Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-102/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženica OG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marija Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, Jurišićeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-10442/2023-135 od 20. studenog 2024., u sjednici održanoj 09. travnja 2025.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Odbacuje se žalba tuženica protiv točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-10442/2023-135 od 20. studenog 2024., kao nedopuštena.

II. U odnosu na točke I. i III. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-10442/2023-135 od 20. studenog 2024. se:

a) ukida u dijelu točke I. u kojem se naloženo tuženicama platiti tužitelju 4.006,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

b) preinačava u preostalom dijelu točke I. i točki III. i sudi:

""I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicama OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju JGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.006,43 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju OGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženicama OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 eura.""

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženicama OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju JGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.012,85 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 69,05 Eur s pripadajućom kamatom.

III. Nalaže se tuženicama OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju JGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.626,80 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.""

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tuženice, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana u dijelu u kojem je dopuštena.

4.1. Žalba nije dopuštena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, jer u tom dijelu tuženice nemaju pravni interes na podnošenje žalbe budući su u sporu uspjele, pa je u tom dijelu, u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude, žalbu valjalo odbaciti radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 367. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a.

5. Predmet spora bio je zahtjev za vraćanjem zajma.

5.1. Zajam je dan LG, a solidarni jamac bio je NG, koji je ugovor o zajmu potpisao osobno i kao punomoćnik LG, svoje punice. Tužitelj je tužio LG i NG da mu plate 79.450,08 kuna (dakle po pola jer nije zatražena solidarna isplata) koliko je iznosio dug prema priloženoj tužiteljevoj evidenciji. Tuženici su tvrdili da je ugovor lihvarski.

6. Prvostupanjski je sud bio prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a nakon što je ta presuda bila ukinuta zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, prvostupanjski je sud donio sada pobijanu presudu kojom je tužbeni zahtjev, usklađen s provedenim financijskim vještačenjem, u pretežitom dijelu prihvatio, za svotu od 8.012,85 eura (što je protuvrijednost od 60.372,82 kune), a u neznatnom dijelu odbio. Do razlike između zatraženog iznosa prema vještačenju i dosuđenog iznosa došlo je zbog tečajnih razlika (kuna/euro) u vrijeme postavljanja zahtjeva u odnosu na vrijeme uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

6.1. Prethodna prvostupanjska presuda bila je donesena u odnosu na LG i nasljednike pok. NG, budući je on tijekom postupka preminuo, te je tom presudom naloženo LG, OG i JG (supruzi i kćeri pok. NG) platiti tužitelju utuženu svotu od 8.081,90 eura (dakle na tri jednaka dijela).

7. Nakon što je prethodna presuda ukinuta, umrla je tuženica LG, postupak je u odnosu na nju prekinut i nije nastavljen. Pobijana presuda donesena je samo u odnosu na nasljednice pok. NG. Presudom je naloženo nasljednicama NG, platiti svotu koju je tužitelj tražio da mu plate LG i NG, ne solidarno, već zajedno, dakle po pola, pa osnovano žaliteljice ukazuju kako nije jasno kako je iz postupka „nestala“ LG i kako su ostale samo one, čime se opisno i osnovano ukazuje i na prekoračenje tužbenog zahtjeva, radi čega je u odnosu na polovicu ukupno dosuđene svote odlučeno kao pod točkom II.a) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 369. stavak 5. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje (doslovce točka 5. obrazloženja):

"-da su tuženica OG i NG sklopili brak 23. rujna 2006.,

-da su tuženice OG i ABC Majka i kći,

-da je pok. LG **.**.2011. izdala punomoć pok.NG radi sklapanja izvansudske nagodbe u njezino ime koja proizlazi iz ugovora o zajmu broj 100913ČBŽJ (navedena punomoć se ne odnosi na obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu broj MM 1107 ĆBŽJ05), uz pravo da sklopi novi ugovor ugovorni odnos za njezine čestice 7522, 4650, 4651, 5658 i 5659 koje glase na njezino ime,

-da je između tužitelja, kao zajmodavca i pok.LG (kao zajmoprimca i založnog dužnika) i pok.NG (kao solidarnog jamca) zaključen 5. srpnja 2011. ugovor o zajmu broj MM 1107 ĆBŽJ05 iz kojeg proizlazi da je predmet ugovora zajam u iznosu 6.782,90 Eur, što odgovara protuvrijednosti 50.000,00 kn prema dnevnom srednjem tečaju HNB za Eur, a namijenjen je za financiranje ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca, da se sve ugovorne odredbe izražene u Eur izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za Eur na dan isplate, da je zajmoprimac potvrdio primitka ugovorenog iznosa zajma svojim potpisom kod potpisivanja ugovora, da se zajam vraća u 69 jednakih mjesečnih rata i to 119,00 Eur, time da prva rata dospijeva 5. kolovoza 2011., a zadnja 5. travnja 2017., da se te rate plaćaju na žiro račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi i ovlasti pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na žiro račun, da kamata iznosi 6,79 % godišnje, da zajmodavac može odstupiti od ugovora i zahtijevati trenutno vraćanje ukupnog zajma s kamatama ako zajmoprimac zakasni s plaćanjem bilo koje rate za više od 8 dana, da je zajmoprimac dužan odmah vratiti ugovoreni iznos zajma ukoliko ne dođe do upisa prava zaloga u korist zajmodavca te da su glavno osiguranje zajma nekretnine pok. LG kč. br. [katastarska čestica] (24/144 dijela) i kč. br. [katastarska čestica] (24/144 dijela) iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (24/72 dijela) iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (24/72 dijela) iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je gore navedeni ugovor za pok. LG potpisao kao punomoćnik pok.NG,

-da je javni bilježnik Igor Martinović 5. srpnja 2011. potvrdio da je pok.NG osobno i kao punomoćnik pok. LG podnio gore navedeni ugovor na potvrdu, da mu je ugovor pročitao i da ga je upozorio da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da je pok. LG vlasnica u 24/144 dijela pojedinih kč.br. upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 24/72 dijela pojedinih kč.br. upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 24/72 dijela pojedinih kč.br. upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 6/12 dijela kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba Donja Stubica od 1. prosinca 2011. broj:Z-1071/11 odbijen prijedlog ovdje tužitelja za ukknjižbu prava zaloga na nekretninama pok. LG iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je USKOK dopisom od 9. kolovoza 2021. obavijestio sud da je 14. veljače 2014. podignuta optužnica protiv osoba poimence navedenih u dopisu zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela i lihvarskog ugovora, da je tijekom istrage utvrđeno da su se isti koristili s preko stotinu trgovačkih društava i brojnim fizičkim osobama u poduzimanju inkriminirane djelatnosti, između ostalih i s ovdje tužiteljem kao fiktivnim zajmodavcem, međutim, u njegovom se postupanju nisu ostvarivala sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela te da se optužnica, kao i neke pravomoćne presude, temelje na brojnim dokazima, između ostalih i na ugovorima koje je s oštećenicima sklapao ovdje tužitelj, ali ne i na predmetnom ugovoru od 5. srpnja 2011., time da se pok. LG i NG ne navode kao oštećenici u optužnici,

-da su nasljednicima iza pok. NG, prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Jadranke Kramar od 20. rujna 2021. broj:O-1314/21, proglašene tuženice,

-da tužitelj, prema evidenciji na l.20.-21. spisa, ima potraživanje u iznosu 79.450,08 kn na dan 15. travanj 2016., od toga 48.321,89 kn na ime glavnice i 31.128,20 kn na ime kamate",

- te (točka 6. obrazloženja) da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupni dug po ugovoru na dan 15. travnja 2016. iznosi 60.372,79 kuna (od toga glavnica s redovnom kamatom 51.658,40 kuna, a zatezna kamata do zaključno 15. travnja 2016. 8.714,30 kuna).

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da iz predmetnog Ugovora o zajmu (broj MM1107ČBŽJ05, opaska drugostupanjskog suda, dalje: Ugovor) jasno proizlazi da je zajmoprimac primio 50.000,00 kuna, što je potvrdio potpisom na Ugovoru, pa nije uvjerljiv, logičan i životan iskaz OG da je primljeno samo 9.500,00 kuna, a trebalo je biti primljeno 3.000,00 eura te da je vraćen iznos od 21.500,00 kuna, dok je iskaz iste tuženice prvostupanjski sud cijenio iskrenim i neposredno uvjerljivim u dijelu u kojem je iskazala da nije bilo prisile pri potpisivanju ugovora, niti je tužitelju iznošeno išta o imovnom stanju LG i NG, kao i o razlozima zbog kojih im je novac potreban, te da je u to vrijeme LG bila umirovljenica, a NG zaposlen. Prvostupanjski sud navodi kako nije logično niti životno da pok. LG i NG, kao i bilo koja prosječna osoba, ne bi zatražila zaštitu pred sudom da je doista isplaćen manji iznos od ugovorenog odnosno da takvu radnju ne bi prijavili policiji.

10. Prvostupanjski sud obrazlaže zašto smatra da ugovor nije lihvarski, kako su tuženici tvrdili, pa navodi kako tuženice nisu dokazale postojanje očitog nesrazmjera između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza, nepovoljnih okolnosti – nužde odnosno teškog materijalnog stanja na strani LG i NG kao niti znanja/namjere tužitelja da takve nepovoljne okolnosti iskoristi na štetu istih, posebno ukazujući da je LG bila umirovljenica, a NG zaposlen.

11. Prvostupanjski sud obrazlaže kako se u spisu priložena punomoć, koju je LG izdala NG, ne odnosi na predmetni ugovor o zajmu koji nosi broj MM1107ĆBŽJ05, već na neki drugi koji nosi broj 100913ČBŽJ, ali kad se uzme u obzir sadržaj potvrde javnog bilježnika iz koje proizlazi da je NG pristupio osobno i kao punomoćnik LG, to upućuje na zaključak da je potrebna punomoć (za sklapanje predmetnog Ugovora) javnom bilježniku predočena.

12. Prvostupanjski sud dalje navodi da dopis USKOKA od 9. kolovoza 2021. ne potvrđuje tvrdnju pok. NG, odnosno tuženice OG da bi se povodom tog Ugovora obratili njima za zaštitu, dok okolnost da se vode izvjesni postupci u kojima se tužitelj spominje kao stranka ugovora sklapanih s trećim osobama, a ne pok. LG i NG, sama po sebi ne upućuje na zaključak da bi predmetni ugovor doista bio rezultatom kakvog kaznenog djela tužitelja kojeg bi počinio na štetu imenovanih.

13. Prvostupanjski sud obrazlaže (a u vezi upute iz ranije ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda) kako tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na uglavničenu kamatu od dana kada je takav zahtjev podnio, u ovom slučaju od tužbe, a na iznos glavnice i redovne kamate imao bi pravo na zateznu kamatu i od ranije ali je nije zatražio.

14. Također vezano za raniju ukidnu odluku ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud obrazlaže da okolnost da je tražbina tužitelja po ugovoru, kako je evidentirana u njegovom izvatku, tegotnija za tuženice od tražbine koju je izračunao vještak, sama po sebi ne dovodi u pitanje postojanje tražbine niti visinu iste koja je, kako navodi prvostupanjski sud, u konačnici utvrđena upravo putem nalaza i mišljenja vještaka jer je visina zahtjeva bila sporna.

15. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuju žaliteljice jer nema razloga o odlučnim činjenicama i dati razlozi su kontradiktorni.

15.1. Počinjena je i bitna povreda članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a na koju žaliteljice ukazuju kada dovode u pitanje ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud, a posebno, kako žaliteljice navode, „frapantno“ obrazloženje prvostupanjskog suda o tome zašto kao svjedoka nije saslušao javnog bilježnika koji je Ugovor solemnizirao. Prvostupanjski sud navodi u bitnom da svjedoka nije saslušao jer nije životno i logično da bi on mogao imati detaljna saznanja o odnosu među strankama, osim onog što u ugovoru piše, a s obzirom na protek vremena. Ovaj drugostupanjski sud neprihvatljivim nalazi razlog odbijanja provođenja navedenog dokaza, jer sud nema ovlaštenja presumirati čega se neki svjedok sjeća ili može sjećati s obzirom na protek vremena.

16. No, ovaj sud cijeni da je valjanom ocjenom provedenih dokaza, posebno u njihovoj međusobnoj vezi, a ne samo pojedinačno (kako prvostupanjski sud to radi navodeći kako nešto samo po sebi ne znači to i to) trebalo utvrditi i zaključiti da je predmetni ugovor lihvarski ugovor, kako su tuženici to i tvrdili. Tek takva ocjena dokaza je u skladu s člankom 8. ZPP-a.

17. U prvom redu valja primijetiti da prvostupanjski sud kod ocjene dokaza više vjeruje onome što mu iz potvrde javnog bilježnika posredno proizlazi, nego ispravama koje je sam tužitelj predao u spis. Tako ocjenjuje da je javnom bilježniku bila predočena valjana punomoć kojom je LG ovlastila NG za sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu, jer je javni bilježnik potvrdio da je NG Ugovor potpisao kao punomoćnik LG, istodobno utvrđujući da punomoć koju je u spis predao tužitelj to nije, odnosno nije punomoć koja bi bila valjana za sklapanje predmetnog Ugovora. No, takav zaključak prvostupanjskog suda (da je valjana punomoć predočena javnom bilježniku) potpuno je neprihvatljiv, jer su dio priloženog javnobilježničkog akta, predanog u preslici, osim Ugovora i prilozi koji se nalaze prije same potvrde javnog bilježnika, a među njima i predmetna punomoć za koju i sam prvostupanjski sud navodi da nije punomoć za sklapanje predmetnog Ugovora.

18. Tom punomoći LG je NG ovlastila da u njeno ime zaključi sudsku nagodbu u vezi drugog ugovora o zajmu (oba ugovora u svojim oznakama sadrže prva slova prezimena i imena LG i PG), te da može koristiti njene nekretnine za novi ugovor o zajmu, dakle da ona bude založni dužnik a NG zajmoprimac, a ne da ona bude zajmoprimac, a NG solidarni dužnik, kako je u predmetnom Ugovoru navedeno, pa je jasno da se ne može na temelju potvrde javnog bilježnika zaključiti da je NG imao valjanu punomoć za sklapanje navedenog Ugovora u ime LG. Za razliku od prvostupanjskog suda, zemljišnoknjžni sud je (rješenjem navedenim u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude, vidi točku 8. ove drugostupanjske odluke, str. 106. spisa) odbio upisati pravo zaloga na Barbarinim nekretninama upravo i zbog toga što se punomoć ne odnosi na isti (solemnizirani) Ugovor.

19. Iz dopisa USKOKa (str. 204-205 spisa) kojim odgovaraju na traženje prvostupanjskog suda, proizlazi, kako i sam prvostupanjski sud navodi, da je u predmetu K-US-139/12 podignuta optužnica protiv poimenično navedenih osoba (ukupno 12) da bi počinili kaznena djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. i 3 Kaznenog zakona te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz članka 233. stavka 2 KZ-a, te da je tijekom provedene istrage koja je prethodila podizanju optužnice utvrđeno da su se okrivljenici služili s preko stotinu trgovačkih društava, kao i brojnim fizičkim osobama u poduzimanju inkriminirane djelatnosti pa tako LGH, dakle tužiteljem, kao fiktivnim zajmodavcem. Međutim, u njegovom se postupanju nisu ostvarivala sva potrebna bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela već su ista činili okrivljenici kao posredni izvršitelji. Iz navedenog dopisa proizlazi i da je postupak u fazi rasprave i da su donesene presude na temelju sporazuma stranaka, po logici stvari osuđujuće. U dopisu stoji i to da se sama optužnica i navedene pravomoćne presude temelje na brojnim dokazima i ugovorima koje je sklapao tužitelj ali ne i predmetnom Ugovoru, niti se LG i NG kao oštećenici za sada navode u optužnici.

20. Činjenica da sam tužitelj nije počinio kazneno djelo i da protiv njega nije podignuta optužnica, a da LG i NG nisu u kaznenom postupku navedeni kao oštećenici (kako u dopisu USKOKa stoji, za sada) ne znači da i ovaj Ugovor nije jedan od mnogih lihvarskih ugovora u kojima je tužitelj fiktivno naveden kao zajmodavac, a u kojima je sudjelovalo preko stotinu pravnih i fizičkih osoba, kako to proizlazi iz dopisa USKOKa.

21. I u ovom Ugovoru, kako to utvrđuje u pobijanoj presudi prvostupanjski sud, postoji ugovorna odredba o tome kako će se zajam vraćati uplatom na račun zajmodavca (koji se u ugovoru ne navodi) ili pravne ili fizičke osobe koju on odredi, što je očito modus operandi postupanja u predmetu o kojem se referirao USKOK. Nije životno i logično da su neki ugovori u kojima je tužitelj naveden kao zajmodavac proizvod kaznenog djela lihvarstva, a drugi ne, posebno kada se u vidu ima činjenica da je po vještaku dug po predmetnom Ugovoru 60.372,79 kuna, a ne 79.450,08 kuna kako to pokazuje tužiteljeva evidencija, dakle čak 30% više sve i da je doista dana svota od 50.000,00 kuna. Obveza vraćanja zajma bila je po evidenciji tužitelja tegotnija ne samo u pogledu visine, već i dospijeća, pa je tako u Ugovoru navedeno da prva rata dospijeva 05.08.2011. (članak 4. Ugovora), a prema evidenciji tužitelja dospijeće prve rate je 07.06.2011. (Ugovor je zaključen tek 5.7.2011.!), prva rata plaćena je po evidenciji tužitelja 05.07.2011., kada je Ugovor i zaključen, dakle i prije nego je ugovorena otplata prve rate (05.08.2011.), da bi već 07.07.2011. bilo evidentirano dospijeće druge rate, koja nije plaćena, pa po zaduženju (evidenciji) tužitelja postoji dugovanje i prije nego je po Ugovoru dospjela na naplatu prva rata zajma. Sve navedeno i više nego jasno ukazuje da nije riječ o postupanju u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, kojeg su se dužni pridržavati sudionici obveznih odnosa sukladno članku 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

22. Uvažavajući sve navedene okolnosti, te uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik NG, koji je bio pravnik, potpisao ugovor o zajmu premda je morao biti svjestan i toga da punomoć koju ima nije odgovarajuća, već se odnosi na drugi, očito ranije zaključeni ugovor o zajmu s istim pregovaračima, nameće se sam od sebe zaključak da se postupanje tuženika ne može mjeriti prema onome kako bi postupio prosječni građanin, kako to čini prvostupanjski sud, te da je ovdje riječ o lihvarskom ugovoru, budući je riječ o nesrazmjeru davanja i lakovjernosti zajmoprimca te svijesti stvarnog zajmodavca o tome i namjeri da se to iskoristi. Ispunjeni su dakle uvjeti da bi se ugovor smatrao lihvarskim i stoga ništetnim kako je to propisano člankom 329. ZOO-a.

23. Prema odredbi članka 329. stavak 2. ZOO-a na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora. U slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO- a), a oštećena strana može zahtijevati da se njezina obveza smanji na pravičan iznos (članak 329. stavak 3. ZOO-a).

23.1. Kod zelenaškog ugovora o zajmu, zajmoprimac bi, dakle, trebao vratiti ono što je i primio od zajmodavca ili bi se obveza mogla smanjiti s obzirom na ono što je zajmoprimac doista dobio, ako nije dobio onoliko koliko je u ugovoru navedeno.

23.2. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatom temeljio na tvrdnji da je Ugovor valjan i da nije ispunjen, a ovaj sud je utvrdio da je riječ o zelenaškom ugovoru, iz provedenih dokaza nije moguće utvrditi bi li zahtjev za isplatom bio djelomično osnovan na temelju činjenične osnove koja nije bila predmet tužbe čega tužbeni zahtjev nije bilo moguće niti djelomično prihvatiti pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. b) I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a.

24. S obzirom da su tuženice uspjele u sporu to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima radi čega je odlučeno kao pod točkom II. b) III. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženicama je dosuđen zatraženi trošak zastupanja na jedinom ročištu na kojem su bile zastupane po odvjetniku, onom održanom 3. listopada 2024.

25. Premda nije relevantno za odluku, valja prvostupanjskom sudu ipak ukazati i na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odluke da na obračunate zatezne kamate dosudi zatezne kamate od kada je tužitelj to zatražio, jer je člankom 31. stavak 1. ZOO- a propisana zabrana anatocizma. Dok glavnica nije plaćena dužnik duguje zatezne kamate a činjenica da su one za određeno razdoblje obračunate u apsolutnom iznosu ne znači da su "uglavničene". "Uglavničiti" se zatezne kamate mogu tek nakon prestanka glavne tražbine, tada se zatezne kamate osamostaljuju i obračunavaju kao glavna tražbina ("uglavničuju") i tada na tu "uglavničenu" kamatu vjerovnik ima pravo tražiti zatezne kamate i to od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

U Dubrovniku 09. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi