Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3145/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene ČĆI i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi trećeokrivljene ČĆ podnijetoj po braniteljici Sandri Vanjak odvjetnici iz Pule, protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj:Pp-810/2023 od 28. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba trećeokrivljene ČĆ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti prvostupanjska presuda se ukida u cijelosti i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima prvookrivljena ČĆI, drugookrivljeni ĆĆ i trećeokrivljena ČĆ, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te im je na temelju članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura svakome, a na temelju članka 33. stavka 10. u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona određeno je da su okrivljenici dužni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te članka 50. stavka 3. Prekršajnog zakona prema okrivljenicima ČĆI, ĆĆ i ČĆ je primijenjena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju koji ne može biti kraće od 6 mjeseci, računajući od dana pravomoćnosti presude, odnosno zbog prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne dulje od godinu dana.

3. Na temelju članka 139. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 40,00 eur svaki.

4. Protiv te presude trećeokrivljena ČĆ pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica u bitnom ističe da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno zakonsko obilježje prekršaja psihičko nasilje, koji je prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, jer da sud nije utvrđivao je li događaj od dana 16. ožujka 2023. kod bilo kojeg od okrivljenika (sud ih naime sve oglašava krivim, te je nejasno koga onda smatra žrtvom, odnosno žrtvama) prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, te da je imajući u vidu prirodu predmetnog prekršaja opravdano bilo ispitivanje okrivljenika istodobno radi mogućnosti da se suoče, međutim sud u obrazloženju presude je naveo da smatra da nazočnost ostalih okrivljenika nije nužna pa je svakog okrivljenika zasebno ispitao. Nadalje, iz činjeničnog opisa djela nedvojbeno proizlazi kako to navodi sud da je drugookrivljenik inicirao, riječi koje su mogle prouzročiti povredu dostojanstva i uznemirenost prvookrivljenice i trećeokrivljenice, te sud u točki 4. obrazloženja presude navodi kako je svjedoke primjenjujući članak 6. stavak 1. točka 10. i točku 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ispitao bez prisutnosti okrivljenika smatrajući da njegova prisutnost nije nužna. Žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud samo I okrivljenika smatrao počiniteljem nasilja, te je izreka presude proturječna njezinom obrazloženju.

2. Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači na način da ju se oslobodi od optužbe za predmetni prekršaj.

3. Žaba je osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i li je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pri tome ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u ovom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žaliteljice zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj je proglašena krivom i kažnjena.

5. Nadalje, u smislu odredbe članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona trebalo je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ukinuti u cijelosti i u odnosu na prvookrivljenicu ČĆI i drugookrivljenika ĆĆ koji nisu podnijeli žalbe, budući da je citiranom odredbom zakona propisano ako prvostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi iz kojih je donio odluku u korist okrivljenika i u korist za okrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupiti će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji, pa je slijedom navedenog prvostupanjska presuda ukinuta u cijelosti.

6. Naime, prvostupanjski sud je ispitao drugookrivljenika ĆĆ na zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 28. rujna 2023. Na navedeno ročište je pozvana prvookrivljenica i trećeokrivljenica, međutim iz zapisnika nije razvidno jesu li isti uredno pozvani na glavnu raspravu, a iz istog nije razvidno niti je li tužitelj pozivan i je dostava za tužitelja neuredna, već prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u točki 2. navodi da je u postupku otvaranja rasprave sudac utvrdio da je za drugookrivljenika ĆĆ iskazana dostava poziva i da se okrivljenik odazvao na raspravu, a za prvookrivljenicu i trećeokrivljenicu dostava poziva nije uredno izvršena već su se pismena vratila sa napomenom obaviješten nije tražio, a da tužitelj nije uredno pozvan na raspravu. Međutim, navedene konstatacije trebaju stajati u zapisniku o glavnoj raspravi.

6.1. Drugookrivljeni ĆĆ je opsežno opisao obiteljsku situaciju, te dinamiku događaja kritične zgode, porekao je počinjenje prekršaja i u svojoj obrani je teretio prvookrivljenicu ČĆI suprugu i treće okrivljenicu ČĆ baku od supruge da su se ponašale na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu.

7. Nadalje, na glavnu raspravu zakazanu za dan 22. veljače 2024. godine, prvostupanjski sud je pozvao samo prvookrivljenicu ČĆI i trećeokrivljenicu ČĆ, drugookrivljenika ĆĆ nije niti pozivao, a na tom zapisniku je navedeno da tužitelj nije uredno pozvan na raspravu, te da je sud zaključio da se rasprava može održati jer da to nije na štetu njegovog pravnog interesa, niti dovodi u pitanje pravilno utvrđenje činjenica u postupku, te su ispitane okrivljenice ČĆI i ČĆ koje su porekle počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, teretile su drugookrivljenika ĆĆ da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, također su opširno opisale obiteljsku situaciju.

8. Prvostupanjski sud je, nadalje, 28. studenog 2024. godine pozvao na ročište svjedoke policijske službenike EĆ i ĐĆ, te je u obrazloženju pobijane presude u točki 4. naveo da su svjedoci ispitani bez prisutnosti okrivljenika jer sud smatra da njegova prisutnost nije nužna primjenjujući pritom članak 6. točku 10. i točku 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Prvostupanjski sud je u točki 5. obrazloženja pobijane presude naveo da je u nastavku dokaznog postupka izveo dokaze o postojanju prekršajnog djela, te je proveo uvid u čitanje dokumentacije navedene u točki 5.. Međutim, prvostupanjski sud može temeljiti presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te će na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. Dakle, sud je dužan sve dokaze provesti na glavnoj raspravi, personalne dokaze neposrednim ispitivanjem i njihovim čitanjem, pribavljene zamoljenim ispitivanjem i izvanraspravnim ispitivanjem, materijalni se dokazi također mora provesti na raspravi čitanjem i uvidom, a prvostupanjski sud dokaze navedene u točki 5. obrazloženja pobijane presude uopće nije pročitao na glavnoj raspravi.

10. Nadalje, pravilno žaliteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odvojeno ispitao svakog od okrivljenika, te da nije utvrđeno psihičko nasilje, odnosno povredu dostojanstva i uznemirenosti, a što je zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, a jednako tako žaliteljica pravilno ističe da je u prvostupanjskom postupku trebalo provesti suočenje između žaliteljice sa drugookrivljenikom ĆĆ, a jednako tako iskaz prvookrivljenice ČĆI je proturječan iskazu drugookrivljenika ĆĆ pa je prvostupanjski sud navedeno proturječje trebao otkloniti provedbom dokaza suočenja.

11. Osim toga, odredbom članka 85. Prekršajnog zakona, između ostalog, je propisano okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, dakle okrivljenici su trebali biti pozvani na ročište kada su ispitani svjedoci policijski službenici da bi im se omogućilo da se eventualno očituju na iskaze svjedoka, pa je dakle sud dužan urednim pozivanjem pružiti mogućnost i tužitelju i okrivljeniku neposredno sudjelovanje u postupku, a na njima je hoće li tu mogućnost iskoristiti.

11.1. Nepozivanjem okrivljenika na glavnu raspravu na koju se ispitani svjedoci, prvostupanjski sud je povrijedio načelo konfrotacije, a osim toga prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da smatra da prisutnost okrivljenika nije nužna jer da je primijenio pri tom članak 6. točka 10. i točka 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u konkretnom slučaju imajući u vidu da su okrivljenici i žrtve, nije bilo temelja za primjenu navedene odredbe zakona, osim toga niti iz stanja spisa ne proizlazi nužnost primjene navedene odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12. Nadalje, odluka o krivnji žaliteljice je paušalna, odnosno odluka o krivnji nije valjano i argumentirano obrazložena, već tako provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žaliteljice.

13. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu žaliteljice prihvatiti i pobijanu presudu u povodu žalbe žaliteljice ukinuti u cijelosti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, ispitati okrivljenike na navode optužnog prijedloga, provesti dokaz suočenja između okrivljenika u slučaju nesuglasja u njihovim iskazima, ispitati svjedoke uz urednu dostavu poziva za glavnu raspravu na kojem se ispituju svjedoci okrivljenicima i tužitelju jednako tako provesti sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu članka 206. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.