Poslovni broj: Gž R-329/2024-7

Republik Hvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku iz OD Maravić & Maravić iz Ogulina, protiv tuženika Poljoprivredne zadruge Ogulin (prije Braniteljska zdruga Ogulin) iz Ogulina, Dujmić selo br. 20E, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po upravitelju Marinku Sabljak, a ovaj po punomoćniku Draženu Gazdi, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete s osnova izgubljene zarade, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-159/2022-103 od 8. svibnja 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-159/2022-103 od 8. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade iznos od 10.757,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude pod točkom I. izreke. Istom presudom, pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa koji se odnosi na razliku za razdoblje od mjeseca travnja 2016. do rujna 2016.

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.674,70 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude u cijelosti žali se tuženik, ali nema pravni interes pobijati u dijelu pod točkom II. izreke kojom je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen, pa je pobija u točki I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao bivši poslodavac, nadoknadi štetu s osnova izgubljene zarade koja predstavlja razliku između mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarila prema redovitom tijeku stvari za razdoblje od travnja 2016. do lipnja 2023. da nije doživjela radnu nezgodu radeći kod tuženika.

6. U predmetnom sporu 19. srpnja 2022. donesena je presuda poslovni broj Pr- 208/2019-48 kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade (razlika mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarila prema redovnom tijeku stvari) isplati iznos od 75.135,66 kuna s pripadajućim kamatama. Odlučujući o žalbi protiv te presude Županijski sud u Splitu je 6. listopada 2022. presudom poslovni broj: Gž R-968/2022-3 ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da u ponovljenom postupku utvrdi razliku između minimalne plaće koju bi tužiteljica primala da je ostala raditi kod tuženika i mirovine, osim u slučaju da tužiteljica argumentirano dokaže da bi njena primanja bila veća.

7. Prema sadržaju žalbe tuženika i nadalje je sporna uzročno posljedična veza između pretrpljene ozljede na radu i gubitka zarade, kao i visina izgubljene zarade.

7.1. Pritom, među parničnim strankama nije sporno, a što proizlazi i iz stanja spisa:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnice u proizvodnji i preradi kupusa i drugog povrća,

- da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu 18. travnja 2013. padom sa drvenih ljestava čisteći bazen čije je dno bilo mokro od rasola,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-75/2015 utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete te je tužiteljici isplaćena nematerijalna šteta u cijelosti, materijalna šteta za tuđu pomoć i njegu, te naknada za vrijeme bolovanja, odnosno izgubljena zarada,

- da je tužiteljici utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti, te da joj je 11. travnja 2016. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.193,86 kuna mjesečno u koji je iznos uračunat dodatak na mirovinu, s time da joj se isplaćuje najniža mirovina u iznosu od 1.904,00 kune mjesečno, a od 1. srpnja 2016. iznos od 1.910,51 kuna,

- da je tužiteljica ozljedu na radu doživjela s navršenih 39 godina, a u invalidsku mirovinu da je otišla s navršene 42 godine života,

- da je prije ozljede na radu tužiteljica bolovala od diskus hernije i skolioze,

- da iz spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-75/2015 proizlazi da su sudski vještaci utvrdili dva autonomna uzroka zdravstvenih tegoba tužiteljice, i to: prijelom 1. slabinskog kralješka L1 - kao izravnu posljedicu ozljede na radu i diskus herniju (L4/L5) - kao oboljenje kralježnice koje je u cijelosti neovisno o ozljedi na radu, odnosno o frakturi kralješka L1,

- da iz nalaza i mišljenja specijaliste medicine rada prim. dr. sc. MF od 14. ožujka 2022. proizlazi da je uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti ozljeda na radu 50% i bolest slabinske kralježnice od 50%, kao i da je tužiteljica prije zadobivene ozljede bila radno sposobna,

- da je tužiteljica kroz cijelo vrijeme rada kod tuženika primala minimalnu plaću koja je isplaćivana na njen tekući račun,

- da je u nalazu i mišljenju od 3. veljače 2021. sudski vještak za financije Ručević vještačenja d.o.o izgubljenu zaradu tužiteljice izračunao kao razliku između pretpostavljene neto plaće iskazane na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku RH o prosječnoj neto plaći koju su u Karlovačkoj županiji ostvarivali NKV radnici i primljenih mirovina,

- da je u ponovljenom postupku, u skladu s uputom drugostupanjskog suda, sudski vještak za financije Ručević vještačenja d.o.o u nalazu i mišljenju od 1. veljače 2023. izračunao izgubljenu zaradu tužiteljice za razdoblje od 11. travnja 2016. do 31. srpnja 2019. u visini od 3.523,32 eura, a koji iznos predstavlja razliku neto primanja tužiteljice izračunata kao razlika između minimalne neto plaće (izračunate na temelju propisane minimalne bruto plaće) i primljenih mirovina tužiteljice, da je u dodatnom financijskom vještačenju od 15. svibnja 2023. izračunao da ta razlika za razdoblje od 11. travnja 2016. do 30. travnja 2023. iznosi 9.734,40 eura neto, te u konačnom financijskom vještačenju od 23. siječnja 2024. izračunao da ta razlika za razdoblje od 11. travnja 2016. do 30. travnja 2023. iznosi 11.938,69 eura neto,

- da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2024. ističući kako tužiteljica u razdoblju od 11. travnja 2016. do rujna 2016. nije ostvarila primitke s osnova mirovine, već primanja s osnove naknade plaće za vrijeme bolovanja, te da razlika neto primanja tužiteljice navedena u prvih pet stavki Tabele 2b iz tog nalaza i mišljenja vještaka ne može biti u navedena u iznosima minimalne neto plaće, već da treba biti izražena u iznosima koji predstavljaju razliku između minimalne plaće i naknade plaće koju je tužiteljica u navedenom razdoblju primala, kako je to prikazano u nalazu i mišljenju istog vještaka od 15. svibnja 2023.,

- da je tužiteljica nakon prigovora tuženika na nalaz i mišljenje od 23. siječnja 2024. uredila (smanjila) tužbeni zahtjev na način da je za travanj 2016. potraživala iznos od 68,16 eura, za svibanj 2016. iznos od 78,67 eura, za lipanj 2016. iznos od 78,57 eura, za srpanj 2016. iznos od 77,71 eura i za kolovoz 2016. iznos do 71,71 eura, kako je to i prikazano u nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2023., na koje povlačenje tužbenog zahtjeva tuženik nije pristao.

8. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete zbog doživljene radne nezgode 18. travnja 2013. na temelju odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), a u vezi s odredbom članka 1089. stavku 1. i 3. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 103. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. – u daljnjem tekstu: ZR), u svezi sa odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12. – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u momentu ozljeđivanja tužiteljice na radu kod tuženika.

9. Osporenom presudom prvostupanjski sud je odlučio o spornim pitanjima na način da je tuženiku naložio isplatu iznosa od 10.757,76 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke presude, a kako tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period od travnja 2016. do rujna 2016. prvostupanjski je sud u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Dosuđeni iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice za razdoblje od rujna 2016. do kolovoza 2019. za koji je utvrdio da predstavlja iznos minimalne neto plaće u razdoblju od listopada 2016. do kolovoza 2019., odnosno razliku između minimalne plaće i naknade plaće koju je tužiteljica primila u razdoblju od travnja 2016. do rujna 2016.

9.1. Pri tom je prvostupanjski sud utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 18. travnja 2013. i njezinog umirovljenja, te je zaključio i da je tužiteljica umirovljena isključivo radi ozljede na radu koju je pretrpjela u tom štetnom događaju.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok tuženik žalbenim navodima njihovu pravilnost nije doveo u pitanje, niti je doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava glede odluke o glavnoj stvari i svode se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

11. Prije svega, a u odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je gubitak radne sposobnosti tužiteljice isključivo posljedica pretrpljene ozljede na radu, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje uzročno-posljedične veza između ozljede na radu i njezinog umirovljenja, jer iz dokaza provedenih u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke jasno proizlazi da je tužiteljica do navedene ozljede uredno obavljala sve poslove svoga radnog mjesta, bez obzira na postojeće dijagnoze svoje bolesti koju je imala prije te ozljede, kao i da je nemogućnost daljnjeg rada nastupila tek nakon pretrpljene ozljede na radu u travnju 2013., a što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije tužiteljice i njezinog zdravstvenog kartona iz kojih je razvidno da tužiteljica prije ozljede na radu nije teže bolovala, niti koristila duža bolovanja osim bolovanja zbog ozljede na radu u vidu prijeloma lijeve petne kosti 2000., ozljede prsta desne ruke i uganuća gležnja 2005., te prijeloma nosne kosti kao ozljede na radu pretrpljene 2006. godine. Pritom se napominje da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA:UP/I-141-02/16-01/03028794169, URBROJ:341-07-05/3-16- 008320 od 23. rujna 2016. tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu je utvrđeno da je tužiteljica umirovljena isključivo radi ozljede na radu koju je pretrpjela u štetnom događaju od 16. rujna 2013., a što je sve potvrđeno i u revizijskom postupku vođenom pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u svibnju 2016. kada je kao uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti utvrđena ozljeda na radu.

11.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz utvrđenja u pravomoćne okončanom postupku Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-75/2015 u kojem je 4. prosinca 2017. donesena presuda poslovni broj: Pr-75/2015-63 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-152/2018-2 od 27. studenog 2018., a kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 56.000,00 kuna, da na ime naknade materijalne štete za tuđu pomoć i njegu plati iznos od 2.464,00 kuna, te da na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade plati iznos od 6.983,41 kuna, pritom navodeći kako je u tom u postupku nesporno utvrđeno da je za pretrpljenu štetu uslijed ozljede na radu isključivo odgovoran tuženik, pa slijedom toga da je tom odlukom utvrđena odgovornost tuženika za štetni događaj, a tako i osnova odgovornosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.

11.2. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik u navedenom postupku poslovni broj: Pr-75/2015 nije dokazao postojanje pretpostavki iz odredbe članka 1067. ZOO, koje bi ga oslobodile odgovornosti, zbog čega ga je na temelju odredbe članka 15. stavka 1. ZZR-a, u predmetnom postupku trebalo obvezati da tužiteljici naknadi nastalu štetu u cijelosti, pa je slijedom toga prvostupanjski sud pravilno zaključio i da je tuženik u ovom postupku u obvezi tužiteljici isplatiti i naknadu izgubljene zarade na temelju odredbi članka 1095. stavka 1. i 3. ZOO-a, a kojima je propisano da oštećenik ima pravo i na naknadu izgubljene zarade te da se pri ocjeni izgubljene zarade koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

12. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika da je u ovom postupku trebalo ponovno utvrđivati je li uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice u pretrpljenoj ozljedi na radu ili je posljedice njezine kronične bolesti, kada iz svih dokaza izvedenih u predmetnom postupku, a pogotovo iz liječničke dokumentacije tužiteljice i njezinog zdravstvenog kartona jasno proizlazi da tužiteljica prije travnja 2013. kada je pretrpjela ozljedu na radu, nikada nije koristila bolovanje zbog oboljenja kralježnice - diskus hernije (L4/L5), te da joj postojeća bolest i dijagnoze nisu bile prepreka u urednom obavljanju poslova za koje je bila zadužena, kao i da su dokazi u odnosu na te okolnosti izvedeni u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Karlovcu, poslovni broj: Pr-75/2015, što se ponovno ističe, a u kojem je donijeta presuda poslovni broj: Pr-75/2015-63 od 4. prosinca 2017. i kojom je pravomoćno naloženo tuženiku, kao isključivo odgovornom, da tužiteljici naknadi imovinsku i neimovinsku štetu zbog predmetne pretrpljene ozljede na radu.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje kao pravilno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu izmakle koristi (izgubljenu zaradu) u dosuđenom iznosu od 10.757,76 eura, a koji iznos predstavlja razliku između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije došlo do štetnog događaja i invalidske mirovine koju je primala od HZMO-a na razdoblje od travnja 2016. do lipnja 2023., i ubuduće u iznosu od 196,34 eura mjesečno, a visinu kojeg iznosa tuženik u žalbi i ne osporava posebnim žalbenim navodima.

14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke, iz razloga što se pravilno temelji na odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tuženik niti ne pobija posebnim žalbenim navodima.

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 9. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić