Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-382/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mateja Šola, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 11. studenog 2024. poslovni broj: Pn-87/2023- 29, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-87/2023-29 od 11. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava te se presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-87/2023-29 od 11. studenog 2024. u dijelu kojim je odlučeno rješenjem:

- potvrđuje u dijelu kojim u točki I. izreke utvrđeno da je tužba tužitelja radi isplate iznosa od 2.866,81 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2016. do isplate povučena

- djelomično uvažava te se preinačuje točka II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženici Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju pored iznosa 4.663,89 EUR dosuđenog točkom II. izreke rješenja naknadi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 593,30 EUR (slovima: petstodevedesettri eura i trideset centi) i na taj iznos plati zateznu kamatu od 9. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženica isplati s osnove police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) br. 026620006349 od 14. listopada 2014. za utvrđeni trajni invaliditet uslijed zadobivenih ozljeda u štetnom događaju od 17. listopada 2015. iznos od 4.990,38 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2016. pa do isplate. Rješenjem prvostupanjske odluke pod točkom I. izreke utvrđeno je tužba povučena u dijelu radi isplate iznosa od 2.866,81 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2016. do isplate. Pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznos ud 4.663,89 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenog 2024. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih osnova propisanim člankom 353. stavkom 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) predlažući Županijskom sudu da prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženici da mu naknadi troškove postupka sukladno troškovniku od 21. listopada 2024. uključujući i troškove ovog žalbenog postupka sa zateznom kamatom od donošenja odluke pa do isplate.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i to tek u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Nakon što je ovaj sud svojom presudom i rješenjem poslovni broj: Gž-199/2023-2 od 1. lipnja 2023. povodom žalbi parničnih stranaka na prvostupanjsku presudu poslovni broj: Pn-49/2018-35 od 22. prosinca 2022. djelomično potvrdio, djelomično preinačio i djelomično ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu, predmet spora u ponovljenom postupku zahtjev je tužitelja za isplatu osigurnine na ime zaostalog trajnog invaliditeta po polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) br. 026620006349 od 14. listopada 2014. koju je njegov poslodavac Hrvatske šume d.o.o. sklopio sa tuženicom (dalje u tekstu: Polica osiguranja od nezgode) i to u iznosu od 4.990,38 EUR sa zateznom katom od 20. travnja 2016., a sve zbog štetnog događaja od 17. rujna 2015. kada je tužitelj zadobio tešku tjelesnu povredu na radu.

6. Tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događa i odgovornost tuženice za isplatu osigurnine na ime zaostalog trajnog invaliditeta po Polici osiguranja od nezgode po kojoj se tuženica za trajni invaliditet obvezala isplatiti iznos od 160.000,00 kn te da je tuženica prije podnošenja tužbe u mirnom postupku tužitelju s tog osnova isplatila iznos od 4.800,00 kn (637,07 EUR) 21. ožujka 2017. Također nije sporno da je tuženica tijekom postupka, a nakon provedenog dokaza liječničkim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke dr.sc. Želimiru Koraću isplatila daljnji nesporni iznos osigurnine u iznosu od 2.866,81 EUR/21.600,00 kn) te prema navodima tuženice i zateznu kamatu na taj iznos za razdoblje od 28. siječnja 2020. do dana plaćanja 30. kolovoza 2024. u iznosu od 798,29 EUR.

7. Radi utvrđenja postotka trajnog invaliditeta tužitelja kao posljedice zadobivenih ozljeda u štetnom događaju kao jedino sporne činjenice za ocjenu preostalog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke mr.sc. Suadu Crnici, spec. kirurgu i subspecijalisti plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije te po sudskom vještaku medicinske struke prim.sc.mr. Želimiru Koraću, specijalisti kirurgu i traumatologu te nakon usuglašavanja njihovih nalaza i mišljenja utvrđuje da kod tužitelja postoji invaliditet zbog oštećenja motorne grane radijalnog živca koji je u polovičnom iznosu od potpune kljenosti odnosno potpune funkcije i zbog čega je po Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) – dalje u tekstu – Tablica trajnog invaliditeta - kod tužitelja zaostao trajni invaliditet od 15% prema točki 108. tih Tablica te zbog umanjene pokretljivosti ručnog zgloba uslijed lomova u području ručnog zgloba zaliječenih s pomakom 3% prema točki 121. Tablica trajnog invaliditeta, odnosno prema usuglašenom nalazu vještaka ukupno 16,50%. Kako 16,50% od 160.000,00 kn iznosi 26.400,00 kn što sada iznosi 3.503,88 EUR, a da je tuženica još u mirnom postupku isplatila 4.800,00 kn odnosno 637,07 EUR, te da je tuženica tijekom postupka 30. kolovoza 2024. isplatila daljnji iznos od 3.665,10 EUR od kojeg iznosa se iznos 2.866,81 EUR odnosi na dužnu osigurninu, što za dužnu osigurninu čini ukupni iznos od 3.503,88 EUR, te i daljnji iznos od 798,29 EUR s osnove zatezne kamate na iznos od 2.866,81 EUR od 28. siječnja 2020. s kojim danom je utvrđeno zdravstveno stanje tužitelja definitivnim, a uz činjenicu da se tuženica nije protivila povlačenju tužbe za iznos od 2.866,81 EUR dok se protivila povlačenju tužbe za iznos od 798,28 EUR za koji iznos glavničnog potraživanja je tužitelj također djelomično povukao tužbu (ukupno za 3.665,10 EUR), odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.990,38 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom od 20. travnja 2016. do isplate i ujedno rješenjem utvrđuje u točki I. izreke da je tužba povučena za iznos od 2.866,81 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2016. do isplate. Odluku o obvezi tuženice da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.663,89 EUR prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 2. u vezi članka 155. ZPP utvrdivši uspjeh tužitelja od 55%. Visinu troškova zastupanja prvostupanjski sud temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), visini plaćenih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu te plaćenim troškovima vještačenja.

8. U žalbi tužitelj na prvih nekoliko stranica žalbe iznosi tijek prvostupanjskog postupka, sadržaj ranije prvostupanjske presude i drugostupanjske presude ukazujući da je u ponovljenom postupku, a nakon provedenog dokaza vještačenjem po sudskom vještaku prim.dr.sc. Suadu Crnici dr.med. specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 21. veljače 2024. na način da zahtjeva za trajni invaliditet iznos od 7.857,19 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 20. travnja 2016. do isplate te trošak postupka stavljajući akcenat na zahtijevanu zateznu kamatu koju potražuje na temelju članka 29. stavka 1., članka 183. stavka 2. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). S tim u vezi, a ukazujući da je Županjski sud u Varaždinu u svojoj presudi i rješenju broj: Gž-199/2023-2 od 1. lipnja 2023. obrazloženo odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i da je odluka u točki I. izreke pobijane presude suprotna materijalnom pravu i pravnom shvaćanju Županijskog suda u Varaždinu, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda i rješenje imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a osobito jer izreka presude i rješenja proturječi sudskom spisu i razlozima presude i rješenja, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su nejasni i proturječni, nisu utvrđene bitne i pravno odlučne činjenice, a odlučne činjenice koje su utvrđene proturječne su sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te da presuda i rješenje ne sadrže relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za ocjenu odluke u izreci, a što upućuje na arbitrarnost. Ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer prvostupanjski sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju trebao primijeniti te odredbe materijalnog prava nije pravilno primijenio.

8.1. Nadalje tužitelj tvrdi da nije povukao tužbu kako se navodi u točki I. izreke rješenja pa s tim u vezi ističe i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Obrazlažući navedeno tužitelj ukazuje da mu je tuženica „jednostrano“ 30. kolovoza 2024. isplatila iznos od 2.866,81 EUR te iznos od 798,29 EUR odnosno ukupno 3.665,10 EUR na koji način je djelomično udovoljila tužbenom zahtjevu i to u dijelu zatražene glavnice, dok navode tuženice da je iznosom od 798,29 EUR platila zateznu kamatu od 28. siječnja 2020. do isplate 30. kolovoza 2024. smatra neosnovanim i paušalnim jer ničim nije dokazala da zatezna zamata iznosi upravo taj plaćeni iznos. Pri tome ističe na nije priložila obračun zatezne kamate niti je u „nalogu za doznaku“ navedeno razdoblje obračuna zateznih kamata niti je sadržan obračun zateznih kamata, a to nije navedeno niti u izvatku po transakcijskom računu priložen uz tuženičin podnesak od 3. kolovoza 2024., pri tome ističući da je on navode tuženice osporio na raspravama 20. rujna 2024. i 21. listopada 2024. reproducirajući svoje navode na zapisniku s ročišta održanog 20. rujna 2024. citirano: “Tužitelj ostaje kod tužbe, time da tužbeni zahtjev smanjuje na iznos od 4.192,09 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2016., osporavaju se navodi tuženika o tijeku zatezne kamate.“, te da je pojasnio da je tužbeni zahtjev smanjen za 3.665,10 EUR obzirom da je iznosu od 2.866,81 EUR pribrojen iznos od 798,29 EUR koji iznos je tuženica neosnovano odredila kao zateznu kamatu, a da on to smatra uplatom glavnice. Stoga ističe i bitnu povredu odredbu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 191. stavka 3. ZPP ističući da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe te s tim u vezi još navodi da u pobijanoj odluci nije navedena zakonska osnova temeljem koje je suglasnost tuženika za smanjenje tužbenog zahtjeva pravo odlučna.

8.2. Osporavajući pravilnost činjeničnog stanja tužitelj citira iskaz sudskog vještaka mr.sc. Suada Crnice kojim na ročištu održanom16. siječnja 2024. obrazlaže svoj nalaz i mišljenje, a potom iskaze sudskih vještaka mr.sc. Suada Crnice i dr.sc. Želimira Koraća u kojem iznose usuglašeni nalaz i mišljenje o trajnom invaliditetu tužitelja te ukazuje da sudski vještak prim.dr.sc. Želimir Korać za razliku sudskog vještaka mr. sc. Suada Crnice nije osobno pregledao tužitelja te tvrdi da sudski vještaci različito tumače i različito primjenjuju jedinu Tablicu u sudskom spisu.

8.3. U svezi odluke o parničnom trošku koju osporava posljedično osporavanja odluke o glavnoj stvari, tužitelj ističe i pogrešnu primjenu članka 154. stavka 2. ZPP tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju konkretizira i obrazlaže tužitelj. Protivno navodima žalbe pobijana presuda i rješenje nemaju nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogle ispitati, prvostupanjski sud iznio je jasne, dostatne i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju zapisnika, a niti sadržaju spisa.

9.1. Tužitelj osnovano ukazuje da smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe, kako to određuje članak 191. stavak 3. ZPP, međutim prvostupanjski sud smanjenje tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu s iznosa od 7.857,19 EUR na iznos od 4.192,09 EUR nije procjenjivao primjenom odredbi ZPP o preinaci tužbe, već primjenom odredbi o povlačenju tužbe, konkretno djelomičnom povlačenju tužbe, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u procesnopravnom smislu jest djelomično povlačenje tužbe. Nije sporno da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 7.857,19 EUR na iznos od 4.192,09 EUR što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 3.665,10 EUR. Na ročištu održanom 20. rujna 2024. tuženica se protivila djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (pravilno: djelomičnom povlačenju tužbe) u dijelu koji prelazi nesporno isplaćeni iznos od 2.866,81 EUR, što znači za iznos od 798,29 EUR. Kako je člankom 192. stavkom 2. ZPP propisano da se tužba može povući i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 192. stavka 2. ZPP utvrdio povlačenje tužbe samo za iznos od 2.866,81 EUR kako je to i navedeno u točki I. izreke rješenja prvostupanjske odluke, dok je za iznos od 798,29 EUR pravilno odbio tužbeni zahtjev. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 191. stavka 3. ZPP, a niti je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer time što nije iznio zakonsku osnovu temeljem koje je suglasnost tuženika za smanjenje tužbenog zahtjeva, odnosno za djelomično povlačenje tužbe pravno odlučna, ovaj sud nije onemogućen u ispitivanju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud temeljio je odlučne činjenice za utvrđenje visine obveze tuženice za isplatu osigurnine iz Police osiguranja od nezgode na usuglašenom nalazu i mišljenju oba sudska vještaka medicinske struke pa stoga nije odlučno da li je samo jedan od njih nalaz i mišljenje temeljio na osobnom pregledu tužitelja budući su u konačnici oba vještaka dali jedan nalaz i mišljenje koje je prvostupanjski sud prihvatio ocijenivši ga kompetentnim, a isti je temeljen na medicinskog dokumentaciji tužitelja i Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) koje se nalaze u spisu i koje su važile u vrijeme nastanka osiguranog slučaja. Iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu održanoj 21. listopada 2024. na kojoj su liječnički vještaci iznijeli usuglašen nalaz i mišljenje proizlazi da ni jedna stranka nije iznijela primjedbe na njihov obrazloženi nalaz i mišljenje. Imajući u vidu sadržaj žalbe proizlazi nejasnim pozivanje tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Suada Crnice te potom i nalaz i mišljenje prim.dr.sc. Želimira Koraća obzirom na njihov usuglašeni nalaz i mišljenje na kojem je prvostupanjski sud temeljio utvrđenje o postotku trajnog invaliditeta, pa su posljedično nejasni i razlozi zbog kojih tužitelj nalazi ostvarenim žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Ovaj sud ne nalazi ostvarenim ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u svezi smanjenog tužbenog zahtjeva za iznos od 798,29 EUR koji iznos je tuženica platila s osnove zatezne kamate obračunate na glavnični iznos od 2.866,81 EUR za razdoblje od 28. siječnja 2020. do 30. kolovoza 2024. Naime, tuženica je u podnesku od 3. rujna 2024. određeno navela da se iznos uplaćen dana 30. kolovoza 2024. od 2.866,81 EUR (21.600,00 kn) odnosi na dug s osnove osigurnine na ime zaostalog trajnog invaliditeta, a iznos od 798,29 EUR na zateznu kamatu na taj iznos od 28. siječnja 2020. do dana isplate 30. kolovoza 2024. te je u dokaz tome priložila nalog za doznaku u kojem je to i jasno navedeno. Navodi tužitelja iznijeti na ročištu 20. rujna 2024. da je tuženica iznos od 798,29 EUR neosnovano odredila kao zateznu kamatu i da taj iznos smatra glavnicom nemaju nikakav značaj jer je tuženica kao dužnik ovlaštena kod plaćanja odrediti što plaća što je ista i učinila. Tuženica je istovremeno platila nesporni dio dužne osigurnine i zateznu kamatu na taj iznos od 28. siječnja 2020. do dana plaćanja pa stoga ne dolazi do primjene pravila o uračunavanju iz članka 171. i 172. ZOO., dok ni jednom odredbom ZOO u ovakvom slučaju nije dana ovlast vjerovniku da određuje da je dužnik umjesto dužne plaćene zatezne kamate platio glavnicu koju u konkretnom slučaju tuženica nakon plaćanja iznosa od 2.866,81 EUR više niti ne duguje. Protivno navodima žalbe tužitelj nije osporio da obračunata zatezna kamata na iznos od 2.866,81 EUR za razdoblje od 20. siječnja 2020. do 30. kolovoza 2024. ne bi iznosila 798,29 EUR pa je stoga sukladno članku 352. stavku 1. ZPP prekludiran u žalbi iznositi nove činjenice.

12. Imajući u vidu policom osiguranja od nezgode utvrđeni iznos osigurnine od 160.000,00 kn te utvrđeni postotak trajnog invaliditeta tužitelja od 16,50% tuženica je plaćanje iznosa od 4.800,00 kn 21. ožujka 2017. te daljnjeg iznosa od 2.866,81 EUR (21.600,00 kn) 30. kolovoza 2024. kao i plaćanjem zatezne kamate na taj iznos od 28. siječnja 2020., s kojim je danom sukladno usklađenom nalazu i mišljenju liječničkih vještaka verificiranim nalazom i pripadajućim EMG-om utvrđeno definitivno zdravstveno stanje tužitelja nakon provedenog liječenja i rehabilitacije zadobivenih povreda, pa do dana plaćanja 30. kolovoza 2024., to je prvostupanjski sud na takvo činjenično stanje koje žalbenim razlozima nije dovedeno u sumnju, ocijenivši da je tuženica u cijelosti ispunila obveze iz sklopljene Police osiguranja od nezgode i odbivši tužbeni zahtjev pravilno primijenio i materijalno pravo. U odnosu na zateznu kamatu na iznos osigurnine koja pripada tužitelju valja navesti da se ne radi o neimovinskoj šteti iz članka 1100. ZOO pa stoga tužitelju ne pripada zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva primjenom članka 1103. ZOO već se na dospijeće osigurnine primjenjuju Opći uvjeti tuženice za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode).

13. Osnovano tužitelj osporava pravilnu primjenu odredbe članka 152. stavka 2. ZPP pri utvrđivanju uspjeha stranaka u sporu iako ne navodi u čemu nalazi pogrešnu primjenu materijalnog prava. No, ispitivanjem odluke o parničnom trošku po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP utvrđeno je uspjeh tužitelja u sporu 70,00%. Navedeno imajući u vidu da visinu tužbenog zahtjeva od 19.271,35 EUR (145.200,00 kn) prema konačnom tužbenom zahtjevu (86.000,00 kn s osnove police osiguranja od odgovornosti i 59.200,00 kn s osnove police osiguranja od nezgode), a da je tužitelju po polici osiguranja od odgovornosti dosuđen ukupni iznos od 10.717,37 EUR, te uz uvažavanje činjenice da je djelomično povlačenja tužbe za iznos od 2.866,81 EUR posljedica plaćanja utužene tražene s osnove police osiguranja od nezgode koje je uslijedilo tek nakon provedenog vještačenja pri kraju dokaznog postupka, to je uspjeh tužitelja s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta 85% (100,00 + 70,00 % : 2 = 85%) pa kada se taj uspjeh tužitelja umanji za 15% uspjeha tuženice dobije se uspjeh tužitelju u smislu članka 154. stavka 2. ZPP od 70%.

13.1. Prihvaćajući priznate troškove tužitelju po prvostupanjskom sudu koji se odnose na zastupanje, sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 6.656,25 EUR, prema uspjehu od 70,00% taj trošak iznosi 4.659,38 EUR, pa kada se tim troškovima dodaju troškovi vještačenja u iznosu od 597,81 EUR, dobije se iznos od 5.257,19 EUR u kojem iznosu je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

14. Sijedom svega naprijed navedenog valjalo je žalbu tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu, na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi točku I. izreke rješenja te na temelju članka 380. točke 3. ZPP preinačiti odluku o parničnom trošku na način da se tuženica uz u točki II. izreke rješenja dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.663,89 EUR obvezuje tužitelju naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 593,30 EUR te na temelju članka 151. stavka 3. ZPP na taj dosuđeni trošak platiti zateznu kamatu od dana donošenja ove odluke po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

15. Obzirom da se djelomični uspjeh tužitelja odnosi na sporedni tužbeni zahtjev na osnovu kojeg se sukladno članku 35. ZPP ne određuje vrijednost predmeta spora te da se stoga radi tek o razmjerno neznatnom uspjehu, to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer