1              Poslovni broj: Gž-405/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.Z., OIB: …, Z., protiv tužene V.M., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku I. H., odvjetniku u O. društvu H. & P. d.o.o. u Z., odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-947/2020-21 od 21. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

 

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-947/2020-21 od 21. ožujka 2023. u točki. I. izreke presude i u točki II. izreke rješenja.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška podnošenja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda citiranom u izreci presuđeno je da je tužena V. M. dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja G.Z. u iznosu od 11.430,15 eura[1] / 86.120,46 kn temeljem neplaćenih obroka kupoprodajne cijene stana iz Ugovora o kupoprodaji stana broj 549/06 od 16. travnja 2007., sudskom prodajom založene nekretnine opisane kao zgrada u Z., sagrađene na k.č. 710/54 i to stana u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, površine od 37,00 m2, sve upisano u zk. podulošku broj …/ zk. ul... k.o. Z. iz cijene postignute prodajom založene nekretnine (točka I. izreke presude), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene radi trpljenja namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 140,11 eura / 1.055,65 kn (točka II. izreke presude) i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene radi trpljenja namirenja zakonske zatezne kamate tekuće na iznos 11.430,15 eura od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III. izreke presude).

 

1.1. Istovremeno, prvostupanjskim rješenjem citiranim u izreci utvrđeno je da je tužba povučena za iznos 4.411,93 eura / 33.241,68 kn (točka I. izreke rješenja), te je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 412,50 eura / 3.107,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2023. kao dana donošenja te odluke pa do isplate (točka II. izreke rješenja).

 

2. Protiv točke I. izreke presude i protiv točke II. izreke rješenja žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže žalbu uvažiti i odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za njezinim podnošenjem, a podredno tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbiti kao neosnovan, naložiti tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak, te traži i trošak podnošenja žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora pobijanog dijela presude u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao založnog vjerovnika protiv tužene kao založnog dužnika, radi trpljenja namirenja tražbine tužitelja u iznosu 11.430,15 eura / 86.120,46 kn po osnovu neplaćenih obroka kupoprodajne cijene stana iz Ugovora o kupoprodaji stana broj … od 16. travnja 2007. i to sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tužene, opisane kao zgrada u Z., U., sagrađene na k.č. 710/54, i to stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, površine od 37,00 m2, sve upisano u zk. podulošku broj … / zk. ul. ..k.o. Z..

 

6. Tužena u žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz

čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tvrdeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ti žalbeni navodi nisu osnovani jer su u obrazloženju presude navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i u odnosu na ocjenu postojanja pravnog interesa i u odnosu na visinu tražbine, koji razlozi nisu proturječni ni sadržaju izvedenih dokaza, slijedom čega prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP-a.

6.1. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je primjenom čl. 8. ZPP-a obrazložio koje je činjenice uzeo kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a koja utvrđenja je utemeljio na činjenicama koje su iznijele stranke i izvođenjem dokaza koje su one predložile, pa neosnovano tužena u žalbi upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a.

 

6.2. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je presudu i rješenje u pobijanom dijelu i primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a i nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ni bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju žalbeni sud pazi po

službenoj dužnosti.

 

7. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a izvedene dokaze ocijenio svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te utvrdio sve odlučne činjenice i za takvo utvrđenje dao valjane razloge, a utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa je neosnovan i žalbeni razlog

pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Tužitelj u tužbi i navodima tijekom postupka tužbu zasniva na činjeničnim tvrdnjama da je kao prodavatelj s tuženom kao kupcem 16. travnja 2007. zaključio Ugovor o kupoprodaji stana broj … za cijenu 20.315,19 eura koja je radi obročne otplate uvećana za kamatu u iznosu 2.772,21 eura. Prema čl. 5. navedenog Ugovora, radi osiguranja potraživanja tužitelja za cijenu stana s kamatama, stečen je osnov za upis založnog prava na nekretnini iz čl. 1. Ugovora, opisane kao zgrada u Z.,  kućni broj .., sagrađene na k.č. 710/54 i to stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, površine od 37,00 m2, sve upisano u zk. podulošku broj … / zk. ul….k.o. Z., za iznos od 23.087,40 eura, a kao nositelj prava zaloga je u zemljišnim knjigama upisan G.Z.. Za dospjelu nepodmirenu tražbinu tužitelja osiguranu zalogom, koja na dan podnošenja tužbe iznosi 120.417,79 kn neplaćene glavnice zajedno sa pripadajućom kamatom, odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine temeljem čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZVDSP), pa je tužitelj tužbom zahtijevao trpljenje tužene kao založnog dužnika i vlasnice nekretnine, namirenja novčanog iznosa glavnice od 120.417,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki mjesečni neplaćeni obrok do namirenja, sudskom prodajom založne nekretnine.

 

9. Kako je tužena i tijekom prvostupanjskog postupka sa zakašnjenjem obavljala uplate dijela neplaćenih obroka, tužitelj je tijekom postupka djelomično snižavao zahtjev u pogledu visine tražbine za koju je zahtijevao namirenje, pa je tako i podneskom od 23. siječnja 2023. snizio zahtjev na trpljenje namirenja iznosa 11.570,26 eura na koje djelomično povlačenje tužbe je tužena pristala, te je točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja riješeno da je tužba povučena za iznos od 4.411,93 eura / 33.241,68 kn, a u tom dijelu rješenje nije bilo pobijano.

 

10. Tužitelj je tijekom postupka konačno snizio tužbeni zahtjev podneskom od 30. siječnja 2023. radi trpljenja namirenja sa iznosa 11.570,26 eura / 87.176,12 kn na iznos 11.430,15 eura / 86.120,46 kn ali kako tužena nije pristala na to djelomično sniženje zahtjeva, koja radnja ima značaj djelomičnog povlačenje tužbe, to je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev radi trpljenja namirenja iznosa od 140,11 eura / 1.055,65 kn sudskom prodajom založene nekretnine, u kojem dijelu presuda također nije pobijana žalbom.

 

11. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa, na temelju provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su tužitelj kao prodavatelj i tužena kao kupac zaključili Ugovor o kupoprodaji stana broj 549/06 dana 16. travnja 2007., kojim

je tužena od tužitelja kupila stan površine 37 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje,

kupaonice i predsoblja u prizemlju stambene zgrade u Z., sagrađena na k.č. 710/54 k.o. Z.; da se tužena obvezala cijenu stana otplatiti u 156 jednakih obroka od kojih svaki iznosi 148 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan formiranja obroka, a prvi obrok dospio je na naplatu u roku 8 dana od dana zaključenja ugovora; da je tužena dopustila da tužitelj na opisanoj nekretnini uknjiži u svoju korist založno pravo za iznos kupoprodajne cijene s ugovorenim kamatama u iznosu ukupno 23.087,40 eura koje je u zemljišnim knjigama i uknjiženo, te da je tužena dala suglasnost da tužitelj svoje pravo potraživanja namiri prodajom toga stana ako tužena zakasni s otplatom dvaju uzastopnih obroka ili ukupno tri obroka.

 

12. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev prihvatio kao u točki I. izreke presude pozivom na čl. 336. st. 1. i čl. 339. st. 1. u vezi s čl. 340. ZVDSP-a. Odredbom čl. 336. st. 1. ZVDSP-a propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvarivati svoje pravo namirenja te tražbine iz vrijednosti zaloga. Na temelju čl. 339. st. 1. ZVDSP-a založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikovih prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga, a prema čl. 340. st. 1. ZVDSP-a ta prava založni vjerovnik ostvaruje u postupku pred sudom.

 

13. Između stranaka nije bilo sporno da je tužena u vrijeme podnošenja tužbe zakasnila s otplatom više od tri obroka, što proizlazi i iz izvadaka knjigovodstvenih kartica tužitelja, čime su bili ispunjeni uvjeti da tužitelj svoje potraživanje namiri prodajom stana tužene kao predmeta zaloga. Međutim, tužena je tijekom prvostupanjskog postupka osporavala pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, a

na tom prigovoru ustraje i u žalbi.

 

13.1. Tužena nedostatak pravnog interesa tužitelja nalazi u nespornoj činjenici da su u pravnoj stvari tužitelja kao ovrhovoditelja i tuženika kao ovršenika već donesena dva pravomoćna i ovršna rješenja o ovrsi javnih bilježnika općenito na imovini ovršenika, radi naplate samo nekih neplaćenih obroka kupoprodajne cijene stana. Tako iz priloženog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-311/12 od 4. travnja 2012. proizlazi da je istim ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu 24.012,29 kn s pripadajućim kamatama na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice ovrhovoditelja od 2. veljače 2012., dok iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-184/15 od 16. veljače 2015. proizlazi da je istim ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu 35.840,34 kn s pripadajućim kamatama na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice ovrhovoditelja od 14. listopada 2014.

 

13.2. Predmet parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari nije zahtjev za isplatu, već zahtjev za trpljenjem namirenja iz založene nekretnine na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice tužitelja od 14. lipnja 2019. koji je dostavljen uz tužbu, odnosno prema konačnom zahtjevu s obzirom da je tužena djelomično podmirivala dug tužitelju, na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice tužitelja od 26. siječnja 2023. za iznos od ukupno 11.430,15 eura / 86.120,46 kn, a za tu tražbinu tužitelj nema ovršnu ispravu iz čl. 23. OZ-a temeljem koje bi se mogao namiriti izravno iz založene nekretnine. Po ocjeni ovoga suda, s obzirom da je tužena sa zakašnjenjem djelomično podmirivala dug, na njoj je bio teret dokazivanja činjenice postoji li ovršna isprava baš za taj dug, predlaganjem financijskog vještačenja.

 

13.3. Ako založni vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom radi naplate svog potraživanja osiguranog zalogom tada on, da bi mogao namiriti svoju tražbinu iz vrijednosti nekretnine na kojoj ima založno pravo, mora prethodno u parničnom postupku ishoditi pravomoćnu presudu kojom će biti naloženo založnom dužniku da trpi namirenje iz vrijednosti zaloga. U slučaju kada založni vjerovnik nema ovršni naslov, dakle ako je u njegovu korist osnovano dobrovoljno založno pravo (kao što je to slučaj u ovom predmetu), da bi mogao ostvariti pravo namirenja iz založene nekretnine, treba prethodno u parničnom postupku ishoditi pravomoćnu presudu kojom će založnom dužniku biti naloženo dužnost trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnine (čl. 336. i čl. 339. ZVDSP), pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetnog parničnog postupka pokrenutog hipotekarnom tužbom u ovoj parnici.

 

14. Neosnovana je žalba tužene i u dijelu u kojem tvrdi da tužitelj nije dokazao visinu svoje nepodmirene tražbine. Bez osnova je tvrdnja tužene da je tužitelj putem Financijske agencije uspio naplatiti dio kupoprodajne cijene od tužene jer na okolnost takvog načina smanjenja duga tužena nije dostavila niti jedan dokaz niti je predložila izvođenje dokaza na okolnost koji novčani iznosi su i kada naplaćeni na taj način. U odnosu na prigovor tužene da je dio duga podmirila izravnim uplatama, te da je tužitelj nepravilno obavljao uračunavanje po njezinim uplatama, valja napomenuti da je tužitelj te navode uvažio i podneskom od 23. siječnja 2023. snizio tužbeni zahtjev radi namirenja tražbine tužitelja na iznos 11.570,26 eura i kao dokaz visine tražbine uz taj podnesak dostavio je izvadak iz knjigovodstvene kartice od 9. siječnja 2023. u kojoj je dug tužene umanjen za sve njezine uplate do dana toga izvoda dakle 9. siječnja 2023., pa kao je tužena na raspravi 25. siječnja 2023. pristala na djelomično povlačenje tužbe do namirenja toga iznosa, a nije prigovorila valjanosti i točnosti podataka u tom izvatku, proizlazi da je dug na dan 9. siječnja 2023. iznosio 11.570,26 eura.

 

14.1. Iz potvrda o izravnim uplatama koje je dostavila tužena, proizlazi da je samo jedna uplata obavljena nakon 9. siječnja 2023. i to uplata obavljena dana 20. siječnja 2023. u iznosu 297,33 eura, nakon čega je tužitelj odmah podneskom od 30. siječnja 2023. snizio tužbeni zahtjev radi trpljenja namirenja njegove tražbine sa iznosa 11.570,26 eura na iznos 11.430,15 eura, umanjujući glavnicu tražbine za iznos 140,11 eura, na koje sniženje zahtjeva tužena nije pristala, pa je nepobijanom točkom II. izreke presude za trpljenje namirenja tražbine u iznosu 140,11 eura tužbeni zahtjev odbijen. Prigovor tužene istaknut na raspravi 2. veljače 2023. prilikom protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, da je tužitelj uplatom od 20. siječnja 2023. protivno pravilima o uračunavanju ispunjenja, smanjio iznos glavnice, neodlučna je za ishod ove parnice. Naime, u slučaju da je tom cjelokupnom uplatom, a ne samo dijelom te uplate tužitelj zatvorio svoje potraživanje po osnovu kamata a ne i dijela glavnice, tada bi glavnica potraživanja bila i veća od 11.430,15 eura koja je navedena u izvatku iz knjigovodstvene kartice tužitelja od 26. siječnja 2023. i konačnom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 30. siječnja 2023., u kojem slučaju bi ishod parnice za tuženu bio nepovoljniji.

 

15. Na tako pravilno utvrđene činjenice, prema kojima nepodmirena tražbina tužitelja iznosi 11.430,15 eura, a tužitelj ima pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev radi trpljenja namirenja te tražbine sudskom prodajom založene nekretnine, radi čega je žalba tužene odbijena kao neosnovana i potvrđena pobijana točka I. izreke presude, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

16. Tužena konkretnim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka. Ovaj sud ispitao je odluku o trošku postupka u pogledu primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti i utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tužitelj nije u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom. Međutim, kako tužitelj u parnici nije uspio sa dijelom zahtjeva koji je odbijen, odnosno samo radi neznatnog dijela svog zahtjeva radi namirenja glavnice za iznos 140,11, eura i u odnosu na kamatu kao sporednu tražbinu, a u preostalom dijelu uspio je radi namirenja glavnice, dok je dio zahtjeva povukao odmah nakon udovoljenja istome, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. u vezi čl. 158. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a valjalo odlučiti jednako i tužitelju odmjeriti trošak za sudsku pristojbu na tužbu i na presudu u iznosu ukupno 412,50 eura / 3.107,98 kn, radi čega je žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke rješenja, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

17. Točke II. i III. izreke presude i točka I. izreke rješenja, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

 

18. Kako tužena nije uspjela s podnesenom žalbom, valjalo je odbiti kao neosnovan njezin zahtjev za naknadom troška podnošenja žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

19. Iz svih naprijed navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

 

Bjelovar, 7. studenoga 2023.

 

    Predsjednik vijeća

                                                                                                                                    Antun Dominko v.r.