja da je za pravo puta dopušten zemljišnoknjižni upis ili upis drugih činjenica u zemljišnoj knjizi) i treba ga odbiti. Stvarnu služnost može, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati nadležno tijelo upravne vlasti u postupku izvlaštenja, komasacije, kao i u ostalim slučajevima određenim zakonom (članak 223. stavak 2. ZV). Nadležnost Agencije određena je ZEK-om (članak 12. stavak 1. točke 1. do 28. ZEK). U nadležnosti Agencije je i utvrđivanje infrastrukturnog operatora na općem dobru i nekretninama drugih osoba te utvrđivanje visine naknade za pravo puta (članak 12. stavak 1. točka 11. ZEK). Za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora iz isprave biti vidljiv pravni temelj (članak 48. stavak 2. ZZK). Javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba jesu: (…) odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama ili koje se prema propisima o upravnom postupku smatraju izvršnim rješenjima prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis (članak 60. stavak 1. točka b) ZZK). Agencija nije tijelo nadležno za provedbu postupka izvlaštenja ili komasacije, odnosno nije nadležno donijeti odluku o osnivanju stvarne služnosti u tim postupcima ili u kojem drugom postupku (članak 12. stavak 1. točke 1. do 28. ZEK). Agencija je nadležna svojom odlukom utvrditi infrastrukturnog operatora na općem dobru i nekretninama drugih osoba te utvrditi visinu naknade za pravo puta (članak 12. stavak 1. točka 11. ZEK). Tako se rješenjem koje Agencija donosi u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta ne osniva stvarna služnost pa takvo rješenje nije pravni temelj za upis uknjižbe prava služnosti u zemljišnoj knjizi i nije prikladno za upis uknjižbe tog prava u toj knjizi (u odnosu na nekretnine iz rješenja u odnosu na koje je rješenjem utvrđeno pravo puta stečeno na temelju zakona). Tako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu pripada pravo (pravo stvarne služnosti) koje nije u njegovu korist upisano, a rješenje Agencije o utvrđivanju infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta nije isprava kojom bi on to svoje pravo dokazao. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i iz ovog razloga (nedostatka pravnog temelja u ispravi za upis uknjižbe prava služnosti i neprikladnosti isprave za upis uknjižbe tog prava odnosno zbog toga što tužitelj nije dokazao svoje pravo) i treba ga odbiti. Pogrešan je zaključak tužitelja da je služnost stekao na temelju zakona (ZEK-a). Neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, a inače samo kad tako odredi posebni zakon (članak 228. stavak 1. ZV). ZEK određuje pretpostavke stjecanja (osnivanja) prava puta, ne prava služnosti. Ponavlja se da je pogrešna tužiteljeva usporedba služnosti i prava puta (logička pogreška krive analogije). Nadalje, tužitelj tvrdi da je služnost stekao dosjelošću, ali ne dokazuje pretpostavke za osnivanje (stjecanje) služnosti (na temelju zakona) dosjelošću. Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (članak 229. stavak 1. ZV). Tužitelj nije dokazao posjedovanje tuženikovih nekretnina (iz rješenja) kroz dvadeset godina. Na kraju, napominje se da je za odluku u ovom sporu neodlučna činjenica da je tužitelj na temelju rješenja Agencije platio tuženiku 24. srpnja 2019. naknadu za pravo puta. Tužitelj u svojoj tužbi navodi odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 76/22.) koji je stupio na snagu 12. srpnja 2022., a koje nisu mjerodavne za ovaj spor (jer je rješenje doneseno u vrijeme važenja ZEK). Iz svih navedenih razloga tuženik smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
3. Zbog prigovora o označenoj vrijednosti predmeta spora na pripremnom ročištu određena je vrijednost predmeta spora sa 6.636,00 eura.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: djelomično rješenje (8-13), elaborat za pravo puta (14-20), izvadak iz zemljišne knjige (102-112), rješenje (113-117), ovosudni spis Z-11943/2024 (Z-13346/2020) i Z-15297/2020 (Z-5383/2020).
5. Uvidom u djelomično rješenje od 25. listopada 2017. godine, donijeto od strane Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) utvrđeno je da je da je tužitelj infrastrukturni operator za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu izgrađenu na, između ostalih katastarskih čestica i na predmetnim nekretninama u k. o. [katastarska općina]. Istim rješenjem utvrđeno je što čini elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu tj. da istu čine određena površina trase kabelske kanalizacije i trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova, te stupova i prihvata. Utvrđena je i visina naknade za pravo puta, između ostalih i za nekretnine koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva.
6. Uvidom u elaborat za pravo puta (14-20) utvrđeno je da se isti odnosi i na predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina], koje su predmet tužbenog zahtjeva.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], ulica, kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Poreča-Parenzo. A k. č. [katastarska čestica] upisane su u z. k. ul. [broj ZK uloška], park, u vlasništvu Grada Poreča. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj putem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka predlagao upis prava stvarne služnosti na predmetnim nekretninama u određenoj trasi sa određenom širinom, dužinom i površinom, te je u zemljišnoknjižnom postupku predlagatelj odbijen sa prijedlogom uknjižbe prava stvarne služnosti prema predloženom.
8. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj dana 28. travnja 2020. podnio prijedlog zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo za pokretanje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na nekretninama upisanima u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga. U prijedlogu se pozvao na interes Republike Hrvatske za izgradnju telekomunikacijske infrastrukture utvrđen Zakonom o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) i to odredbu čl. 3.. U prijedlogu je naveo na kojim je katastarskim česticama tužitelj vlasnik telekomunikacijske infrastrukture, a na kojima da ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu prema podacima o Elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi (dalje: EKI) za pravo puta podzemne i nadzemne EKI, a koje nekretnine da koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Izgradnja i održavanje EKI da je od interesa za RH, te da postoji opravdani pravni interes za uknjižbu prava stvarne služnosti u korist tužitelja radi pristupa, održavanja, korištenja i razvoja EKI u vlasništvu tužitelja. Tužitelj da ima svoju registriranu djelatnost pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga, a koje su ZEK-om određene uslugama od javnog interesa. Tim prijedlogom zatražio je uknjižbu prava stvarne služnosti na određenim nekretninama na trasi određene dužine i širine, te ukupne površine sve prema kopiji plana s ucrtanom trasom, a radi redovitog pregleda održavanja i popravka EKI i druge povezane opreme, sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava elektroničku telekomunikacijsku infrastrukturu, te obvezu vlasnika nekretnine da u pojasu služnosti neće saditi trajne nasade, niti graditi trajne objekte. Rješenjem Z-5383/2020 od 12. svibnja 2020. odbijen je prijedlog tužitelja za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka. Nadalje, je utvrđeno da je tužitelj dana 28. rujna 2020. godine podnio prijedlog za pokretanje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na nekretninama upisanima u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je predložio donošenje rješenja da se na predloženim nekretninama (koje su predmet i ovog tužbenog zahtjeva (k. č. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina])) uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s time povezana prava koja čine teret na određenim nekretninama na trasi određene dužine i širine, te ukupne površine sve prema kopiji plana s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture. Rješenjem Z-13346/2020 od 31. siječnja 2024. otvoren je pojedinačni ispravni postupak glede nekretnina koje su predmet i ovog tužbenog zahtjeva. Konačno, rješenjem Z-11943/2024 od 19. lipnja 2024. odbijena je prijava predlagatelja - tužitelja za uknjižbu prava stvarne služnosti na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te je upućen predlagatelj – tužitelj da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Povodom takvog rješenja tužitelj je podnio predmetnu tužbu za ispravak.
9. S obzirom na prijedloge tužitelja podnijete zemljišnoknjižnom odjelu, kao i zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari nesporno je da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda ispravak upisa i to na način da se na predmetnim nekretninama (opisanim u točkama I izreke ove Presude) u korist tužitelja uknjiži pravo stvarne služnosti pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, te kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, na trasi određene dužine, širine, ukupne površine prema kopiji prikazanoj na katastarskom planu s ucrtanom trasom elektroničke komunikacijske infrastrukture, u korist tužitelja.
10. Prema odredbi čl. 28. st. 1. ZEK tužitelj je stekao pravo puta na predmetnim nekretninama. S obzirom da je tužitelj infrastrukturni operator za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu izgrađenu na predmetnim nekretninama u vlasništvu tuženika, tužitelj već ima zakonom stečeno pravo puta, a što obuhvaća pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i EKI i druge povezane opreme tj. i kabelsku kanalizaciju i druga prava s time povezana i sve to čini teret na nekretninama na kojoj je izgrađena EKI i druga povezana oprema. Takvo utvrđenje nesporno proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 1. t. 52. ZEK-a. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva upis uknjižbe služnosti i taj zahtjev je identičan ovlaštenjima prava puta koja proizlaze iz odredbe čl. 2. st. 1. t. 52. ZEK-a.
11. Pravo puta je zakonsko ograničenje vlasništva, a zakonodavac je temeljem zakona i Ustava ovlašten ograničiti, pa čak i oduzeti vlasništvo samo zakonom u interesu RH u smislu čl. 50. st. 2. u vezi s čl. 2. st. 4. Ustava RH. U tom slučaju zakonodavac određuje zakonsku obvezu vlasnika da u svako vrijeme omogući tužitelju kao infrastrukturnom operatoru ostvarivanje prava puta tj. i pristup njegovoj nekretnini u svrhu korištenja EKI i na taj način se ostvaruje interes RH za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga.
12. Odredba čl. 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisuje osnivanje prava služnosti na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge vlasti ili samoga zakona i osniva se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari za njezina svakdašnjega vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne. Osnivanje prava služnosti na temelju zakona propisuje odredba čl. 228. ZV-a. A tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
13. Tužitelj je na predmetnim nekretninama stekao pravo puta na temelju čl. 28. st. 1. ZEK. Nadalje, rješenjem HAKOM-a tužitelj je utvrđen infrastrukturnim operatorom za EKI i drugu povezanu opremu izgrađenu na predmetnim nekretninama. Stoga, je tužitelj kao infrastrukturni operator na predmetnim nekretninama temeljem ZEK-a stekao pravo puta. A pravo puta je pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretninama na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema sukladno čl. 2. st. 1. t. 52. ZEK-a. Kako je već naprijed navedeno prema odredbi čl. 228. st. 2. ZV-a tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis tog stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
14. Tuženik ne osporava, a to je utvrđeno i uvidom u potvrdu o plaćanju (21) da je na temelju rješenja HAKOM-a tužitelj platio tuženiku 24. srpnja 2019. godine naknadu za pravo puta (383.297,79 HRK).
15. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj vlasnik telekomunikacijske infrastrukture na predmetnim katastarskim česticama, da na njima tužitelj ima izgrađenu EKI i drugu povezanu opremu prema podacima o EKI navedenim u elaboratu za pravo puta podzemne i nadzemne EKI, a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Ovaj sud smatra da je izgradnja i održavanje EKI od interesa za RH, pa posljedično tome da postoji i opravdani pravni interes za uknjižbu predloženog prava stvarne služnosti u korist tužitelja. Iz elaborata za pravo puta proizlazi trasa elektroničke komunikacijske infrastrukture tužitelja sukladno predloženom u tužbenom zahtjevu.
16. Stvarne služnosti su jedne od stvarnih prava na nekretninama koje definira i uređuje ZV. Broj i vrsta stvarnih služnosti koje propisuje ZV nije zakonom ograničen, te je moguće postojanje i osnivanje stvarnih služnosti izvan onih koje propisuje ZV. Pravo stvarne služnosti puta koje tužitelj predlaže upisati u zemljišnu knjigu definirano je u čl. 2. st. 1. t. 52. Zakona o elektroničkim komunikacijama kao pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i EKI i druge povezane opreme što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema. Odredba čl. 28. st. 1. ZEK propisuje pretpostavke čijim ispunjenjem se smatra da infrastrukturni operater ima pravo puta, o čemu mu Hrvatska regulatorna agencija za mrežu i djelatnosti izdaje potvrdu. Iz navedenog proizlazi da predmetno pravo služnosti puta je osnovano na temelju ZEK-a, ispunjenjem pretpostavki propisanih u čl. 28. ZEK-a. Potvrda HAKOM-a u ovom slučaju je rješenje od 17. svibnja 2018. godine i ima deklaratorni karakter.
17. Prema svemu naprijed utvrđenom i navedenom neosnovane su tvrdnje tuženika da prema ZEK-u i Pravilniku o potvrdi i naknadi za pravo puta nije propisana mogućnost uknjižbe prava puta u zemljišnim knjigama. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o uspostavljenom posebnom građansko pravnom uređenju iz ZEK-a, zato u dijelu u kojem određeni pravni odnos nije reguliran posebnim pravilima supsidijarno se primjenjuju pravila Općeg građansko pravnog uređenja. Stoga, dolazi do subsidijarne primjene općih odredbi ZV-a i to posebice u odnosu na odredbe koje uređuju upis prava stvarnih služnosti u zemljišnim knjigama odnosno čl. 228. st. 2. ZV-a.
18. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj na temelju ZEK-a stekao pravo služnosti u obliku prava puta kako je to regulirano u čl. 2. st. 1. toč. 52. tog Zakona na predmetnim nekretninama, u predloženom opsegu, i zato je tužitelj ovlašten ishoditi uknjižbu prava te služnosti u zemljišnim knjigama.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP) prema kojoj pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, naloženo je tuženiku da mu naknadi parnični trošak u cijelosti i to u iznosu od 631,64 eura. Priznati trošak se odnosi na jednokratnu naknadu temeljem tarifnog broja 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (500,00 eura plus PDV 125,00 eura (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarife)) i tarifnom broju 1. Tarife sudskih pristojbi (sudska pristojba na tužbu 6,64 eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
20. Tuženik nije uspio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.
21. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Poreču – Parenzo 09. travnja 2024.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave ove Presude.
DNA:
- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.
