Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-370/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, sa sjedištem u [adresa], kao pravna slijednica Jadranske banke d.d., OIB: 02899494784, Zagreb, Lovćenska 33, koju zastupa punomoćnik Marko Žunić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 25. listopada 2024. poslovni broj: Povrv- 85/2023-20, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 25. listopada 2024. poslovni broj: Povrv-85/2023-20. u pobijanom točkama
I., II. i IV. izreke.
II. U nepobijanoj točci III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 23. listopada 2018. pod poslovnim brojem OVRV-124/2018, donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Srđan Markiš iz [adresa], a na temelju kojega je tuženiku NČ naloženo da, u roku od 8 dana, tužiteljici Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. isplati iznos od 2.193,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2.136,84 EUR (16.100,00 HRK) od 16. listopada 2018. do isplate. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 556,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 25. listopada 2024. do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u preostalom dijelu, a do zatraženog iznosa od 681,80 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi.
2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog "apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka – prekoračenja tužbenog zahtjeva" ne navodeći prijedlog drugostupanjskom sudu o načinu postupanja povodom njegove žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Prema članku 365. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Primjenom te zakonske odredbe uzeto je da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točci I., II. i IV. izreke budući je pod točkom III. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa u točci II. izreke.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužiteljice za ovrhu, a nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Srđana Markiša iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-124/2018 od 23. listopada 2018., zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 2.193,24 EUR (16.524,95 kn) od čega se na glavnicu odnosi iznos od 2.136,84 EUR (16.100,00 kn) na koji iznos zahtjeva i zateznu kamatu od 16. listopada 2018. do isplate i na ime redovne i zatezne kamate opomene i naknade iznos od 56,40 EUR (424,95 kn), a sve po osnovi nedozvoljenog prekoračenja tekućeg računa broj: 3297488860, partija broj: 7497000914.
7. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na slijedećim činjenicama:
- da je tuženik sa Jadranskom bankom d.d. koja je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. travnja 2019. pripojena tužiteljici 20. travnja 2015., sklopio Ugovor o tekućem računu (dalje u tekstu: Ugovor o tekućem računu)
- da se člankom 3. Ugovora o tekućem računu tuženik obvezao da će svoj tekući račun dovesti u negativno stanje samo do iznosa dozvoljenog prekoračenja, a da je za banku bilo pridržano pravo otkazati konkretan Ugovor o tekućem računu i o tome vlasniku računa dostaviti obavijest o otkazivanju na jasan i razumljiv način, s time da su se u slučaju otkaza Ugovora strane obvezale u cijelosti izvršiti sve obveze iz Ugovora
(članak 7. Ugovor o tekućem računu)
- da je tužiteljica obaviješću o ukidanju okvirnog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu tuženika od 2. kolovoza 2018. ukinula okvirno dopušteno prekoračenje zbog izostanka ostvarivanja redovnih primanja po tekućem računu tuženika
- da je tužiteljica predloženim i provedenim dokazima (obavijest o stanju računa, podaci o tekućem računu, partija jedne osobe na dan 16. rujna 2020., izvadak prometa za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2019., obavijest od 2. kolovoza 2018., opomena pred ovrhu, sveukupan obračun tražbine na dan 17. rujna 2020.) dokazala osnovanost i visinu utužene obveze tuženika koju visinu i osnov tuženik nije osporio, a niti je tvrdio da bi tražbinu možebitno podmirio.
7.1. Imajući u vidu utvrđene činjenice, a rukovodeći se člankom 1007. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je uređen Ugovor o bankarskom tekućem računu, prvostupanjski sud primjenom članka 451. stavak 3. ZPP održava u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Srđana Markiša iz [adresa] poslovni broj Ovrv-124/2018 od 28. listopada 2018. time da odluku o zahtijevanoj zateznoj kamati na iznos glavnice temelji na članku 29. stavku 1. ZOO, a stopu zatezne kamate na stavku 2. istog članka. Odluku o obavezi tuženika da tužiteljici naknadi trošak u iznosu od 556,80 EUR prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP, a visinu troškova zastupanja na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), vrijednosti predmeta spora i stanju spisa predmeta.
8. U žalbi tuženik navodi da je nakon izricanja pobijane presude došao do dokumenta koji mu nije bio dostupan i kojeg je tužiteljica ranije izdala, a iz kojeg je vidljivo da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.100,00 HRK (2.138,84 EUR) ne odgovara dokumentu koji je tužiteljica dostavila tuženiku 31. prosinca 2019. navodeći u istom da potražuje od tuženika iznos od 11.959,75 HRK. U dokaz navedenom dostavlja obavijest tužiteljice o stanju po kreditu broj 9919933626 na dan 31. prosinca 2019. Pojašnjava da je bio u nepovoljnoj situaciji za vrijeme suđenja u prvostupanjskom postupku u smislu dokazivanja zbog nedostatka svoje dokumentacije jer je 2018., a prije pokretanja ovršnog postupka, prijavio MUP-u, PP Opatija krađu određenih materijalnih dobara na adresi stanovanja, a među kojima je bila dokumentacija koja se odnosi na ovaj predmet. Također navodi da je u prigovoru na rješenje o ovrsi naveo da Jadranska banka može kroz uplate namiriti ugovoreni minus, što se djelom i dogodilo pa da je stoga iznos nenaplaćenih sredstva bitno manji jer je po uplatama po tekućem računu smanjio dugovanje. Još ističe da je tužiteljica u posjedu odgovarajuće dokumentacije koja dokazuje ovu tvrdnju, a ista joj je predana od strane Jadranske banke.
8.1. Iznesenim žalbenim navodima tuženik ne obrazlaže istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka – prekoračenje tužbenog zahtjeva (članak 354. stavak 2. točke 12. ZPP), ali ni ijednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud na temelju članka 365. stava 2. ZPP ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i utvrdio da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. U odnosu na žalbene navode kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja valja prije svega navesti da je tuženik prekludiran u pravu na izvršenje novih činjenica i novih dokaza u žalbenom postupku, a kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP. Imajući u vidu da tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao visinu tražbine, to ovaj sud pravilnim prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o visini duga tuženika po tekućem računu pri čemu se ističe da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP ne pazi na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po službenoj dužnosti.
10. Kako iz navedenih razloga nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući je tuženik sukladno Ugovoru o tekućem računu obvezan tužiteljici vratiti iskorišteni iznos sredstva u okviru dozvoljenog, a potom i nedozvoljenog prekoračenja kao i kamatu na taj iznos (točka 4. i 7. Ugovora o tekućem računu), te da tuženik u žalbi ne iznosi razloge za pobijanje odluke o troškovima, a da drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP, to je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.
11. Točka III. izreke prvostupanjske presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.
U Varaždinu 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
